Završio je i ovaj prijelazni rok. Nakon 2 mjeseca novinskih nagađanja i izmišljotina, navijačkih maštanja i frustracija, propalih, uspjelih ponuda i svega drugog što uz prijelazni rok ide, sada slijede i neizbježne post mortem analize i ocjene. Chelsea je, prema Transfermarktu, potrošio cca 80 milijuna eura, što dobivamo iz računice od 200 potrošenih minus 120 zarađenih milijuna na transferima. Iako to već i ptice na grani znaju, evo i kratkog pregleda najbitnijih dolaznih i odlaznih transfera:
Da bismo analizirali i ocijenili prijelaznih rok nekog kluba, trebamo ga promotriti kroz prizmu ciljeva tog kluba pred početak samog roka. Neki od ciljeva mogu biti:
Prva dva cilja su općenito najvažnija, a širina klupe je bio vjerojatno i najveći problem Chelseaja prošle sezone, a obzirom da ove godine igramo i u Ligi prvaka, taj je cilj identificiran kao najveći za ovaj prijelazni rok. Ali, idemo se prvo pozabaviti ostalim ciljevima.
Jasno je da ovaj zadnji, zarada, nikako nije bio Chelseajev cilj pred početak roka. U kontekstu novca jedino možemo diskutirati o omjeru potrošnje / ispunjenja preostalih ciljeva, a to je nešto na što ćemo se vratiti na kraju članka.
Predzadnji, pomlađivanje momčadi, također većinom nije Chelseajev cilj, pogotovo ako se sjetimo Conteovih nedavnih riječi: „Klub treba odabrati – boriti se sad za trofeje ili razvijati mlade igrače.“ Jasno je što Don Conte misli o mladim igračima i razvijanju istih. Umjesto Begovića (30), Aine (20), Zoume (22) i Chalobaha (22) dovedeni su Caballero (35), Zappacosta (25), Rudiger (24) i Drinkwater (27), što predstavlja značajan skok (sveukupno 17!) u godinama, tako da se ti transferi, izuzev zamjene vratara, u potpunosti poklapaju s prethodno navedenom Conteovom izjavom. S druge strane, ostala pojačanja jesu pomladila momčad, a tu dolazimo do trećeg cilja:
Zamjena bitnih odlazećih igrača. Umjesto Coste i Matića, obojice starih 28 godina, dovedeni su Morata (24) i Bakayoko (22). Što se tiče pomlađivanja to je dobro odrađeno (iako najvjerojatnije slučajno), a također je vrlo diskutabilno treba li pomlađivati prodajom igrača u idealnim igračkim godinama. Iz tih razloga ove dvije zamjene nisu spomenute u kontekstu prethodnog cilja, već ovog. Ovdje se priča o kvaliteti, a što se kvalitete tiče… na to pitanje još uvijek ne znamo odgovor. Oboje imaju potencijal da postanu i bolji igrači od dvojice bivših*, ali vrlo je upitno imaju li već u ovom trenutku kvalitetu da zamijene Matića i Costu, a da mi možemo reći da Chelseajeva prva momčad nije slabija nego prošle sezone. Dakle, za budućnost – odlično odrađen cilj. Što se tiče sadašnjosti – to ćemo još vidjeti. Za sada ih dobro ide.
* Doduše, Costa još uvijek nije prodan te je uredno prijavljen za Premier ligu, ali teško da će ikad opet zaigrati za Chelsea – kao što je Conte rekao, Costa je prošlost.
Ovdje također treba spomenuti Terryja. Istekao mu je ugovor, a kao (in)direktna zamjena s posudbe je vraćen 15 godina mlađi Christensen. Terry prošle sezone nije bio bitan igrač, ali je vrlo vjerojatno bio vrlo značajna figura u svlačionici. Iznimno je teško, zapravo nemoguće, uspoređivati to dvoje igrača, a obzirom da je zbog Terryjevih godina to sve bilo neizbježno, bilo bi nelogično i okrutno ovu promjenu uzimati u obzir pri ocjenjivanju rada uprave u prijelaznom roku.
