Pitanje iz naslova u ovom trenutku jedno je od glavnih upitnika oko našeg novog trenera. Doista, zašto bi, pobogu, imali TRI lijeva beka na klupi, a na toj poziciji igrali sa stoperom? Lako je zaključiti da lik nema pojma, ili da ima nekakvu pretjeranu sklonost defenzivnoj igri i mentalitet ‘defence first‘ unatoč tome što nam je očigledno najveći problem napad…
… Ili, nećete vjerovati, ipak postoji nekakav taktički razlog tome? – Zaista, postoji. U ovom članku pokušat ćemo objasniti o čemu je riječ.
Za početak, potrebno je iznova naglasiti opsolentnost formacija, odnosno pogleda na nogometnu taktiku kroz obične formacije, one koje nam TV režiseri serviraju na ekranu pred početak utakmice. Nogomet je odavno napredovao te ako ćemo ga dublje analizirati, moramo postavke nogometne ekipe gledati kroz različite faze igre. U svakoj fazi se odnosi među igračima mijenjaju, odnosno formacija ne ostaje ista. Ona formacija koju ste vidjeli na TV-u ili slagali na Football Manageru zapravo nam točno pokazuje jedino kako igrači stoje prije nego lopta krene s centra.
Od pravih formacija u četirima glavnih faza igre (build up, završna faza, visoki pressing i duboki blok), ta na TV-u bude najsličnija postavci ekipe u dubokom bloku bez lopte. Već u visokom pressingu odnosi među igračima se mijenjaju. Na primjer, u prošloj utakmici protiv Brightona, te kao i u ostatku ove sezone, branili smo se zaista u 4-2-3-1, kako naša ekipa i bude nacrtana pred utakmicu, ali se u visokom pressingu, pak, formacija mijenjala u 4-4-2 gdje se Palmer s desetke penjao visoko pored Jacksona.
*Chelsea u dubokom i visokom bloku prošlu utakmicu.
A s loptom? Stvar se još drastičnije mijenja. Ne samo kod nas, već svugdje u modernom nogometu. Danas praktički svi igraju 5/5 split, odnosno u igri s loptom ekipu dijele na petoricu koji napadaju kazneni prostor, te petoricu koja ostaju straga u svrsi zaustavljanja protivničke kontre. (Nešto ofenzivnija varijanta je 4/6 split, temeljena na istim principima.) Nema tu više 4-3-3, 3-4-3, 4-2-3-1, niti išta takvo. Jedine razlike koje postoje očituju se u bazičnoj geometriji stražnje i prednje petorke (3-2 ili 2-3). Tako ‘formacije’, ako i dalje inzistiramo na njihovom određivanju, postaju 2-3-3-2, 2-3-2-3, 3-2-3-2, te danas najpopularnija, 3-2-2-3, ilitiga 3-box-3, kako je neki popularno zovu.
*2-3-2-3 lijevo / 3-2-2-3 (3-box-3) desno
Kao što vidite, nema to veze s onih nominalnih 4-2-3-1. To je glavni razlog zašto je dio nogometne javnosti bio uvjeren da smo početkom sezone igrali s 3 od zada. I jesmo, u fazi s loptom. Bez lopte to je bila četvorka u obrani. To zapravo danas rade sve velike ekipe. Uzmimo za primjer najbolju ekipu današnjice, Pepov City. Oni se uredno brane u liniji s četvoricom, a čim uzmu loptu, jedan od braniča (obično Stones) ulazi u vezni red te s Rodrijem formira dupli pivot ispred obrambenog trojca. Slično radi Artetin Arsenal gdje lijevi bek Zinchenko ulazi u sredinu (invertira se) pored Ricea ili prošle sezone Parteyja.
*prošlosezonski City bez lopte (4-3-3/4-5-1), te s loptom (3-box-3).
*Artetin Arsenal bez lopte (4-3-3/4-5-1), te s loptom (3-box-3).
