Napokon da se i ovo završilo. Bio je to najhektičniji prijelazni rok ijednog kluba u dugo, dugo vremena. Kod nas svakako najznačajniji još od onih slavnih rokova pri početku Abramovičeve ere koji su propelirali momčad i klub iz visoke srednje klase u najvišu. Todd Boehly, Behdad Eghbali i ostatak ekipe imali su ambiciju pokazati da su Abramovičev kalibar vlasnika i u toj, naizgled nemogućoj misiji, su dobrim dijelom bili uspješni… Što već puno govori o tome koliko je novca potrošeno, koliko je igrača dovedeno i koliko je još dodatnih igrača i transfera pokušano.

Ako ćemo u detalje, Chelsea je ovo ljeto potrošio preko 250 milijuna funti, a s obzirom na zaradu od nekih 50 milijuna funti na odlascima, neto potrošnja došla je na cca 200 milijuna funti, što neobično egzaktno odgovara informacijama o ovoljetnom budžetu koje smo imali još i prije nego se Boehly potpisao kao novi chairman kluba. Dovedeno je ukupno DESET igrača, od kojih su četvero tinejdžeri, jedno je posudba, a preostala petorica su čista prvotimska pojačanja. Tu su još i dva mlada i perspektivna igrača vraćena s posudbe.

Hajdemo sad na nezahvalan zadatak analiziranja i ocjenjivanja tog prijelaznog roka. Zašto nezahvalan? Zato što to radimo iz vremenske točke u kojoj nemamo praktički nikakvu retrospektivu, odnosno tek nekoliko odigranih utakmica. Najlakše je biti general nakon bitke, a sada taj luksuz nemamo. Na kraju sezone moći ćemo ponovno posjetiti ovu temu i sasvim sigurno imati i potpuno drukčije zaključke, a najprecizniju ocjenu dat ćemo tek za nekoliko godina. Ne vjerujete? Pročitajte, ako imate želuca, ovakvu ad hoc analizu jednog od naših (ispostavilo se) najgorih prijelaznih rokova u povijesti, ljeta 2017. Spoiler alert – tada je ocjena bila 6/10(!), a sada bi ocjena, 5 godina kasnije, bila maksimalno 2/10. Rekli bi Englezi – hindsight is everything.

Unatoč ‘epic fejlu’ te analize, upotrijebit ću i ovaj put isti format i metodologiju. Dakle, da bismo analizirali i ocijenili prijelaznih rok nekog kluba, trebamo ga promotriti kroz prizmu ciljeva tog kluba pred početak samog roka. Neki od ciljeva mogu biti:

• pojačati prvu momčad
• proširiti klupu
• zadržati najbitnije igrače
• zamijeniti bitne odlazeće igrače
• (pre)oblikovati roster prema trenerovoj filozofiji / planiranoj formaciji
• pomladiti momčad
• zaraditi

Ovaj zadnji, zarada, nije bila ni na kraj pameti Toddu Boehlyju.

Pomlađenje momčadi također nije bilo među ciljevima. Dapače, 2/6 prvotimskih transfera su igrači iznad 30, što znači da se više razmišljalo o ‘sada’ nego o ‘kasnije’. Cilj jest bio dovoditi mlade talentirane igrače, ali ne za prvu momčad. I to je itekako provedeno. Za nekoliko desetaka milijuna dovedena su četiri tinejdžerska asa, Omari Hutchinson iz Arsenala, Carney Chukwuemeka iz Aston Ville, Gabriel Slonina iz Chicago Firea, te Cesare Casadei iz Intera. Ove transfere može se ocijenjivati isključivo uz pomoć retrospektive, odnosno za puno godina, ali činjenica da je klub voljan tolike novce trošiti na najveće talente u toj dobnoj kategoriji je vrlo ohrabrujuća. Sjetimo se samo da smo prije 10ak godina na isti način, puno prije nego su postali zvijezde, doveli Lukakua, De Bruynea i Courtoisa…

Zadržati najbitnije igrače uspjeli nismo, ali, Rüdiger i Christensena su otišli puno prije ovog roka te prije dolaska novog vodstva tako da ih ne možemo i nećemo kriviti za to. Oko odlaska te dvojice se zapravo vrtio glavni i osnovni fokus ovog prijelaznog roka. Boehly i ekipa došli su na vrlo tešku situaciju. Da bi uopće mogli pojačati prvu momčad ili proširiti klupu, što su naravski također bili ciljevi, morali su prvo zamijeniti bitne odlazeće igrače.

