Rosenior: “Nisam arogantan, dobar sam u onome što radim”

Liam Rosenior upravo je završio svoju prvu konferenciju za medije kao glavni trener Chelseaja. 41-godišnjak, koji je prošlog tjedna imenovan novim trenerom Plavaca, po prvi se put suočio s dvoranom punom novinara uoči svog debija na klupi protiv Charlton Athletica u subotu navečer.

Upitan za što misli da će mu biti najveći izazov u idućih nekoliko mjeseci, Rosenior je rekao: “Mislim da je najveći izazov u bilo kojem klubu, u bilo kojoj momčadi, osigurati stvaranje prave kulture, pravog duha i ispravnih vrijednosti. Realnost u ovom nogometnom klubu, razina talenta koju sam vidio u zadnja dva dana treninga i sposobnost igrača je svjetska klasa. Imam fantastičnu grupu ljudi za rad, zbog čega sam jako uzbuđen.“

“Pobjedničke momčadi su konstantne kada imaju dobar duh, dobru energiju, kada se bore jedni za druge i kada s ponosom nose dres. Mislim da je to sada moj posao. Smatram da je prethodni trener, Enzo [Maresca], odradio fantastičan posao s ovim igračima na taktičkom planu. Oni su već sada jako dobra momčad. Sada je moj posao pokušati ih podići na višu razinu. Moj stožer i ja ćemo jako naporno raditi na tome.“

Upitan pomaže li što je prije dolaska u Chelsea radio u klubu koji ima istog vlasnika, rekao je: “Mislim da je tako u svakom nogometnom klubu. Svaki je klub jedinstven u načinu na koji funkcionira. Moram reći da mi je boravak u Strasbourgu bio najboljih 18 mjeseci profesionalne karijere i života – zbog iskustava koje sam stekao, onoga što sam naučio, ljudi koje sam upoznao i ljudi s kojima ovdje radim. Mogu reći da su mi ljudi s kojima sam ovdje radio, u smislu cjelokupnog projekta, bili velika podrška. Dali su mi samopouzdanje, dopustili su mi da griješim, dopustili su mi da učim. Uvijek će biti nagađanja o tome kako te stvari funkcioniraju. Uživao sam u svakom trenutku i namjeravam u potpunosti uživati u ovom sljedećem koraku u karijeri s njima, te se nadam da ću svima u klubu donijeti uspjeh.“

Upitan je li mu netko prije preuzimanja kluba dao nekakav savjet uzimajući u obzir česte promjene trenera, rekao je: “Mislim da je smjena trenera danas ogromna, bez obzira na klub. Pritisak je tu od prvog dana. Svjestan sam toga. Da nisam bio voljan preuzeti taj pritisak ili tu privilegiju… mislim, što si u većem klubu, veći je pritisak, ali je i veća privilegija. To moram uzeti u obzir. Radujem se tome. Jedva čekam sutrašnju večer. Jedva sam čekao doći ovdje čim smo dogovorili suradnju, upoznati igrače i osoblje koji su mi bili velika podrška i učinili da se osjećam kao kod kuće. To dolazi s opisom posla. Ako se bojiš ili si u strahu, onda nema smisla biti trener. Radio sam naporno gotovo cijeli život za ovu priliku.“

“Zato ću sada jednostavno uživati, što je važno. Radit ću 24 sata dnevno. Intenzivan sam kada sam s igračima i gurat ću ih najjače što mogu kako bismo bili uspješni.“

Upitan što je naučio gledajući utakmicu protiv Fulhama s tribina, osim činjenice da se trebaju izbjeći neki od kartona koje su igrači dobili, rekao je: “Da, mislim da je ono što sam najviše naučio… Smatram da je Calum [McFarlane], za kojeg mi je drago što se pridružio našem stožeru, odradio nevjerojatan posao što se tiče same izvedbe. Očito je razočaravajuće izgubiti bilo koju utakmicu. Ono što mi se svidjelo je činjenica da su dečki 70 minuta igrali s deset igrača, igrali su s pravom energijom, strašću i stvarali prilike. Na trenutke je izgledalo kao da još uvijek imamo 11 igrača na terenu. To su za mene bili jako, jako pozitivni znakovi. Očito, rezultat nije onakav kakav želimo, ali ima puno jako dobrih temelja koje je Callum postavio. I razumljivo je da su dečki bili razočarani gubitkom prethodnog trenera, što bih i očekivao od svake grupe poštenih ljudi – da budu uzrujani kada im trener ode iz kluba.“