Tako zapravo igra i Tuchel (minus invertiranje). On cijelu svoju karijeru napade gradi s 3-2 od zada, a bez lopte se obično brani s četvoricom. Glavna iznimka tome bila je kod nas, u Chelseaju, kada se branio s petoricom. Time je ‘TV formacija’ 3-4-3 zaista bila indikativan opis pravog stanja na terenu u obje glavne faze igre (obrana i napad), što inače, objasnili smo, obično nije slučaj. Glavna razlika između Tuchelovog Chelseaja i Pepovog Cityja je što su Tuchelu krila u ofenzivnoj petorci bili bekovi Chilwell i Jamesa, a Pep ovu rošadu radi da bi na širini izolirao svoja prava krila, a istovremeno ih ne opterećivao defenzivnim dužnostima vraćanja u zadnju liniju kada bi ekipa izgubila loptu. Koliko god su Chilwell i James bili dobri u toj ofenzivnoj ulozi, oni nemaju vještinu driblinga i probojnosti, što je jedan od glavnih razloga zašto je naš napad s vremenom postajao sve bezubiji i tuplji. S druge strane, Pep ovim potezom na krilima može imati napadače kao što su Grealish, Bernardo Silva, Mahrez ili sada Jérémy Doku… Nije ni čudo što su uvijek bili stroj za golove i prije nego su za centarfora doveli doslovan stroj za golove.
Napravili smo malo veću digresiju, ali morali smo da bismo objasnili zašto Pochettino inzistira na gradnji igre s trojicom u zadnjoj liniji, bez obzira što se brani s četvoricom. Naime, i on to radi cijelu svoju karijeru, vrlo slično kao i Tuchel, a ponešto različito od Pepa i Artete s njihovim ‘invertiranim’ bekovima (Stones, Zinchenko i dr.). Tuchel i Poch vole igrati s ‘pravim’ bekovima, ali u izgradnji igre jedan od bekova ima uputu podići se visoko, a drugi ostaje natrag u obrambenom trojcu. Istovremeno, krilo na strani ofenzivnijeg beka ulazi u sredinu te s desetkom i duplim pivotom formira popularni box midfield, a krilo na strani povučenijeg beka ostaje uz aut liniju i drži širinu, analogno beku na suprotnoj strani. Na taj način dolazi do planske asimetrije koju ste mogli ove sezone primijetiti u našoj momčadi:
*tipične Tuchelove i Pochettinove ekipe bez lopte (lijevo) i s loptom (desno)
Kako igra prelazi iz faze izgradnje (build up) u fazu završetka, odnosno kada lopta ulazi u zadnju trećinu terena, i taj inicijalno povučeniji bek (na gornoj slici lijevi) povremeno ima slobodu otići visoko i overlapati svoje (prethodno široko postavljeno) krilo, čime to obično postaje 4-6 split.
I tu dolazimo do teme ovog članka. Zašto nama taj igrač nije pravi bek kao npr. Maatsen ili Chilwell, nego stoper Colwill? Zašto isti taj Colwill skoro nikada nije izlazio visoko te overlapao svoje krilo (osim zato što je stoper)? Razlog ste možda i mogli do sada predvidjeti, a zove se Thiago Silva. Problem je ovo:
To je taj nebranjeni široki prostor koji se stvara kod obrambene formacije 2-2 (ili 2-3) te s kojim se legendarni stoper u ovim godinama više jednostavno ne može nositi. Sjetimo se da Tuchel niti 36-godišnjem Silvi nije vjerovao u ovakvim situacijama te ga planski uvijek okruživao s 2 brza stopera. Kako da mu onda Poch vjeruje, i to sada nakon što je neki dan napunio 39?