Zadnji i vrlo važni cilj bilo je preoblikovati roster prema trenerovoj filozofiji. Unatoč godinu i pol dana u klubu, Tuchel zapravo nije dobio nijedno ‘svoje’ pojačanje, ili eventualno jedno ako ćemo tako računati Lukakua kojeg više ni nema. Osim toga, prema svim pouzdanim dojavama, Tuchel je ovog ljeta planirao promijeniti formaciju u neku s četiri braniča, što ipak nismo sigurni je li još uvijek plan. Naime, od 5 do sada odigranih utakmica, Tuchel je otprilike pola vremena igrao s 5 odzada (Everton, 1. pol. protiv Spursa i Leedsa, te 2. pol. protiv Leicestera, odnosno 5/10 poluvremena), a ostatak vremena s 4 odzada.

Dakle, nismo sigurni koju ćemo formaciju igrati ove sezone, ali da bih pojednostavio format analize i olakšao usporedbu s prošlom sezonom, podijelit ću momčad na 5 dijelova prema dosadašnjoj formaciji 3-4-3; golman, stoperi, (wing) bekovi, veznjaci i napad.

GOLMAN

Bez promjene. Iako Mendy već neko vrijeme pokazuje znakove da možda ipak nije pravo rješenje za našu momčad, ovo ljeto bi svakako bilo prerano da se od njega odustane, poglavito uzeći u obzir sve druge žurnije potrebe. Kepu, kao i svako ljeto do sada, opet nismo uspjeli prodati zbog njegove suludo visoke plaće koju nitko drugi neće preuzeti. Realno, makar nijedan od njih dvojice pojedinačno nije ekstra, s njima imamo jedan od boljih golmanskih dvojaca na svijetu, tako da se nećemo žaliti. Tu je i relativna nepoznanica Marcus Bettinelli kao 3. golman.

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Širina klupe? – Ista.

Je li moglo bolje? – Ne. Da je Kepa otišao, teško bismo ga mogli zamijeniti boljim golmanom, pogotovo ne ovakvim specijalistom za penale (isključujući onaj horror show u finalu Liga kupa), a za mijenjati ili ‘apgrejdati’ Mendyja je rano.

Sveukupno?  – Neutralna ocjena. Vrijeme promjena za ovu poziciju možda dođe sljedeće ljeto…

STOPERI

Apsolutni prvi prioritet ovog ljeta. Otišli su prvotimci, osvajači Lige prvaka, dugostojeći (svak po 5 godina) Rüdiger i Christensen, te je prvo njih trebalo zamijeniti… a moglo bi se reći da je i bez njihovog odlaska nedostajao jedan lijevonogi stoper, s obzirom na (ne)kvalitetu postojećeg. Prva postava od prošle sezone Christensen-Silva-Rüdiger, je dakle decimirana, a ostali su bili svo troje rezervi – Azpilicueta, Chalobah i Sarr. Potonji je onda promptno posuđen Monacu u potencijalno vrlo dobrom dealu koji uključuje i opciju kupnje.

Umjesto Rüdigera lijeva strana popunjena je jednim od najboljih stopera svijeta zadnjih nekoliko godina, iskusnim 31-godišnjim Kaliduom Koulibalyjem, u vjerojatno naj-like for like transferu ovog ljeta. Zaista, ne znam postoji li ijedan drugi stoper na tržištu koji je bolje od Koulibalyja mogao nadoknaditi sve što smo odlaskom Rüdigera izgubili. U ovoj vremenskoj točci, u kojoj K2 nije baš dobro odigrao zadnje dvije utakmice, neki od nas nisu odviše optimistični oko njega, ali objektivno gledajući širu sliku, on je u najmanju ruku jednako dobar igrač kao čovjek kojeg je zamijenio, a vjerojatno i bolji.