Upitan mora li riješiti probleme s disciplinom kod igrača: “To je jedna od rijetkih stvari koje sigurno možemo poboljšati. Znam kako ćemo to učiniti. Razgovarao sam s igračima na drugačiji način o upravljanju neuspjesima, jer u životu, ne samo u nogometu, nailazite na prepreke. Ono što oni imaju je strast i emocija prema igri, što je jako pozitivna stvar. Bitno je osigurati da u ključnim trenucima pozitivno reagiramo na prepreku. Da ostanemo mirni. Ali mislim da te pogreške, ako ih želite tako nazvati, dolaze iz strasti. Dečki žele pobijediti. Stoga im to istovremeno ne želim oduzeti. Postoji tanka granica prije nego što se pretjera. Da biste pobijedili, ne možete uvijek biti “dobri”. Morate imati tu oštrinu, a to ne želim oduzeti dečkima.“

Upitan koliko je iznenađen da je ova grupa igrača pobijedila u samo jednoj utakmici od zadnjih devet u ligi, rekao je: “To je nevjerojatan niz. Težak niz. Teška je liga. I nismo jedini klub koji prolazi kroz teško razdoblje sezone. Svaki klub prolazi kroz to. Vrhunske momčadi, a mi jesmo vrhunski klub, prolaze kroz različite faze i razdoblja u sezoni. Nadam se da mogu dodati svoje ideje, svoj pečat, svoj glas. Ponekad drugačiji glas pomaže. Ali igrači nisu bili daleko. Protiv Manchester Cityja je bila izvanredna izvedba. U drugom poluvremenu smo mogli i pobijediti. Protiv Fulhama smo 70 minuta bili s deset igrača, a bili smo u igri na jako teškom gostovanju. Nismo daleko. I to je igračima jako važno znati.“

Upitan može li uz sve utjecaje sa strane biti “svoj čovjek”, rekao je: “Mislim da nije moguće raditi ovaj posao, a da niste svoj čovjek. Ljudi će vas odmah pročitati. Ja ću donositi odluke u ovom nogometnom klubu. Zato sam i doveden. Razumijem situaciju, nisam pao s Marsa. Znam što se piše u medijima. Ali nema šanse da budete uspješni kao menadžer ako ne donosite odluke sami za sebe. A sjajna stvar za mene je što imam iskustvo rada u ovakvom sustavu. Ljudi u Strasbourgu su mi bili velika podrška. Imali smo ogroman uspjeh u tom klubu od početka projekta. I ovdje namjeravam raditi na potpuno isti način.“

Upitan koji su ciljevi za ovu sezonu i što bi bila uspješna sezona, rekao je: “Rekao sam igračima – fokusirajte se na pobjedu u sljedećoj utakmici. Fokusirajte se na pobjedu u sljedećoj, pa u onoj poslije nje. Tako se stvara pobjednički niz. S talentom koji imamo, a zapravo ne samo talentom, već i razinom profesionalizma grupe, intenzitetom kojim su trenirali zadnja dva dana, njihovim prihvaćanjem nečeg novog – ovdje ima jako, jako pozitivnih znakova. Nikada ne ograničavam ambicije svoje grupe.“

“Ovdje imamo igrače svjetske klase. Imamo igrače koji su osvajali Svjetska prvenstva. Dečki su prije par mjeseci osvojili Svjetsko klupsko prvenstvo. Gledao sam tu utakmicu i bili su apsolutno veličanstveni protiv PSG-a. Potencijal ovog kluba i ove grupe je neograničen. I ja neću ograničavati tu “neograničenost”. Želim biti uspješan. Ambiciozan sam, ljudi to znaju o meni. Ali uvijek moram osigurati da stignemo od mjesta gdje smo sada do mjesta gdje trebamo biti, a za to treba vremena. Ne tražim previše vremena, ali istovremeno se moramo pobrinuti da znamo kamo naš proces vodi.“