Oblikovanje rostera prema formaciji. Conte je, naravno, planirao nastaviti s pobjedničkom 3-4-3 formacijom. Momčad je već bila vrlo dobro izbalansirana prema toj formaciji, uz iznimku ‘krilnih bekova’* gdje smo imali samo po jednog (pravog) igrača na svakoj strani. Dakle, osim dovođenja novih krilnih bekova, u ostatku rostera je bilo dovoljno činiti like for like zamjene da bi se ovaj cilj ispunio.
*Obzirom da u hrvatskom jeziku ne postoji izraz za poziciju wing-back, ovo je moj (tragični) pokušaj prijevoda.
Formacija 3-4-3 može se podijeliti na 6 dijelova:
Da bismo analizirali uspješnost prva dva, najbitnija cilja, proći ćemo svaki dio momčadi i analizirati je li sada jači ili slabiji u odnosu na prije te je li uprava mogla odraditi bolji posao.
GOLMAN
Prvi vratar, Courtois, je tu, ali Begovića nismo mogli zadržati još jednu sezonu na klupi. Sa svojih 30 godina on ima još sigurno 5 sezona na najvišem nivou, tako da je sasvim logično od njega bilo tražiti novi klub. Jednako logično je od Chelseaja bilo da mu to dopuste, te su za njega izvukli vrlo dobru cijenu – 10 milijuna funti. To je dobar posao, a uslijedilo je traženje zamjene. Besplatno je doveden iskusni Willy Caballero kojemu je prethodno istekao ugovor u Cityju.
Kvaliteta prve momčadi? – Ista.
Širina klupe? – Slična.
Je li moglo bolje? – Postoji li boljih golmana od Willyja Caballera? Da. Bi li itko bolji pristao biti na klupi? Teško.
Sveukupno? – Palac gore za upravu.
STOPERI
Nakon prošle sezone imali smo uigrani iskusni trojac u prvoj ekipi, a na klupi mladi trojac Ake, Christensen, Zouma (ako već uračunamo odlazak Terryja i povratak Christensena). Conte očito nije bio zadovoljan klupom te je doveo Rudigera iz Rome za 35 milijuna eura. Nesumnjivo je to u ovom trenutku napredak u odnosu na Zoumu ili Akea, što se opet uklapa u onu njegovu famoznu izjavu. Zouma je poslan na posudbu u Stoke, a Ake prodan u Bournemouth za čak 20 milijuna funti, uz buy back klauzulu. Dakle, nismo nepovratno izgubili mlade talente, a kratkoročno smo se kvalitativno pojačali. Kvantitativno smo u gubitku, ali moglo bi se reći da bi 6 odličnih igrača na 3 pozicije ionako bilo previše, odnosno da bi zamjene igrale premalo. Ovako će Christensen i Rudiger sasvim sigurno skupiti pristojan broj minuta, a možda i izbaciti Cahilla iz prve momčadi. Uz to, na posudbu nije otišao mladi Jake Clarke Salter koji je, ako se sjećate, debitirao kod Hiddinka. Upravo je prijavljen za Ligu prvaka, te ukoliko ga Conte planira ozbiljnije priključiti prvoj momčadi, nismo niti u kvantitativnom gubitku.
Kvaliteta prve momčadi? – Jednaka, možda i bolja ako se novopridošli momci pokažu boljim od Cahilla.
Širina klupe? – Teško je reći. Kvantitativno manja (ali možda je tako bolje), a kvalitativno veća.
Je li moglo bolje? – Moglo je. Cahill se činio kao očito mjesto za napredak. Bonuccija je možda bilo nemoguće nagovoriti na odlazak iz Italije, ali Van Dyke i Koulibaly su (bar na papiru) bolji od Rudigera, a čini se da on ni nije bio prvi izbor. Istina, bio je značajno jeftiniji, ali na upravi je da novac troši, pogotovo ako bi se moglo unaprijediti startnu postavu.
Sveukupno? – Više dobro nego loše, ali ništa posebno.
VEZNI TANDEM
Tu smo prošle sezone imali idealan balans. Jedna nezamjenjiva svjetska klasa (Kante), dvoje odličnih igrača u rotaciji (Matić i Fabregas) te četvrta opcija, mladi igrač iz akademije (Chalobah). Unatoč tome, ovdje smo imali najviše promjena. Uz već spomenutu i komentiranu zamjenu Matić – Bakayoko, otišao je Chalobah, a umjesto njega je za 35 milijuna funti doveden Danny Drinkwater iz Leicestera.
