Willian Borges da Silva potpisao je za Chelsea 28. kolovoza 2013. godine i u ovome je klubu proveo čak sedam sezona, drugim riječima skoro punih sedam godina. U tih sedam godina, usudio bih se reći kako nijedan drugi igrač Bluesa nije u tolikoj mjeri polarizirao navijačko tijelo našeg kluba kao što je to radio Willian. Ili ga volite, favorizirate i kad ne treba ili ga jednostavno ne trpite i dođe vam slabo kad ga vidite u prvoj postavi; rijetki su oni koji ne spadaju ni u koju od ovih skupina. Takav se barem dojam dobiva ako je suditi po internetskim stranicama, komentarima na društvenim mrežama, Facebook grupama, a vjerujem da i većina vas ima sličnu predodžbu na temelju vlastitih iskustava.
No, ovome je izgleda sada ipak kraj jer je izvjesno kako je Willian novi igrač Arsenala, što znači da je, najvjerojatnije zauvijek, napustio redove Bluesa. Konačno. Barem što se mene tiče.
WILLIAN VS. SCHÜRRLE
Po zadnjoj rečenici prijašnjeg odlomka mogli ste doći do zaključka da pripadam ovoj frakciji anti-Willianovaca, dakle Brazilac mi nije nimalo pretjerano drag. Međutim, red je pristupiti ovoj kolumni što je objektivnije moguće pa ću stoga svoja mišljenja nastojati što bolje argumentirati i potkrijepiti točnim brojkama (izvori: transfermarkt.de, SofaScore, SkySports). Nakon sedam godina staža, to je najmanje što čovjek zaslužuje.
Uglavnom, već je rečeno kako je u ljeto 2013. godine Willianu dom postao Stamford Bridge, nakon što je doveden za 30 milijuna funti iz ruskog kluba imena Anzhi Makhachkala. Istog tog ljeta, u Chelsea je stigao i André Schürrle, Nijemac koji je plaćen 12 milijuna funti manje od Brazilca, a bio je i dvije godine mlađi. Bila je to prva Mourinhova sezona na klupi Chelseaja u povratničkom mandatu i upravo su se ova dvojica igrača u sezoni 13/14 najčešće izmjenjivala na poziciji desnog krila budući da je lijevo krilo bilo rezervirano za jednog Belgijca s brojem 17 na leđima. Nadalje, bitno je naglasiti da se radilo o dvije potpuno drugačije vrste igrača. Willian je igrač izvanredne tehnike, ima odličan prvi dodir, iznadprosječan je i vrlo koristan u dead ball situacijama (slobodni udarci, jedanaesterci…) i ima onu tipičnu brazilsku nogometnu auru oko sebe što ga nekima valjda čini zanimljivim i ugodnim za gledanje dok je Schürrle bio puno direktniji nogometaš, agresivniji, češće je ulazio u prilike za udarac, bio je dobar sprinter, ali i manje atraktivan.
U toj prvoj sezoni, Willian je bio taj koji je dobio prednost. Za usporedbu, u svim natjecanjima te sezone Schürrle je odigrao 2065 minuta, a Willian njih 3008 što je ekvivalentno tome da je Willian zapravo odigrao 10 punih utakmica više. Prije nego nastavimo sa statistikom, samo želim naglasiti nešto što bi se trebalo podrazumijevati – krilni igrači su de facto sastavni dio napada i jedan od ključnih zadataka im je zabijati golove. Sad kad smo to riješili, vrijeme je za činjenice. U spomenutoj sezoni, Willian je zabio samo 4 gola i podijelio 7 asistencija, a Schürrle je u kraćem roku zabio 9 golova i zabilježio 3 asistencije.
Uslijedila je sezona 14/15 u koju je ovog puta Nijemac ušao kao Mourinhov prvi izbor, što nije bilo čudno jer je odigrao sjajno svjetsko prvenstvo te je, međuostalom, asistirao za gol u finalu koji je Njemačku učinio prvacima svijeta. Vjerujem da svi pamtite prvu utakmicu sezone protiv Burnleyja u Premier ligi i njegov pogodak nakon fenomenalne asistencije Cesca Fàbregasa. Nažalost, ta odlična forma nije dugo potrajala zbog misteriozne bolesti (navodno se radilo o čudnom slučaju trovanja hranom) i Willian mu je ponovno preoteo mjesto u početnoj postavi, a u zimskom prijelaznom roku Schürrle je napustio klub i otišao sreću potražiti u Wolfsburg. Bez obzira na činjenicu što je odigrao samo pola sezone i skromne 933 minute, uspio je zabiti 5 golova. Znate koliko je golova zabio Willian u cijeloj sezoni 14/15 i uz odigranih 3258 minuta? Čak četiri, opet manje od simpatičnog Nijemca uz puno više minuta. Da ga ne bih slučajno zakinuo, spomenut ću i njegove asistencije kojih je bilo ukupno 5, od toga su dvije bile u komotnim pobjedama s pet i tri gola razlike, a jedna je bila u Liga kupu. Uistinu maestralan učinak našeg desnog krila u šampionskoj sezoni.