Upitan je li tokom vođenja Derbyja i Hulla mislio da je moguće voditi Chelsea u roku od dvije godine, rekao je: “Upravo sam rekao da ne smijete ograničavati svoje ambicije. Nisam arogantan. Dobar sam u onome što radim. U svakom poslu koji sam radio, bilo kao privremeni trener, pomoćnik, glavni trener ili menadžer, kako god to želite nazvati, bio sam uspješan s obzirom na grupu s kojom sam radio. Uvijek sam želio biti u ovakvom klubu. Ali ne radi se samo o tome da budem ovdje, već o tome da budem uspješan. Ovo je za mene početak. Dat ću sve od sebe. Nitko ne može jamčiti pobjede ni uspjeh, ali naporno sam radio dugo vremena da bih se doveo u poziciju u kojoj mogu biti uspješan.“

Upitan koja je osim jezika razlika između treniranja u Engleskoj i Francuskoj, rekao je: “Sjajna stvar koju sam naučio je – nema velike razlike. Ljudi su ljudi. To je jedna od najboljih stvari koje sam naučio odlaskom u inozemstvo. Da, jezik i kultura su drugačiji. Francuska je prekrasna zemlja. To je fantastična liga. Mislim da je to liga kojoj se ne pridaje dovoljno zasluga, bilo taktički ili u smislu sposobnosti igrača. PSG je prošle sezone osvojio Ligu prvaka. Tamo sam naučio mnogo stvari, ali rekao bih da je najveća lekcija ta da kada se povežete s ljudima, svi oni imaju iste potrebe. Nije važno odakle ste ni kakva vam je prošlost. Svi se trebaju osjećati kao dio nečega. To je ono što želim stvoriti ovdje.“

Upitan što za njega znači biti glavni trener Chelseaja, rekao je: “Vrlo sam ponosan što sjedim ovdje pred vama kao glavni trener Chelseaja. Radio sam jako naporno dugo vremena. Ja sam miješanog podrijetla – mama mi je bjelkinja, tata crnac, iz zapadne Afrike. Nije važno odakle ste, kakvo vam je podrijetlo ili spol, važno je da vas cijene zbog onoga što možete donijeti. Ako budem uspješan, možda to sruši neke barijere. To mi je negdje u primisli, ali trenutno samo želim biti svoj i želim biti uspješan svaku minutu koju provedem ovdje. To je sjajna stvar, ali ako previše razmišljam o tome, neću biti usredotočen na ogroman posao koji je ispred mene.“

Upitan koja je najbolja šansa Chelseaja za osvajanje trofeja ove sezone, rekao je: “Pokušati pobijediti u svakoj utakmici. To je realnost. Ako počnete izdvajati jedno natjecanje kao važnije od drugog, to je ludo. Morate se natjecati svaki dan na treningu. Morate pokušati pobijediti svaki put kad trenirate i u svakoj utakmici koju igrate. Ako gledate previše unaprijed, tada padate. Za mene je fokus na Charltonu i pokušaju stvaranja niza rezultata koji će nas dovesti na dobro mjesto. Ne razmišljam previše unaprijed, moramo se fokusirati na “ovdje i sada”.“

Upitan hoće li golmani biti visoko na terenu kao što je to bio slučaj u Strasbourgu, rekao je: “Svaka momčad je drugačija. Radite prema sposobnostima svojih igrača i njihovim snagama. Imam sreće, i Jorgensen i Sanchez su vratari svjetske klase s loptom u nogama, što apsolutno odgovara načinu na koji želim igrati. Ali neću doći prvi dan i reći Robu ili Filipu da igraju s centra igrališta. Za to treba vremena, to je proces. Uvjeren sam da mogu izvući najbolje iz ove grupe u različitim područjima. Igrati na jedan način s jednom momčadi razlikuje se od igranja na drugi način s drugom. Mogu se prilagoditi. Sve se vrti oko mojih igrača i njihovih vrlina.“

Upitan koja je njegova poruka navijačima kako bi ih pridobio na svoju stranu, rekao je: “Mislim da u klubu ovakvog renomea navijači žele uspjeh i imaju svako pravo tražiti ga odmah. Ovaj klub ima povijest osvajanja trofeja, posebno u novijoj povijesti – naslove prvaka i Lige prvaka. Navijači trebaju imati te zahtjeve i standarde. Moj posao, da bih ih pridobio, je pobjeđivati u utakmicama. Također mislim da trebaju vidjeti momčad koja ih predstavlja. Dobro poznajem ovaj kraj, rođen sam nedaleko odavde. Radi se o napornom radu.“