Veliki plus je što smo za isti novac (40ak milijuna eura) prodali 28-godišnjaka i doveli talentiranijeg 22-godišnjaka. Veliki minus, pak, je što je Matić prodan u direktnog, a kako sada stvari stoje i najvećeg konkurenta za naslov.
Što se tiče Chalobaha, momak očito nije bio spreman čekati priliku s klupe i njegova se želja mora respektirati. Više šanse pored ostalih igrača ni nije mogao dobiti. Međutim, prodan je za samo 5 milijuna funti, a ne zna se je li mu ugovor stavljena buy back klauzula… ako nije, loš posao.
Kakav je Drinkwater igrač, ovisi kako gledamo. Prvotimac za Chelsea? Loš. Rotacija? Ok. Četvrta opcija? Odličan. 27 godina, homegrown, nedavni prvak te uigran s nezamjenjivim Kanteom… I više nego odlična četvrta opcija rekao bih. Obzirom na sve navedeno i činjenicu da se Engleski igrači uvijek preplaćuju te da je tržište ovo ljeto potpuno poludjelo – i cijena od 35 milijuna funti je opravdana.
Kvaliteta prve momčadi? – Na papiru blago manja, ali vidjet ćemo još kakav će se Bakayoko ispostaviti. Dugoročno bi trebala biti veća.
Širina klupe? – Značajno veća. Drinkwater je ipak trenutno podosta iznad Chalobaha.
Je li moglo bolje? – Definitivno. Za početak, ne prodati Matića u United. Ili ne prodati ga uopće, kao što je prema priznanju Contea prvotno bio plan. Boljih opcija od Bakayoka baš i nije bilo (jer Verratti nije realna opcija), osim eventualno Nainggolana, tako da začuduje da ga nismo (opet) pokušali dovesti. S druge strane, 7 godina je stariji od Bakayoka…
Sveukupno? – U rasponu od ‘dobro’ do ‘dosta dobro’, ovisno o (ne)postojanju buy back klauzule kod Chalobahovog transfera.
OFENZIVNI VEZNI
Jednako kao za vezni tandem, i tu smo imali idealan balans – Nezamjenjiva svjetska klasa (Hazard), dvoje odličnih igrača u rotaciji (Willian i Pedro) te četvrta opcija u obliku mladog igrača iz akademije (Loftus-Cheek).
U suprotnosti s veznim tandemom, ovdje smo imali najmanje promjena. Troje glavnih igrača su ostali, a najmanje relevantna četvrta opcija je like for like zamijenjena. Sada je tu mladi Musonda, dok je Loftus-Cheek otišao na posudbu u Crystal Palace.
Širina klupe? – Ista.
Je li moglo bolje? – Teoretski, da. Kao i za vezni tandem, mogli smo četvrtu opciju konvertirati iz mladog igrača u iskusnu kvalitetu, ali nismo. Možda je i bolje tako. Također smo možda mogli zamijeniti Pedra ili (prije) Williana s nekim boljim, ali to je od realnih opcija jedino Sanchez… kojeg za razliku od Cityja nismo ni pokušali dovesti, što smatram propustom uprave.
Sveukupno? – U redu.
KRILNI BEKOVI
Tu smo imali najviše problema te samim time najviše prostora za napredak. Prvotimci su dobri, ali nespektakularni igrači Alonso i Moses, a njihove tobožnje zamjene mladići Kenedy i Aina. Na to koliko im (ni)je Conte vjerovao ukazuje činjenica da bi u odsutnosti jednog od dvojice prvotimaca u igru uskakali igrači s drugih pozicija, najčešće Pedro i Azpilicueta.
Svima je bilo jasno da nam treba makar jedan, ako ne i dva nova igrača. Aina je poslan na posudbu u Hull, a Kenedy je do kraja roka čekao i ne dočekao odobrenje posudbe u Newcastle, što je ovisilo o (ne)uspjehu dovođenja konkurencije/zamjene za Alonsa.