NAJBOLJI KAD JE TO NAJMANJE BITNO
Dolazimo do dijela kojeg smatram iznimno važnim za opravdanje svog negativnog stava prema Willianu, a to je značaj njegovih golova za Chelsea. Tu ćemo ujedno povući i zadnju paralelu sa Schürrleom. Zdravorazumski je, a i stručnjaci se vode po tom pravilu, da su najznačajniji golovi u utakmici oni koji vašoj momčadi donose prednost od jednog gola te golovi koji izjednačavaju rezultat. U drugu kategoriju spadaju golovi za povećanje prednosti na dva gola razlike, te golovi koji smanjuju prednost vašeg protivnika na samo gol zaostatka, a u treću svi ostali. André Schürrle zabio je ukupno 14 pogodaka za Chelsea, a od tih 14 čak 8 spada u ovu prvu kategoriju važnosti golova, što je 57% najznačajnijih golova. I dan danas pamtim njegove golove protiv Manchester Cityja, onaj gol protiv PSG-a koji nam je omogućio preokret rezultata u osmini finala Lige prvaka, rani gol protiv Arsenala u veličanstvenoj 6-0 pobjedi te hattrick protiv Fulhama. Za razliku od Nijemca, Willian je od svojih skromnih 8 golova u te prve dvije sezone zabio samo 2 najznačajnija, od čega je jedan bio u trećoj rundi FA kupa protiv tadašnjeg drugoligaša Watforda, a tu smo utakmicu na kraju dobili 3-0; u postocima je to slabašnih 25% i takav ga sličan učinak prati cijelo vrijeme u Chelseaju.
Sada dolazimo do njegove „čuvene“ 15/16 sezone u kojoj je Willian bio proglašen igračem sezone Bluesa. Vjerujem da vas ne trebam posebno podsjećati koliko je ta sezona bila grozna, ispali smo iz svih kup natjecanja relativno rano, a nakon katastrofalnog početka, uspjeli smo se na kraju pod palicom Guusa Hiddinka domoći 10. mjesta Premier lige. No, Willian je, takoreć, briljirao. Hazard je bio ozlijeđen pa je valjda morao pokazati malo veću inicijativu. Zabio je 11 golova i asistirao za njih 10, što su solidne brojke za jedno krilo, ako ne uzmemo u obzir kontekst, a on je bitan. Od tih 11 golova, 5 ih je bilo iz slobodnih udaraca. Osim toga, većina ih je bila protiv slabijih ekipa – tu su bili Maccabi Tel Aviv (dva puta), Dinamo Kijev, Newcastle koji je bio u zoni za ispadanje (također dva puta), Porto koji je ispao u grupnoj fazi Lige prvaka (opet dva gola), Bournemouth te Southampton. I tako nam preostaju dva gola – jedan protiv Manchester Cityja i jedan protiv Crystal Palace koji je tada bio na 5. mjestu Premier lige. Više ne zvuči tako dobro, zar ne?
Kao što vidite iz grafike iznad, Brazilac nikada nije uspio doći do dvoznamenkastog učinka što se tiče golova ili asistencija u jednoj sezoni najvažnijeg natjecanja (Premier lige), a to je zaista razočaravajuće. Da ne nabrajam dalje i zamaram brojkama, probajte se sjetiti nekog stvarno važnog Willianovog gola od njih ukupno 63 u ovih sedam godina i 339 nastupa. Meni na pamet padaju gol protiv Evertona u 88. minuti koji nam je donio bitnu pobjedu u završnoj fazi sezone 14/15, gol na Etihadu u prvoj Conteovoj sezoni koji nam je pomogao da preokrenemo rezultat i ostvarimo tešku 1-3 pobjedu, golovi protiv Spursa (tu je uvijek bio raspoložen, mora mu se priznati), poneki penal i to je više manje to. Shvaćam da drugi navijači vjerojatno pamte i neke druge zbog činjenice da Willian nerijetko zabija lijepe i prilično efektne golove i u tome leži ta neka njegova lukavost i sposobnost da vam se uvuče pod kožu i zadobije nepotrebno uzdizanje od strane navijača, iako ti golovi često ne nose neku veliku vrijednost za rezultat. Pedro ima nešto lošiji učinak od Williana, zabio je 43 gola u plavome dresu, no ovdje je proveo dvije sezone manje te je kod Lamparda uistinu dobivao minimalnu minutažu za razliku od aktualne/bivše desetke, tako da ne možemo tvrditi da ga je Brazilac bujne kose u tom segmentu uvjerljivo nadmašio ili, još manje, zasjenio, unatoč činjenici da je Pedro dvije godine stariji što se kod njega definitivno osjetilo zadnjih par sezona.
