Osmog rujna prošle godine, Graham Potter imenovan je novim menadžerom Chelseaja. Razočarani otpuštanjem Thomasa Tuchela, čovjeka koji nas je doveo na krov Europe drugi put u klupskoj povijesti, ipak smo s optimizmom gledali na postavljanje Pottera za glavnog i odgovornog jer je i sam Boehly govorio da sprema dugogodišnji projekt i da je Potter pravi čovjek za to te da uživa puno povjerenje. Više od četiri mjeseca kasnije brojke nikako ne idu niz dlaku Potteru, statistika kaže da je najgori menadžer Chelseaja u zadnjih 30 godina sa samo 36 posto pobjeda. Poraz od Southamptona prošli vikend uz očajno prvo poluvrijeme pojačao je glas onih koji zagovaraju smjenu na klupi. U ne tako davnoj prošlosti, ovakav učinak nakon četiri mjeseca definitivno bi značio Romanov poziv i jedno „Hvala, doviđenja.“ Bolje rečeno, do takvog niza nikada ne bi ni došlo već bi trener već puno prije dobio ”košaricu”. Međutim, klubom sada mete nova metla koja je rekla da će Potterov rad suditi nakon godina, a ne mjeseci.
Nakon uvodnih pet utakmica u kojima je Potter upisao četiri pobjede i jedan remi gledali smo ga pri vrhu liste uspješnosti Chelseajevih menadžera (samo su Ancelotti, Sarri, Scolari i Hiddink upisali pet uvodnih pobjeda). Danas je, nakon 25 utakmica, ipak stvar drukčija i puno je faktora koji ne idu u prilog Potteru. Samo 25 golova zabijenih zvuči prilično loše, pogotovo ako uzmemo u obzir da sam Marcus Rashford ima više. Taj problem neefikasnosti nije nešto strano ni Potteru ni Chelseaju. Sjećamo se svi Brightonovih problema s realiziranjem prilika dok je Potter bio tamo, a Chelsea nema igrača koji bi zabio 20+ golova u sezoni još od Diega Coste. Sama igra ne djeluje dobro, napadački djelujemo previše sporo i često se oslanjamo na inspirativne poteze pojedinaca koji su u zadnje vrijeme često izostajali. Lutanje početnom postavom očituje se u tome da je Potter napravio čak 61 promjenu u startnih 11 u 16 premijerligaških utakmica. Najistureniji čovjek u formaciji najčešće je bio Havertz, dok je Aubameyang, čini se, u potpunosti otpisan, a zadnji gol je zabio još u listopadu. U zadnjoj utakmici protiv Southamptona počeo je Fofana, pravi centarfor, ali treba reći da je stigao iz norveške lige i adaptacija na Premier ligu ne može se dogoditi preko noći. U toj smo utakmici vidjeli čak i Mounta na lažnoj devetci, a u Dortmundu je Félix po prosječnoj poziciji bio naš najistureniji igrač i sve to govori da Potter i dalje luta s formacijom i sustavom igre. To se može opravdati time da je doveden veliki broj novih igrača koji su odmah gurnuti u vatru. Pretprošlo kolo protiv West Hama, u prvih 11 bilo je čak petero igrača su tek stigli u siječanjskom prijelaznom roku i nemoguće je sve odmah uklopiti. U toj utakmici se vidjelo i puno dobrih stvari, tako je Chelsea naprosto pregazio Čekićare u prvom poluvremenu. Četiri dana kasnije odigrana je vjerojatno najbolja utakmica od kad je Potter na klupi, a sigurno najbolja ove godine. I tu dolazimo do drugog faktora koji bar malo amnestira stručnjaka iz Solihulla, a to je sreća. U toj utakmici, golman Kobel je činio čuda, Koulibalyju je udarac izbačen s gol-linije, a Félix je zatresao gredu. Utakmicu prije toga nije dosuđen čisti jedanaesterac pred kraj utakmice nakon blatantnog igranja rukom češkog reprezentativca Tomaša Součeka. Osim toga, u oba kupa smo imali najgori mogući ždrijeb. Odmah je prvom prilikom oba puta izvučen Manchester City što je vrlo nesretna koincidencija koja se ne događa svakome. Tu su i ozljede kojih je bio pozamašan broj, u jednome trenutku prije nekoliko tjedana mogli smo sastaviti postavu od ozlijeđenih igrača koja bi vjerojatno bila jača od prve postave dostupnih igrača u tom trenutku.
Vratimo se časkom na trenutnu formu. Na tablici forme, zadnjih 14 utakmica engleske Premier lige, Chelsea je na 16. mjestu sa samo 12 bodova. Tek dvije pobjede uz gol razliku 8:13. Ne zvuči nimalo dobro, a još gore zvuči podatak da su ispred nas na toj tablici Leicester, Forest i Wolverhampton, tri ekipe koje su uključene u borbu za ostanak. Možda bi umjesto gledanja na to koliko nam bježi četvrti trebali gledati koliko nam je blizu osamnaesti. Dobro, nećemo baš davati takve apokaliptičke najave, ali nešto se treba promijeniti jer ekipa izgleda upravo onako kako sam napisao u naslovu – korak naprijed pa dva nazad. Prvo poluvrijeme protiv West Hama izgledalo je jako dobro, Félix je zabio, Enzo asistirao, djelovalo je kao da su tri boda neminovnost. U drugom poluvremenu već druga priča, slaba igra, primamo gol i nismo stvorili šanse za pobjedu sve do one ruke Součeka. Četiri dana kasnije opet dobra partija, odnosno, kako sam naveo ranije, najbolja ove godine. Spletom nesretnih okolnosti smo izgubili tu utakmicu, ali izgledalo je kao da se momčad pronašla i da je pitanje vremena kad ćemo nekoga natamburati. Gdje ćeš bolje prilike od posljednjeplasirane momčadi na domaćem terenu. Ali, avaj, očajna igra i gubimo od Southamptona, opet smo napravili korak unazad. Hoćemo li se konačno pronaći, hoće li momčad kliknuti, hoćemo li dobre periode utakmice moći pokazivati kroz cijelu utakmicu, a dobre utakmice na dobar niz kojima je nužno potreban?
Sve su to pitanja na koje Potter i njegovi momci moraju što prije naći odgovore da se ne bi stvarno dogodio scenarij da se moramo osvrtati i gledati kako nam se momčadi s dna tablice primiču. Ne bih, osobno, Potteru još presuđivao. Našao se u vatri u vrlo teškom periodu za klub, u periodu gdje se mijenja kompletna struktura kluba, u periodu u kojem ne zna na koje igrače može računati, a na koje ne, u periodu u kojem odjednom ima potpunoma drukčiju momčad od one koje je naslijedio u rujnu. Svi ti čimbenici uz one ranije u tekstu ga, u mojoj glavi, i dalje amnestiraju i autor ovog teksta je i dalje na Potter IN strani medalje. Ne znam na kojoj ste vi strani trenutno, ali znam da idu tri strašno važne utakmice, važne za klub, važne za navijače, važne za ostatak sezone, i naravno, važne za Potterovu sudbinu. To su dvije utakmice u ligi protiv velikih rivala, Tottenhama i Leedsa, a onda uzvratni susret protiv Borussije. Bit ćemo puno pametniji nakon te tri utakmice (iako ni tada nećemo moći dati potpuni sud) i vjerujemo u pozitivan ishod!
Može li pedantni stručnjak iz Solihulla konačno navesti vodu na svoj mlin i pridobiti simpatije navijača ili će se zvižduci negodovanja nastaviti prolamati Stamford Bridgeom?
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