I tako je započela sapunica. Na lijevoj strani je meta bio Alex Sandro, kojeg nismo uspjeli dovesti unatoč apsurdno visokim ponudama za igrača te pozicije (75 milijuna eura!). Na desnoj strani je propao transfer Danila koji je radije otišao u City.
Onda se na kraju roka pojavilo briljantno rješenje. Alex Oxlade-Chamberlain. Briljantno, ne zbog same kvalitete igrača, već zbog činjenice da on igra s obje noge te jednako kvalitetno na obje strane. Također je isproban i dokazan na ‘krilnom beku’, poziciji koju većina današnjih bekova i krila nije igrala. Uz to je i homegrown, a njegovo dovođenje bi oslabilo omraženog rivala. Nije moglo bolje… dok se Ox nije odlučio za Liverpool. Nije potrebno komentirati koliko mu je to bila glupa odluka.
Na kraju je, u sudačkoj nadoknadi, iz Torina doveden relativni anonimac Davide Zappacosta. Transfer je to koji podsjeća na onaj Marcosa Alonsa prošle godine. Sve je isto – cijena, liga, dob, (ne)etabliranost, transfer u zadnji čas te činjenica da vrišti panic buy. Nećemo odviše kritizirati ovaj transfer obzirom da dobro znamo kakav je na kraju ispao Alonsov. Također, tip zna nabaciti, što s desne strane nismo imali od Josea Bosingwe, a istovremeno smo doveli napadača koji zna zabiti glavom. Moglo bi ispasti dobro.
Nažalost, za razliku od Oxa, Zappacosta pokriva samo desnu stranu, tako da smo na lijevoj jednako plitki kao i prošle godine… čak i plići, obzirom da je prodan Ake.
Kvaliteta prve momčadi? – Ista, osim ako Zappacosta ne iznenadi kao Alonso prošle godine.
Širina klupe? – Značajno veća na desnoj strani (iako to nije bilo teško), a manja na lijevoj (iako ni to nije bilo teško).
Je li moglo bolje? – Puno. Ox bi riješio sve probleme. Sandro bi ojačao prvu momčad, ali bi to u jednu ruku bila šteta obzirom kakvo oružje Alonso predstavlja iz slobodnog udarca… uz to bi cijena od 75+ milijuna eura bila bolesna (čak i na ovom tržištu). Ipak, nitko na lijevoj strani nije doveden, a Ake je prodan. Na desnoj smo sigurno mogli dovesti boljeg igrača od Zappacoste.
Sveukupno? – Palac dolje.
NAPADAČ
Svi znamo što se dogodilo s Diegom Costom. Započelo je to još davno, u siječnju, tako da je njegov odlazak bio jednostavno neizbježan. Isto tako, znamo koliko je on bio bitan za našu momčad. Ne samo golovi već njegova borbenost, rad za suigrače, pobjednički mentalitet… Takvog napadača nema. Zato je uprava bila pred ogromnim zadatkom da ga pokuša adekvatno zamijeniti. Bolje napadače se može nabrojiti na prste jedne ruke. Suarez, Cavani, Aguero, Lewandowski, Benzema… Podjednako dobrih ima također tek nekoliko – Kane, Aubameyang, Higuain te eventualno Lukaku, Morata i Lacazzete. Oni najbolji su ovo ljeto bili apsolutno nedostupni, a od preostalih 6 nabrojanih Kane i Higuain također spadaju pod nedostupne. Izbor je bio među ovom četvoricom. Aubameyang je ostao u Borussiji, Belotti (srećom, jer ne spada u ovaj rang kvalitete) u Torinu, Lacazzete je bez interesa pušten u Arsenal , a Lukaku s interesom u United. Što se tu točno dogodilo, je li Lukaku izabrao United ispred Chelseaja ili uprava nije htjela platiti toliku sumu… ne znamo. Kako god bilo, doveden je Morata za 60-80 milijuna eura. Mišljenja sam da bolje nismo mogli kad uzmemo u obzir cijenu, godine, potencijal, uklapanje u momčad te all round kvalitetu. Morata je jedan od najkompletnijih napadača na svijetu, nešto što se za Lukakua ne može reći.
