Često za hrabre ljude čujemo kako ih poistovjećuju s glupim ljudima jer se ničeg ne boje. To je naravno velika pogreška. Glupi ljudi ne osjećaju strah i oni nisu hrabri, jednostavno su glupi. Hrabri ljudi osjećaju i prepoznaju strah, ali žele ga pobijediti i žele iskoristiti taj strah kako bi napredovali.
A znate li koji je najveći strah ljudi u Švedskoj? Prema jednom istraživanju na prvom mjestu među švedskim pukom je strah od javnog nastupa, a na drugom mjestu je strah od smrti. Da, prosječni Šveđanin bi radije umro, nego izvodio nešto pred publikom.
Jedan hrabar čovjek iz Solihulla po imenu Graham Potter je pročitao to istraživanje dok se na ledenom sjeveru švedske borio klub iz četvrte švedske lige napraviti relevantnim. Psihologija je uvijek bila važna nogometnim trenerima jer oni ipak pod sobom imaju žive ljude (da, i nogometaši su ljudi) i znati se ophoditi njima jednako je važno, ako ne i važnije, nego taktički ih podučavati. Od grupe nogometaša potrebno je napraviti grupu ljudi koji se dobro poznaju, koji surađuju zajedno, koji su hrabri i koji su spremni poginuti jedan za drugoga (dobro, malo sam se zanio, ali shvaćate).
Potter je u suradnji sa svojim kolegama u malom četvrtoligaškom klubu Östersundsu htio od svojih igrača napraviti upravu to, hrabre ljude koji se ne boje nepoznatog, koji svoje strahove pobjeđuju i bio je uvjeren da će im to pomoći da i na terenu budu neustrašivi, slobodni i kreativni. U klub je zaposlio čak i trenericu za kulturu koja je s igračima smišljala i uvježbavala predstave, balete, recitacije, glazbene showove koji su onda igrači i osoblje kluba izvodili na glavnom trgu u Östersundsu pred i do tisuću i pol ljudi. Tako su igrači pobjeđivali onaj najveći strah u Švedskoj – strah od javnih nastupa. Osim tog oslobođenja od straha, igrači su se tako i povezali s lokalnom zajednicom što je za klub iz tako malog mjesta izrazito bitno. Nogometaš koji je spreman izvesti labuđe jezero pred publikom, nogometaš koji je spreman zbog toga biti ismijavan, koji je spreman pobijediti taj veliki strah od pogleda publike koje ga osuđuje, spreman je onda briljirati i tamo gdje se osjeća puno ugodnije, na nogometnom travnjaku. Spreman je na tom travnjaku biti neustrašiv, spreman je na improvizaciju, spreman je tražiti nekonvencionalna i kreativna rješenja jer nema strah od neuspjeha i kritika.
I tako je Graham Potter, solidan lijevi bek (WBA, Birmingham, Stoke…), a poslije nogometni trener na sveučilištu uspio napraviti nešto nevjerojatno, uspio je mali klub iz najhladnijeg dijela Švedska dovesti do Europe. Bio je hrabar, a od svojih igrača je također napravio hrabre ljude. Na taj način su uspjeli biti kompetitivni s klubovima puno veće financijske moći.
Naš junak trotterovskog izgleda (priznat ćete da je prije ove fizičke transformacije pred kraj mandata u Brightonu jako podsjećao izgledom na Rodneyja Trottera), bio je dovoljno hrabar da kada ga nitko u engleskoj nije htio zaposliti, ode u nepoznato, promijeni svoj život i izađe iz svoje zone komfora te se odseli na krajnji sjever Europe i uhvati u koštac s ogromnim zadatkom, iz korijena transformirati klub koji se muči u bespućima švedskog niželigaškog nogometa. U tome je i uspio, zahvaljujući svojem briljantnom poznavanju psihologije, emocionalne inteligencije i, naravno, nogometne taktike.
Bio je i dovoljno hrabar da preuzme Chelsea, svoj najteži izazov do sada. Više nije na ledenom sjeveru Švedske, sakriven od očiju šire javnosti, više nije u Brightonu, koji osim stanovnika tog grada, teško da ima kojeg navijača drugdje u svijetu. Sada je u jednom od najvećih klubova na svijetu, višemilijunski auditorij promatra svaki njegov potez pod povećalom, sada ne trenira anonimce koji su uplašeni i koji moraju razbijati strahove od javih nastupa, sada vodi igrače koji su svjetska imena i koje također promatra čitav svijet. Potter se, međutim, ne boji toga. On zna da je svojom hrabrošću i znanjem zaslužio doći do ove razine i ne boji se pokazati da se tu misli i zadržati. Možda neće tjerati Sterlinga i Aubameyanga na izvođenje Labuđeg jezera negdje na Trafalgar Squareu, ali zasigurno će pronaći načine kako od njih napraviti bolje ljude i nogometaše. Kako im pokazati da se ničeg ne trebaju bojati, već svu svoju kreativnost iskazati tamo na terenu, i još važnije, pokazat će im da moraju biti spremni, ako treba, za suigrača i prijatelja poginuti na terenu.
Grahame, ohrabri nas!
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
