Naravno da nakon poraza nekog velikog kluba i pada na 6. mjesto nekakve prvenstvene ljestvice dolazi do propitkivanja i sumnje u ispravnost puta kojim ide momčad. Još ako je taj poraz malo viši, npr. 6:0, onda je malo vjerojatno da će trener proći neokrznut i da neće doći u pitanje njegov posao i sigurnost na klupi.
Olakotna okolnost za Sarrija je činjenica da prvenstvo u kojem sudjeluje je engleski Premiership, najkompetitivnije ligaško natjecanje na svijetu u kojem je jako teško biti i taj 6. Za razliku od ostalih liga mi sad ispred sebe imamo Arsenal, Man. United, Tottenham, Liverpool i Manchester City. Nema Getafea i Alavesa, Atalante, Montpelliera, Frankfurta i ostalih… Druga olakotna okolnost je činjenica da smo gostovali kod Guardiole čija je momčad u najboljoj formi od početka prvenstva, a usput im je ušlo sve što su zapucali prema golu. Doduše, sreća prati hrabre, a način na koji smo mi ušli u utakmicu i nastavili cijelo prvo poluvrijeme i dobar dio drugog je sve samo ne hrabro.
Iz uvoda se da naslutiti da ću se truditi obraniti Sarrija i pokušati uvjeriti zagovornike otkaza da on to nije zaslužio, još… ali to nije moja namjera, a pogotovo nakon 4 komada Bournemoutha i 6 Cityja. Pa idemo prvo vidjeti razloge zbog kojih bi mogao otići.
Najveća mana Sarrija je tvrdoglavost, pa čak i u situacijama kada je očito da momčad treba promjene on ostane nijem, ali i dosljedan sebi. Sarriball još uvijek nije jasan baš svakome, pa ni samim igračima koji u velikom dijelu utakmica izgledaju bezopasno unatoč velikom posjedu lopte. Pozicija na kojoj se nalazimo nikako nije zadovoljavajuća, a stanje u momčadi, govor tijela igrača i raspored utakmica do kraja prvenstva nam ne ulijevaju veliki optimizam, te se takve stvari najlakše riješe šok terapijom ekipe u smislu promjene trenera. Veliki je upitnik i procjena kvalitete Talijana kao trenera kojem moraš povjeriti stvari u ruke barem par sezona jer njegov stil zahtjeva strpljenje, kao Guardiolin i Kloppov. Problem je što su ova dvojica došla na Otok kao već dokazani stručnjaci s konkretnim rezultatima iza sebe, a Napoli pod Sarrijem je osvojio srca navijača jer je igrao lijepo… ostale momčadi u kojima je radio su Empoli, Sorrento, Alessandria, Grosseto itd.
Jorginho i Kante su vječite teme koje izazivaju ospice kod vjerujem svih koji vole ovaj klub, a oni koji razumiju sad sumnjaju u učinkovitost Sarriball- a, a oni koji nikad nisu razumjeli su sada došli na svoje i još glasnije viču da je Kante puno bolji DMF od Jorginha. I neka viču…
Glavni i osnovni argument u korist o(p)stanka Sarrija na našoj klupi je vrijeme. Ništa se ne stvara preko noći, a pogotovo u konkurenciji najboljih.
Tim više ako radiš u klubu kao što je Chelsea gdje u upravi sjede ljudi koji o nogometu znaju vrlo malo, a o biznisu nešto malo više. Klubu bez jasne vizije budućnosti, a o strategiji i planskom radu da i ne trošimo riječi. Jedini način da se tome stane na kraj je odabir trenera kojemu ćeš pružiti bezuvjetnu potporu nekoliko uzastopnih sezona, a on će svojom sposobnošću i načinom na koji vidi nogomet graditi imidž kluba.
Mourinho je to uspijevao raditi od 2005., a neke od tih struktura su ostale do danas. Nažalost, njegov nogomet je star i ne može pratiti zahtjeve puno brže i okomitije igre nego što je bila nekad, pa bi bilo pametnije hvatati trendove i usmjeravati klub prema budućnosti.
Sarriball je jedna vrsta tog novog nogometa, ali puno stvari se mora poklopiti da jednog dana donese one najvrjednije trofeje. Conte je odličan primjer sustava za jednu sezonu, koji umjesto uzlazne ima jaku silaznu putanju, a uz to nesreću što su City, Liverpool, pa i Tottenham zadržali svoje igrače i uz to doveli pojačanja koja su im bila potrebna za nadogradnju. Ne POPUNU, nadogradnju… jer za popunu imaju svojih mladića koje prodaju za lijepe svote ako ih ne vide u krugu prve momčadi, a ne drže ih po posudbama pola karijere.
Dakle, netko tko je doveo Sarrija je morao imati dobar razlog zašto je odabrao baš njega. Kad se sve uzme u obzir jasno je da Sarri nije stručnjak koji će uskočiti mjesec dana prije početka sezone i boriti se za naslov, a što je i ponavljao prvih 20. kola prvenstva na svakoj pressici. Top 4 je bio i ostao objektivan cilj. Čovjek treba vrijeme, povjerenje i klub koji će mu omogućiti profil igrača koji se uklapaju u njegov nogomet… u suprotnom ga nema smisla angažirati pa tjerati nakon pola sezone u kojoj u svim natjecanjima ima aktualne pozicije, a sve to s igrom koja je nikakva i ni blizu onoga što on može stvoriti.
Čisto sumnjam da navijači Liverpoola žale što je Klopp ostao na Anfieldu nakon ne baš bajnog preuzimanja momčadi od Rodgersa i jedva uhvaćenog 4. mjesta na kraju sezone 2016/ 17. Čelnici Cityja i njihovi navijači su još više i duže trpjeli rastrošnog Guardiolu, a realno, ovaj još nije puno toga donio u riznicu. Arsenal je doveo Emeryja koji je još jedan iz vala „novih“ trenera, a momčad mu oscilira iz sjajnog u očajno, pa nitko ozbiljan ne govori o njegovoj smjeni.
Ok, ipak smo mi Chelsea i npr. ne ukažemo povjerenje jednom Benitezu koji preuzme klupu te dovrši sezonu kao 3. u Engleskoj i osvoji Europa ligu. „Debeli konobar“ kako ga je zvao Mou možda ne bi kao on pokorio Premier ligu 2 godine poslije, ali stvar je odnosa kluba prema trenerima koji nerijetko to ne zaslužuju.
Strpljenje je vrlina koja je dosadna, ali dugoročno donosi rezultat.
Treba li Sarriju dati otkaz ili još vremena?
View Results
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