Što se toga tiče, plus za upravu, iako nisu uspjeli prodati Costu. Ta situacija je vrlo specifična obzirom da on želi samo u Atletico, a Atletico ne može kupovati ovo ljeto. Zašto ne bi na zimu ili iduće ljeto pokušali izvući neku zamjenu s Griezmannom?
Što se zamjenskog napadača tiče, tu smo planirali i trebali učiniti promjenu, ali nismo. Batshuayi se prošle sezone pokazao kao nedostojan te uloge. Istina, napredovao je u međuvremenu te sveukupno ima dobar omjer gol/minuta, ali bilo je jasno da Conte želi Llorentea. Zbog čega se čekalo do samog kraja te zašto je Španjolac izabrao Tottenham, ostaje misterija.
U pozadini svega su se dogodili odlasci triju mladih napadača. Solanke je prodan u Liverpool, Bertrand Traore (s otkupnom klauzulom!) u Lyon, a Tammy Abraham je poslan na posudbu u Swansea. Sve se čine kao dobri potezi osim ovog prvog.
Kvaliteta prve momčadi? – Ista kao za vezni tandem, na papiru blago manja, ali Morata ima vremena pokazati da nije tako. Obzirom na njegov potencijal, dugoročno bi trebala biti veća.
Širina klupe? – Nažalost, ista.
Je li moglo bolje? – Što se tiče prvog napadača, mislim da nije, a što se tiče drugog, itekako.
Sveukupno? – Ok.
ZAKLJUČAK
Za sveukupno samo 80 milijuna eura odrađen je solidan posao, pogotovo ako uzmemo u obzir da Costa još uvijek nije prodan što znači da možemo računati na još 40-50 milijuna eura u budućnosti. Ipak, moglo se i trebalo potrošiti više.
Većinski smo zadržali glavne igrače, izuzev Coste (što je bilo neizbježno) te Matića (što nije bilo neizbježno) pri čijem transferu poglavito ne veseli izravno pojačavanje najvećeg rivala. Ipak, njih dvoje su adekvatno zamijenjeni. Možda ne kratkoročno, ali dugoročno bi Morata i Bakayoko trebali biti u najgoru ruku jednako dobri.
Dakle, prva momčad nije unaprijeđena ni na jednom mjestu, već bi se prije moglo reći da je oslabljena. To se možda i ne može previše zamjeriti upravi, ipak je to momčad koja je prošle sezone ostvarila rekordnih 30 pobjeda u Premier ligi.
Klupa, odnosno proširenje klupe, definitivno je bio najveći zadatak uprave pred ovaj prijelazni rok. To je dobrim dijelom ostvareno jer su mladići Aina, Chalobah i Zouma unaprijeđeni iskusnijim i trenutno konkurentnijim igračima Zappacostom, Drinkwaterom i Rudigerom.
Ipak, ne u potpunosti. Prvo, nije dovedena pouzdanija zamjena za Moratu. Drugo, još bitnije, nije dovedena nikakva zamjena za Alonsa. Time nije posve ostvaren ni cilj o oblikovanju rostera prema formaciji jer i dalje imamo jednog jedinog lijevog krilnog beka.
Zabrinjavajuć je i nevjerojatan broj odbijenica. Ne od klubova, nego od igrača. Lukaku, Danilo, Bonucci, Oxlade-Chamberlain, Llorente… cijeli niz igrača ovog ljeta je radije izabrao neki drugi klub. Takvo što se nikada prije nije dogodilo.
Uz sve to treba postaviti dva bitna i kontroverzna pitanja. Čemu ovakva politika prema mladim igračima – jesu li Zouma, Ake, Aina, Chalobah, Loftus-Cheek, Abraham i Traore morali otići? Te čemu manjak ambicije – zašto City pokušava dovesti Sancheza, Barcelona Verattija, United Griezmanna, a mi ne? Pitanja su to koja zahtijevaju svoju zasebnu kolumnu, ali ih je svakako potrebno spomenuti.
Sveukupno, od 1 do 10, gdje su 1-5 negativne, a 6-10 pozitivne ocjene, ocijenio bih ovaj prijelazni rok s 6. Da smo doveli Oxa umjesto Zappacoste, i time pokrili obe strane, dao bih 7. Ovako jedva pozitivna ocjena. Nije loše, ali je moglo i trebalo puno bolje.
Poll Maker
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