Ako vam se čini da je ovo sve bio samo jedan elaborirani i nepotrebno predugi način za reći “Thiago Silva”, to (odnosno on) ipak nije jedini razlog. Naime, u nogometu je danas više-manje prihvaćeno da je 3-2 superiorna postavka stražnje petorke u odnosu na 2-3. Razlog ponovno leži u tim nebranjenim lateralnim prostorima koji postaju plodno tlo za brza protivnička krila u kontri, što je najveća opasnost za velike momčadi koje posjedom kontroliraju utakmice, kao naša. Jednostavno, 3-2 puno bolje brani te prostore od 2-3.
Ne vjerujete? Pitajte još jednog od najvećih trenera današnjice, Kloppa. On je do nedavno uvijek igrao 2-3 tako što je bekove dizao iznimno visoko, uvlačio oba krila (Mané i Salah su zapravo igrali kao napadači s obzirom da se Firmino spuštao duboko kao lažna devetka), a svu trojicu veznjaka iz početnih 4-3-3 ostavljao u obrambenoj petorci s tek povremenom slobodom za ulaskom iz drugog plana:
*stari Kloppov Liverpool (2-3-3-2)
Krajem prošle sezone, kada im više ništa nije polazilo za rukom promijenio je plan posudivši trik iz bilježnice svog rivala Guardiole. Prebacio je na 3-2, ostavio Robertsona u stražnjoj trojci te invertirao Alexander-Arnolda u vezni red pored Fabinha (sada Endoa ili Jonesa). Time je jednim potezom dobio nekoliko pozitivnih efekata, osim ovog glavnog da s boljim pokrivanjem lateralnih prostora efikasnije brani kontranapade; TAA je u fazi s loptom postao veznjak i time dobio još bolju platformu da iskaže svoju WC vještinu razigravanja, izolirao je na širini izvrsne driblere Díaza i Salaha, te sve starijeg i usporenijeg Van Dykea okružio dvojicom braniča čime je on dobio sebi idealnu ulogu (moderne verzije) libera te više nije morao konstantno braniti taj opasni široki prostor (isto što mi već godinama radimo za još značajno starijeg i usporenijeg Thiaga Silvu). Ne treba ni naglašavati da su se nakon ove taktičke rošade igra i rezultati Liverpoola drastično poboljšali.
*novi Liverpool (3-box-3)
Pochettino nije kao Klopp nedavno imao eureka moment, već on, kao što je prethodno spomenuto, s postavkom 3-2 igra od početka karijere, a u međuvremenu je moderni nogomet potvrdio ispravnost i superiornost te strategije. I tu dolazimo do drugog odgovora na pitanje iz naslova – sada kad smo zaključili da Poch igra na taktički optimalan i moderan način – jasno je da mu jedan od bekova mora biti po vokaciji ofenzivniji, a drugi povučeniji. Odnosno, na jednoj strani trebamo beka koji odlično igra postavljen visoko kao wing bek, a na drugoj beka koji je kvalitetan na lopti te u izgradnji igre.
Od naših bekova, a trenutno ih imamo 5, koji spadaju u prvu, a koji u drugu kategoriju? – Chilwell, Maatsen i Gusto definitivno u prvoj. Dokapetan Chilly je odličan u obrambenom dijelu igre, ali mu nedostaje kvalitete u izgradnji igre. Kod mladića Maatsena i Gusta je obrnuta situacija, vrlo su dobri na lopti, ali su veći dio dosadašnje karijere proveli kao iznimno visoko postavljeni (wing) bekovi te im u manjku iskustva obrambene sposobnosti još uvijek nisu dovoljno razvijene da bismo se na njih oslonili u stražnjem trojcu. Cucurella, pak, spada u drugu kategoriju. Njegove napadačke sklonosti i sposobnosti su poprilično suspektne, tako da svakako nije za ofenzivnog beka, a jedine prave kvalitete su mu na lopti te on definitivno preferira ostati straga i pomoći u izgradnji. Kapetan James je zapravo jedini naš bek koji spada u obje kategorije, odnosno podjednako je izvrstan i kao visoko i kao nisko postavljeni bek (prava svjetska klasa).