Takvu dilemu nemamo kod rezerve za poziciju lijevog stopera, gdje je blijedog Sarra zamijenio pravi igrač, Cucurella. On jest doveden primarno da bude lijevi (wing) bek, gdje do sada i igra, ali također i kao cover za ovu poziciju. Koliko je to važno, sjetimo se da je Rüdiger bio prisiljen igrati skoro svaku utakmicu prošle sezone jer je Sarr jednostavo bio neadekvatan. Ove sezone se, pak, potreba za ulaskom Cucurelle na LCB možda i poveća s obzirom da bi Silva zbog godina mogao sve više i više otpadati, a u tom slučaju očekujemo prelazak Koulibalyja u sredinu (ako Tuchel tad ne promijeni na 4-x-x). Ako nekoga to brine zbog Cucurelline visine, on je cijeli kraj sezone u Brightonu odigrao (i to odlično) upravo na toj poziciji i dobro ju poznaje.

Dilemu nemamo ni na desnoj strani. Christensen je bio vrlo dobar (i često podcijenjen) igrač, ali Fofana je najbolji i najtalentiraniji mladi stoper na svijetu koji bi nas mogao na ovoj poziciji pokriti za još 10+ godina. Uz to je i navijač kluba od malih nogu. Često je igrao poziciju desnog stopera u trojcu, a nerijetko i stopera u običnom tandemu. Dakle, s njim su nam sve opcije otvorene i budućnost se čini svijetla.

Jedina problematika može se naći u cijenama ovih transfera. Koulibaly (€38m) je s obzirom na svoju ekstra kvalitetu plaćen pošteno i možemo samo biti sretni što je uopće bio dostupan ovo ljeto. Fofana (€80m) je plaćen po cijeni momka od 21 godine koji je već sada vrlo kvalitetan, posjeduje najveći potencijal u Europi, a uz to ima ugovor na PET godina u premierligaškom klubu. Jednostavno, iako je možda previše, tu se nije moglo proći bolje. Dapače, Leicester je tražio preko 80 milijuna FUNTI, odnosno 93+ milijuna eura, tako da je ovo zapravo vrlo dobro ispregovarana cijena. Jedini za kojeg se neupitno može reći da je preplaćen je Cucurella. Njegovih €65m + potencijalnih još €7m u bonusima je zaista ogromna cijena za beka. S druge strane, treba se zapitati bi li bilo bolje da i sljedeće sezone povremeno gledamo Sarra i Alonsa na toj lijevoj strani, ili da preplatimo Cucurellu kojih 10-15 milja?

Valja spomenuti i opciju s 4 braniča, odnosno 2 stopera. Tu smo sada dobro pokriveni, otišli su dva igrača za koja svi i dalje vjeruju (točno ili pogrešno) da su dobri samo kada ih je troje, a zamijenili su ih dvojica koji su se itekako dokazali u običnom stoperskom tandemu. S njih četvero – Koulibaly, Silva, Fofana i Chalobah – brojčano i kvalitetom smo spremni zaigrati s 2 stopera.

Kvaliteta prve momčadi? – Viša. Silva je i dalje tu i ne posustaje niti malo, Fofana je bolji od Christensena i uz to prikladniji za lateralnu poziciju, a Koulibaly kao što je već spomenuto je u najmanju ruku jednako dobar kao Rüdiger. Osim toga, novopridošlice su bolji za igru s 4 braniča od dvojice koji su otišli.

Širina klupe? – Bolja. Tu su i dalje Azpilicueta i Chalobah, a umjesto Sarra je Cucurella (nebo i zemlja).

Je li moglo bolje? – Igrački, ne. Točno što nam je trebalo smo i doveli. Možda 10-15% preplaćeno, ali definitivno je bolje dati štogod više nego ostaviti problem neriješen. Kvaliteta je prvi i najveći prioritet.

Sveukupno?  – Fenomenalan posao. Ne sjećam se kad je netko u istom roku doveo ovako 3 kvalitetna braniča i potpuno pogodio što mu treba. Puno je tu novca potrošeno, ali velika je rupa ostavljena od strane prethodne uprave te je to jednostavno bilo nužno. Skidamo kapu, Todd.