“Radi se o odlučnosti i duhu. Sjećam se kad sam igrao na Stamford Bridgeu protiv momčadi Josea Mourinha dok su bili na vrhuncu – bilo je fizički užasno teško. John Terry, [Ricardo] Carvalho, Paulo Ferreira, [Michael] Essien, [Claude] Makelele, [Didier] Drogba, Joe Cole – koji je ovdje u dvorani, maše tamo odostraga. Ta je momčad imala fizičku snagu i pobjednički mentalitet, a to je ono što navijači traže. Mi pokušavamo izgraditi nešto na drugačiji način. Uvjeren sam da ćemo s vremenom pokazati ljudima zašto smo to radili na ovaj način. Moj posao je to pogurati naprijed i vratiti klub na mjesto gdje će se protivnic bojati dolaska na Stamford Bridge, a navijači se radovati svakoj utakmici.“

Upitan pomaže li mu iskustvo iz Strasbourga, rekao je: “Da, bit ću iskren. Kad sam došao u Strasbourg, bio sam predmet ismijavanja u medijima. Govorili su da će moja momčad završiti zadnja, da je projekt nemoguć, da su igrači premladi i neiskusni. Bio sam “nitko i ništa” iz Engleske. Završili smo, mislim, tri boda od Lige prvaka. Vanjska buka je samo buka. Ako se fokusirate na posao, na igrače, stožer i proces, vjerujem da možete napraviti nevjerojatne stvari. Ne obećavam, ali radim na tome i čvrsto vjerujem da možemo biti uspješni ovdje.“

Upitan hoće li mu rad s mladim igračima u Strasbourgu pomoći u Chelseaju, rekao je: “Kao prvo, osim Bena Chilwella koji je bio veličanstven s 28 godina, u Strasbourgu sam imao samo mlade igrače i bilo je užitak raditi s njima. Ali radio sam i sa starijim igračima. Sjećam se sjajnog odnosa s Philom Jagielkom koji je imao 41 godinu u Derbyju, ili s Curtisom Daviesom koji je imao 38. Dob je samo broj, važna je sposobnost učenja i želja za sudjelovanjem u nečemu. Neću sjediti ovdje i pričati o svojim trenerskim kvalitetama. Moj posao je to pokazati na terenu, na dan utakmice i na treningu, pružajući najkvalitetnije treninge i sastanke igračima. Pustit ću druge da govore umjesto mene.“

Upitan koje sličnosti vidi između onoga što je imao u Strasbourgu i onoga što ga čeka u Chelseaju, rekao je: “Neki izvanredni, talentirani igrači s ogromnim potencijalom. Moj zadatak je pretvoriti taj potencijal u stvarnost. Postoji mnogo sličnosti u regrutaciji igrača za oba projekta. Postoji ideja o tome kako bi momčad trebala igrati, a ja se u to uklapam. Jako sam uzbuđen što ću raditi s ovom grupom. Imao sam dva prekrasna dana, svi su me lijepo dočekali. Već se osjećam kao kod kuće. Igrači su bili veličanstveni, pokazali su veliki angažman i učinili da se moj stožer ia osjećamo ugodno. Sada želim krenuti u utakmice s njima.“

Upitan hoće vođe ekipe (kapetan i zamjenici) ostati isti te li Reece James veznjak ili bek, rekao je: “On je jako, jako dobar igrač. Dobri igrači mogu igrati na mnogo različitih pozicija. Analizirao sam nedavne utakmice i moram reći da Reece, što se tiče utjecaja na grupu i izvedbi na terenu, raste svakim danom. Uzbudljivo je raditi s njim u ovoj fazi karijere jer mislim da može doseći razine koje su iznad onoga što sada pokazuje.“

“Mislim da je tako s mnogim igračima ovdje. Uvijek je teško kada menadžer ode – a Enzo je bio uspješan na svoj način, osvojio je dva trofeja. Grupa bi trebala biti razočarana kad trener ode. Loša je stvar ako igrači nisu razočarani, onda nešto nije u redu. Ono što sam naučio u zadnja dva dana je da svi oni, ne samo Reece ili lideri, žele uspjeh. Svi su iskreni, radili su sjajno i jedva čekam da ih bolje upoznam.“