I što se dogodilo kada se James ozlijedio? – Morao je uskočiti Gusto. S obzirom da je on mladi ofenzivni bek, kakvog (još) ne želimo u stražnjem trojcu (unatoč tome što je tu isproban u predsezoni), kakav nam je trebao bek na suprotnoj strani? – Povučeni. Dakle, s obzirom da to nije Chilwell, morao je igrati Cucurella… ili – Colwill! Zašto Colwill? – Zato što je Cucurella već dugo vremena u lošoj formi, niskom samopouzdanju te općenito pred izlaskom iz kluba, a Colwill ionako ima sve njegove kvalitete (sigurnost s loptom, distribucija, igra glavom) + neke druge, a naprijed zbog Thiaga Silve ionako neće smjeti (često) ići, tako da nam tu ni ne treba pravi bek kao Chilwell.
*naša uobičajene postavke bez lopte (4-2-3-1) te s loptom (3-2-3-2) ove sezone
Jednostavno, igrati s Gustom i Chilwellom na bekovima u ovom trenutku nije bila (mudra) opcija, s obzirom da su obojica ofenzivni, visoko postavljeni bekovi. Zašto ne podići jednog visoko, a povući drugog, pitate? – Zato što ti istu tu ulogu povučenog onda puno bolje i sigurnije može odigrati Colwill! Sve navedeno je još izraženije s obzirom da nam je jedan od stopera Thiago Silva, pored kojeg pogotovo ne smiješ obojici bekova dopustiti da odlutaju visoko. Ukratko, rješenje Colwill na lijevom beku u navedenim okolnostima (ozljeda Jamesa, taktička postavka, profil ostalih bekova, forma Cucurelle, Thiago Silva) zapravo ima savršenog smisla.
Ono što, doduše, nije imalo baš smisla je Chilwell lijevo krilo ispred Colwilla lijevog beka, makar to zvuči puno gore nego zapravo jest s obzirom na gore objašnjenu asimetriju u kojoj Chilwell u postavci s loptom postaje nešto slično wing beku (što mu je ionako najbolja pozicija), a Colwill lijevi lateralni stoper (što je igrao cijelu sezonu u Huddersfieldu). Ipak, taj eksperiment ostavio je lijevu stranu poprilično tupom, te je s razlogom završen. U Pochettinovu obranu, napravio je to nakon ozljede Nkunkua te u ekstremnom nedostatku krila (Madueke tada također ozlijeđen, a Mudrik polu-nespreman). U prilog tom opravdanju ide činjenica da Mudrik, od kada je fizički spreman, (umjesto Chilwella) započinje svaku utakmicu na lijevom krilu, što znači da je ova neslavna ideja vjerojatno ipak bila samo prisilna prilagodba.
***
Ostaje nam samo osvrnuti se na moguća rješenja za sljedeće dvije utakmice s obzirom na suspenziju Gusta i daljnju nedostupnost ozlijeđenog Jamesa. Osobno sam, do prije utakmice s Brightonom, bio uvjeren da će Gusta jednostavno zamijeniti – Chilwell! Dakle, ofenzivnog beka Gusta zamijenio bi ofenzivni bek Chilwell, a ostatak obrane (Colwill-Silva-Disasi) pomakao bi se udesno, te bi Disasi zaigrao povučenog beka na suprotnoj strani, što mu i nije strano (u karijeri je odigrao dosta utakmica na desnom beku). To bi izgledalo ovako:
*bez lopte (lijevo) / s loptom (desno)
Ipak, na zadnjoj utakmici dogodile su se dvije stvari koje mijenjaju situaciju. Prva je ozljeda Chilwella (navodno minimalno mjesec dana out), a druga izvrstan nastup Cucurelle na desnom(!) beku. Ostaje mogućnost, naravno, da Chilwella jednostavno zamijeni Maatsen te zaigramo kao na slici iznad, ali sumnjam s obzirom da još uvijek (čak ni u predsezoni) nije isproban na toj poziciji, iako mu je prirodna. Osim toga, ako Poch u ekipu želi uvesti pravu meritokraciju, nagradit će Cucurellu za dobru partiju u prošloj utakmici. Cucurella nam zapravo otvara vrlo zanimljivu te već spomenutu taktičku opciju kojoj Pochettino, kao ni donedavno Klopp, do sada u karijeri nije bio vičan – invertirani bek!