(WING) BEKOVI

Na lijevoj strani je sve već na neki način izrečeno, odnosno problem je riješio već spomenuti Cucurella koji predstavlja neizreciv upgrade u odnosu na Alonsa, Emersona, Kenedyja, Babu Rahmana, Iana Maatsena i koga-već-još nismo imali na toj poziciji. Problem je čak i over-solved s obzirom na ogromnu cijenu, ali treba uzeti u obzir činjenicu da se Ben Chilwell vraća s vrlo, vrlo teške ozljede te je upitno koliko će mu vremena trebati da se vrati u staru formu… te hoće li se uopće ikada vratiti. Sama činjenica da od kada je Cucurella potpisao Chilwell grije klupu znači da je ovaj transfer bio nužan.

S druge strane, u vrlo realnoj situaciji u kojoj se Chilwell vraća u punu formu, a Tuchel se odlučuje za promjenu formacije na 4 braniča, Cucurellin transfer ipak ispada overkill… Odnosno, nije baš idealno ni efikasno da se na jednoj poziciji za startno mjesto bori igrač od 50 milijuna funti protiv igrača od 60 milijuna funti.

Na desnoj strani je situacija slična, ali ipak drugačija. James je također bio loše mijenjan prošle sezone. Kapetan Azpilicueta jednostavno više nije, niti je zapravo ikada bio, dovoljno dobar ofenzivno za tu poziciju. Ipak, koliko god se nekima ne sviđalo, Tuchel je već prošle sezone pronašao vrlo solidnu opciju, a to je Ruben Loftus-Cheek. Imao je on neke lošije utakmice na toj poziciji, kao nedavno u Leedsu, ali imao je i neke fenomenalne, kao ove sezone protiv Spursa ili prošle na Santiago Bernabeu. Kupiti nekoga za 30-40 milijuna kao što je Dumphries ipak nije bilo opravdano, niti je poznato bi li dobar igrač kao Dumphries uopće pristao doći biti čista zamjena za Jamesa koji će uvijek igrati kad god je dostupan. Drugim riječima, voljeli ga tamo ili ne, boljeg desnog wing beka od Loftus-Cheeka vjerojatno nismo ni mogli dovesti.

Ponovno da se osvrnemo na opciju s 4 braniča – na lijevoj strani ne bi bilo promjene, a na desnoj je zamjena za Jamesa umjesto Loftus-Cheeka kapetan Azpilicueta, što također nije loše. Dakle, i tu smo spremni za promjenu formacije.

Kvaliteta prve momčadi? – Možda čak viša. Cucurella je za sada očito ponešto spremniji i bolji od post-injury Chilwella.

Širina klupe? – Puno bolja. Cucurella umjesto Alonsa je ogroman napredak, a unaprjeđenje Loftus-Cheeka na stalnu zamjenu za Jamesa je pametan potez.

Je li moglo bolje? – 10ak milijuna manje za Cucurellu.

Sveukupno?  – Odličan posao koji bi mogao ipak postati puno manje dobar dogodi li se onaj gornji scenarij s povratkom Chilwella u punu formu i dugoročne promjene na 4 od zada. U tom slučaju Cucurellin transfer bit će nepotreban luksuz…

VEZNJACI

Osovina Kovačić-Kanté-Jorginho je i dalje tu, ali nažalost prva dva njena dijela su ostala jednako staklena, što rezultira da onaj treći, najslabiji dio, igra stalno. Prošle sezone imali smo tu još 3 igrača, dvoje tada zaboravljenih i jedan doveden na low risk posudbu. Samo jedan od te trojice, Ruben Loftus-Cheek, je isplivao kao solidan squad player, dok su druga dva brže bolje odbačena. Saúl je vraćen pošiljatelju, a Barkleyju je, u nedostatku zainteresiranih, ugovor jednostavno poništen.