ZBOGOM
Iako ga mnogi pamte kao neku dobru dušu svlačionice, uvijek nasmijanog i vrckastog igrača, mislim da je Willian svoje pravo lice pokazao u Conteovo doba. Osmijesi su nekim čudom postali sve rjeđi, a zamijenili su ih ovakvi mrski pogledi koji su ga pratili i nakon Conteova odlaska. Talijanski trener očito nije nasjeo na njegove trikove i zasluženo je gurnuo Pedra u prvi plan koji je bio redovan starter u onoj fantastičnoj seriji od 13 pobjeda zaredom u našoj posljednjoj šampionskoj sezoni Premier lige. Lošiji igrač je napokon počeo grijati klupu, što mu se očito nije nimalo svidjelo.
Osim toga, on i njegov „kompa“ David Luiz, kojem će se opet pridružiti u Arsenalu, počeli su sve više negodovati u drugoj sezoni pod Conteom. Luiz je također izgubio svoje mjesto u prvih 11 (zamijenio ga je Christensen) i ego njih dvojice to očito nije mogao podnijeti. Trener je zasigurno malo pomalo gubio konce u svlačionici, a nije samo moje mišljenje da je ovaj nadasve odani brazilski duo u tome odigrao ključnu ulogu. Na kraju je najbolji pokazatelj tog odnosa bio „incident“ koji se dogodio neposredno nakon osvajanja FA kupa, tj. na kraju sezone 17/18. Naime, Willian je objavio slavljeničku sliku s trofejem, a Contea je pritom na slici prekrio malenim emojijima pehara (slika ispod). Na pitanje zašto je učinio tako nešto, pošteni Willian je iskreno odgovorio kako mu se kći zaigrala s mobitelom i slučajno smjestila te pehare baš kako bi sakrila trenera. Jer ipak, nema boljeg načina za zahvaliti se treneru što ti je omogućio da po prvi (i jedini) puta osvojiš trofej najstarijeg nogometnog kupa na svijetu nego ovako.
Smatram da je upravo tog ljeta Willian morao napustiti Chelsea. Nije tajna da je Barcelona tada nudila čak i više od 50 milijuna funti za igrača koji je ugazio u tridesete godine, no nekim čudom, Chelsea je te ponude odbio. Njegovi simpatizeri su tada konačno mogli odahnuti jer umjesto da si je klub fino podebljao budžet, dobili smo priliku barem još jednu sezonu masno ga plaćati (120 tisuća funti tjedno!) te uživati u iznimno inkonzistentnim igrama, njegovom gušenju protoka lopte, dodavanjima unazad, driblinzima bez efekta, centaršutevima koji ne idu nigdje i nezadovoljnim izrazima njegova lica kad bi se dogodila i najmanja sitnica koja njemu ne bi bila po volji.
I nakon svega toga, Willian ima obraza od Chelseaja tražiti trogodišnji ugovor premda je napravljena iznimka i bio mu ponuđen dvogodišnji (inače se igračima s 30+ godina ugovor produžuje za samo jednu godinu). On nikad nije bio svjetska klasa, u najboljem slučaju bio je zahvalan i ponekad koristan igrač, ali sada je vrijeme za neke nove dečke kao što su Ziyech ili Hudson-Odoi. Naravno, ponovno je dobrom dijelu navijača uspio zamazati oči svojim post-corona igrama s nekoliko zabijenih slobodnjaka i kaznenih udaraca pa odlazi u lijepom sjećanju i možda čak izaziva žaljenje što nije ostao još. No, vjerujte, Chelsea bi se mogao i trebao preporoditi bez njega, bez tog utega koji nam je onemogućivao da napravimo istinski korak unaprijed. Konačno smo se riješili onog najboljeg u trenucima kada je to bilo najmanje bitno. Zbogom Williane, nećeš mi nedostajati.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Mlada nada hrvatskog kvizaštva s čak dva skoro pa uspješna, ali i jednim pobjedonosnim nastupom na Potjeri. Završio zagrebački MIOC s odličnim, trenutno studira strojarstvo. U svojoj raskošnoj nogometnoj karijeri sakupio je preko dva (čitaj: ukupno tri) nastupa za limače NK Zeline. Ne voli kišobrane, povrće i Pepa Guardiolu. Inače, uživa u Monty Pythonu, Seinfeldu, Johnny Cashu, čvrstom nogometu i dugim šetnjama uz more.