*moguće je i da Cucurella u defenzivnoj postavci igra i na lijevom beku, a ne desnom; Colwill-Silva-Disasi bi se u tom slučaju samo pomakli udesno, a ofenzivna postavka ostaje ista
Cucurella se sa svojim kvalitetama na lopti čini kao stvoren za tu ulogu, a svojim tendencijama front foot obrane bi s tim agresivnim izlascima iz stražnje linije zapravo ulazio u prostor koji mu je ionako namijenjen po ulozi invertiranog beka. Osim toga, taj potez bi omogućio istovremeni start Sterlinga, Palmera i Mudryka, te vrlo efikasno oslobodio Enza da s pozicije duplog pivota pored Caiceda, gdje ga ovih dana svi žele vidjeti, ulazi u završnicu kao dio prednje petorke, što je očigledno i njegova i Pochettinova želja (uz do sada varijabilnu uspješnost). Ali, o tome detaljnije nekog drugog puta…
Prikladno mi se čini u ovom trenutku i prokomentirati moguće prve postave za ovu sezonu, s obzirom na ovu cijelu priču s bekovima i njihovim postavljanjem. Primijetili ste da neke kombinacije naših bekova trenutno jednostavno nisu vijabilne, pogotovo ne pored Thiaga Silve. Konkretno, s Jamesom na suprotnoj strani može igrati bilotko, ali on je jedini takav. U kombinaciji s Malom Gustom mogu ići povučeniji Cucurella ili Colwill, a u kombinaciji s ofenzivnim Chilwellom mogu ići (osim Jamesa) Disasi ili Chalobah koji također ima iskustva na desnom beku. To ima i posljedice na izbor krila s obzirom da neka od naših vole igrati na širini (Mudrik, Madueke), a neka preferiraju ordinirati u sredini kao nekakve desetke (Nkunku, Palmer). Tu je, slično Jamesu, Sterling (te možda donekle i Palmer), jedini koji može igrati obje uloge. Slijedom toga, sljedeće dvije kombinacije će biti glavna Pochettinova dilema ove sezone:
*opcija A bez lopte (lijevo) i s loptom (desno)
*opcija B bez lopte (lijevo) i s loptom (desno)
Tu se, međuostalom, vidi ono što su mnogi fanovi već primijetili – Chilwell i Mudrik u ovome trenu nisu dobra kombinacija na lijevoj strani, niti će biti dok Chilly ne napreduje u povučenoj ulozi ili Mudrik u središnjoj ulozi (kakvu npr. preferira Nkunku). Po njihovom trenutnom stilu igre obojica u napadačkoj fazi preferiraju isti široki prostor na toj lijevoj strani.
U teoriji, postoji i opcija C ako ovih dana zaživi ideja s Cucurellom kao invertiranim bekom. Osim Cucurelle, tu bi ulogu mogao odigrati još jedan naš bek – pogodili ste, radi se o Jamesu (taj može igrati sve). Meni je ona osobno najdraža jer bi omogućavala ono što smo već spomenuli, Enza istovremeno na duplom pivotu te u završetku akcije… Ali, opet, o Enzu ovog puta nećemo duljiti jer je tek to jedna ‘zečja rupa’ koja zaslužuje svoju vlastitu kolumnu.
*opcija C bez lopte (lijevo) i s loptom (desno)
TL;DR
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