U globalu na 2 pozicije potrebna su 4 igrača, ali s obzirom na česte ozljede prvospomenutog dvojca, te odnedavno korištenje Loftus-Cheeka na drugoj poziciji, nama su zapravo bila potrebna još 1-2 igrača, odnosno ukupno 5-6. Prvi novi je Conor Gallagher koji se vratio s posudbe te se još uvijek prilagođava igri temeljenoj na posjedu kojoj za sada nije vičan, a drugi još jedna low risk posudba Denisa Zakarije iz Juventusa. Dugo se Tuchel opirao ideji da nam je sada potreban taj još jedan veznjak, ali je najzad pokleknuo uslijed pustih ozljeda koje su nas odmah na početku sezonu zatekle. Na zadnji dan prijelaznog roka ponuđeno je 40 milijuna eura za Edsona Alvareza iz Ajaxa, ali takav transfer nije bio moguć tako kasno. Moguće je bilo dovesti samo igrača kojeg bi se njegov klub zapravo htio riješiti, a takvog smo pronašli u Zakariji te ekspresno dogovorili posudbu s pravom otkupa za 30 milijuna eura. Idealno je to rješenje s obzirom da je opće-poznato da nam je dugoročna meta Declan Rice, a on je bio potpuno nedostupan ovog ljeta. Ovako ćemo ‘ubiti vrijeme’ sa solidnim igračem kojeg možemo kupiti za sasvim pristojne novce bude li kliknuo. Ne bude li, nikom ništa, a sljedeće ljeto po Ricea. Ili možda čak Alvareza, naime, Athletic je otkrio da je on zapravo od prije postavljen za dugoročnu metu, a da ga nismo prije zadnjeg dana pokušali dovesti samo zato što nismo do tada planirali kupovati veznjaka ovog ljeta…

Ovdje se zapravo nema odviše potrebe osvrtati na opciju s promjenom formacije s obzirom da je Tuchelu inače najdraža i do sad ove sezone jedina korištena formacija s 4 braniča 4-2-2-2. Tu ”dupli pivot” iz 3-4-3 ostaje isti. Ipak, u slučaju da odluči zaigrati 4-3-3, i to sada možemo, s obzirom da napokon imamo pravog zadnjeg veznog (Zakaria), a u ekipi imamo ogroman broj ‘osmica’ (Mount, Gallagher, RLC, Kova i donekle Kanté).

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Širina klupe? – Ponovno puno bolja. Iako Zakaria dolazi s manjom reputacijom od Saúla, skoro pa nema šanse da ne ispadne bolji… a Gallagher >>>> Barkley.

Je li moglo bolje? – Ma da, prodaja Jorginha i dolazak Ricea… ali to sada nije bilo moguće, tako da će pričekati sljedeće ljeto kada prvome ističe ugovor, a drugi (vjerojatno) postaje dostupan za kupnju.

Sveukupno?  – Ponovno odličan posao. Napokon imamo pravog rezervnog defenzivnog veznjaka kakav nam je žarko nedostajao kada nema Kantéa, a taj isti je pametno, low risk, stop-gap rješenje do sljedećeg ljeta kad se ide po dugoročnu želju i prvi izbor. Integracija talentiranog Gallaghera i odbijanje ponuda za njega su također dobre odluke.

NAPAD

S obzirom na fluidnost Tuchelovog napada, nećemo odvajati ofenzivne veznjake od napadača jer su oni obični i jedno i drugo. Eventualno je Mount više veznjak, ali i on vrlo često igra visoko i/ili lateralno.

U ovom dijelu momčadi otišli su Werner (€30m), Lukaku (posudba) i Hudson-Odoi (posudba), a ostali su također neželjeni Ziyech i Pulisic, te jedini ofenzivci kojima Tuchel vjeruje, Mount i Havertz. Ne pomaže baš što su Mount i Havertz blago rečeno očajno ušli u sezonu, ali sasvim je razumljiva odluka kluba da se oko njih gradi momčad s obzirom da su jedini od sve sedmorice naših napadača igrali iole dobro prošle (i pretprošle) sezone. Ziyech i Pulisic su bili dostupni za prodaju, ali nismo pronašli dobar deal za njih, a u slučaju njihovog odlaska trebalo je dovesti još pokojeg igrača da ne ostanemo brojčano kratki, što nije lako. Ovako je računica jasna, 3 out, 3 in.

Direktna zamjena za Lukakua je Raheem Sterling (€55m). Nisu niti blizu isti tip igrača, ali zamišljeni su za istu ulogu – predvoditi napad i biti glavni igrači. To što nisu isti tip je zapravo i dobro. Lukaku se nikako nije mogao snaći u fluidnom napadu s puno trčanja i pressinga, a Sterling je zadnjih 6 godina igrao upravo u takvom sustavu Pepa Guardiole. Po svemu sudeći ovaj potez bio je briljantan. Sterling igra odlično i zabija, a ostaviti Tuchelu Lukakua da se još jednu godinu s njim za***ava, bilo bi potpuno detrimentalno za našu igru i momčadski duh.

Kasna pridošlica Pierre-Emerick Aubameyang (€12m + Marcos Alonso) i povratnik s posudbe Armando Broja tu su kao zamjene za Wernera i Hudson-Odoija. CHO je otišao na dugo očekivanu i zakašnjelu posudbu jer očito bez nekih godinu dana redovite minutaže se neće probiti u našu prvu momčad niti ostvariti svoj potencijal, a Broja je zreo da završi niz posudbi i dobije priliku za probijanje.

Zamjenu Werner-Aubameyang je, pak, teže procijeniti. Prvo, Werner je 7 godina mlađi te se nećemo iznenaditi ako sljedećih nekoliko godina budemo slušali o pustim golovima koje ponovno zabija u Njemačkoj. Drugo, našoj igri donosio je nešto što nitko drugi nije, vrhunsko kretanje, utrčavanja i razvlačenje obrana. Treće, 33-godišnji Auba bi vrlo lako mogao biti flop (tim više što je uzeo ukletu devetku!). S druge strane, bilo je jasno da Werneru nije odgovarala naša posjed igra na postavljene obrane, a Auba se probio upravo pod Tuchelom te poznaje sustav. Također je teško vjerovati da itko može onoliko promašivati kao Timo, a Auba je jedan od boljih i iskusnijih finishera na svijetu. Tako da i ova promjena ima smisla, napadu nedostaju golovi, a doveden je igrač koji bolje odgovara treneru.

Ponovno ćemo se osvrnuti na potencijalnu formaciju s 4 braniča, odnosno 4-2-2-2. U tom sustavu među ofenzivne veznjake bi došao Loftus-Cheek koji je ove sezone do sada u toj formaciji igrao kao RAM ilitiga RM, čime bismo imali taman 2 igrača za svaku poziciju, odnosno 8 na 4. Dolazak Zakarije možda dopusti i Gallagheru da se ‘popne’ u ofenzivni dio veznog reda kao što neki priželjkuju, ali za to će morati naučiti igrati lateralno čemu također nije vičan. Također je tu i Carney Chukwuemeka, jedini od dovedene četvorice mladića koji je ‘kao’ ostao dio prve momčadi, ali nije sasvim jasno gdje mu je mjesto te nije baš vjerojatno da će imati veću ili ikakvu ulogu ove sezone. Za mjesto napadača u tandemu borili bi se Sterling, Havertz, Aubameyang, Broja te eventualno Pulisic, što je sasvim OK.

Kvaliteta prve momčadi? – Na papiru slična, ali stilistički nam puno više odgovara Sterling od Lukakua.

Širina klupe? – Ponešto bolja jer se Broja za razliku od Odoija čini kao vijabilna opcija. Puno će ovisiti o tome kako klikne Auba, ali u teoriji smo u njemu dobili iskusnog strijelca koji odgovara sustavu, umjesto Wernera i njegovih promašaja koji je bio beskoristan na postavljenu obranu.

Je li moglo bolje? – Moglo se ići na još ozbiljnih pojačanja u napadu, npr. po pravog centarfora umjesto veterana Aube. Moglo se i riješiti Pulisica te Ziyecha, a umjesto njih nabaviti pokojeg boljeg igrača. U stvarnosti bi i jedno i drugo bilo vrlo, vrlo skupo, a mi smo imali druge prioritete…

Sveukupno?  – Nije loše. Unatoč groznom ulasku u sezonu, ne može se Tuchelu zamjeriti planiranje igre oko Havertza s obzirom na njegove obećavajuće igre zadnjih godinu i pol dana, da ne spominjemo visoku cijenu. Auba je na taj način solidno stop gap rješenje dok ne vidimo hoće li Havertz postati ‘taj’ ili možda Broja eksplodirati. Zamjena Sterling-Lukaku je ono što nas u ovom dijelu momčadi veseli i to je bio odličan potez uprave.

ZAKLJUČAK

Dakle, u ovom prijelaznom roku trebala su nam 2-3 stopera, rješenje za lijevu stranu, zamjena za Lukakua, cover za Kantea te iskusni napadač koji ‘garantira’ golove dok se mlađi ne nauče zabijati…. i SVI su dovedeni, i to sve redom dobra do odlična rješenja. Koulibaly i Fofana predstavljaju savršen miks ready made iskustva i WC potencijala. Cucurella pokriva dvije pozicije i time riješava dva problema, nedostatak ljevaka u obrani te cover ili možda čak upgrade za Chilwella. Zakaria i Aubameyang su vrlo dobra stop gap rješenja dok ne vidimo što se događa s Havertzom i Brojom, ugovorima Kantea i Jorginha, dostupnosti Ricea, te hoće li se sljedeće ljeto na tržištu pojaviti neki odlični napadač, ako nam bude trebao. Sterling je možda čak najvažniji transfer ove sezone i pun pogodak umjesto Lukakua. Zasluženu priliku za ulazak u prvu momčad dobili su i talentirani povratnici s posudbe, Gallagher i Broja.

Jedino potencijalno neriješeno mjesto u momčadi je rezervni desni wing bek, ali čini se da u sezonu ulazimo vjerujući Loftus-Cheeku, što može i ne mora ispasti mudro. Svakako bi bilo teško dovesti ijednog dobrog igrača da bude zacementiran za klupu zbog Jamesa, tako da je vjerojatno bilo nužno odustati od toga.

Sljedećeg ljeta će trebati mijenjati (vjerojatno) odlazeće Jorginha i Silvu, a čini se da već znamo kime. Rice i Gvardiol naveliko se spominju kao prvi izbori. Osim toga, trebat će revidirati Mendyja i Havertza, odnosno po potrebi ih zamijeniti nekim boljim golmanom i napadačem ako njih dvoje nastave ovako i ne postanu ono što smo mislili da će postati. Za to je ovo ljeto bilo rano.

Mnogi su ovog ljeta kritizirali scattergun način na koji Boehly išao po cijeloj Europi i raspitivao se za igrače. Činilo se to na trenutke bez plana i strategije, te kako je Gary Neville opisao, kao da “Boehly igra Football Manager”. Ipak, prema saznanjima od respektabilnih izvora, svi igrači za koje smo se interesirali bili su dio šireg dugoročnog plana koji je postavljen na početku ljeta, a bilo je samo pitanje koga možemo, a koga ne možemo odmah dovesti. To vrijedi i za Gvardiola čiji je transfer ipak odgođen za siječanj/sljedeće ljeto, navodnog panic buy Alvareza, te Anthonyja Gordona za kojeg, suprotno od novinarskih naklapanja, nikada nismo ponudili više od 40 milijuna funti, te smo odustali čim je Everton tražio više.

Treba uzeti u obzir i situaciju u kojoj se našao Todd Boehly. Jedva što je došao u klub, trebao je uploviti u jedan od najtežih i najvažnijih prijelaznih rokova za naš klub u dugo vremena… premda je u nogometu stranac, a takvim se poslom nikada do sada nije bavio. Tuchelu je također ovoliko odgovornosti oko transfera bila novost i nešto na što nije rado pristao. Zapravo je poprilično impresivno sve što su u takvim okolnostima uspjeli postići. Puno je novca potrošeno, sve rupe u momčadi su popunjene, a prva momčad i klupa su na svim mjestima ili jednako jake ili jače. Može se reći da je iskazana ozbiljna ambicija te da su postavljeni temelji za sljedećih par rokova.

Sveukupno, ovaj prijelazni rok ocjenjujem fantastičnim, 9/10. Ne dajem 10 jer realno uvijek može bolje, ali je učinjen posao po meni došao vrlo blizu najboljem mogućem.

---

---

Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.

Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!

KAKO SE UČLANITI?

Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!