Ide nam dobro, a oscilacije koje znamo pokazati su normalne ako se u obzir uzme činjenica da je s novim trenerom došlo i do velikog zaokreta u filozofiji i načinu pristupa nogometnoj igri. Neki su se igrači adaptirali brže, neki sporije, a neki nisu i neće… takvima bi izlazna vrata mogla biti pokazana već ove zime, a do ljeta bi još mnogi morali uvjeriti Sarrija da su sposobni izvršiti traženo. Pomalo to sve zvuči hladno i okrutno, ali takav je sport. Ništa nije isključivo, pa tako ni opcija da nam se jednog dana vrati Tiemoue Bakayoko koji „služi“ svoju posudbu u dresu Milana. Iako se kod nas nije baš iskazao to ne znači da je loš igrač, dapače, ono što je pokazao kao igrač Monaca je bilo impresivno, a i u Italiji izgleda sve bolje.
Bakayoko je otišao u Milan na jednogodišnju posudbu koju su oni pristojno platili, te imaju pravo prvokupa ugovora uz odštetnu klauzulu od 35 milijuna. To je bio dobar posao s kojim su trebale biti zadovoljne sve tri stranke. Chelsea je lijepo naplatio (a mogao bi i više) igrača za kojeg realno ove sezone i nije bilo mjesta u postavi, Milan je za relativno mali novac popunio i onako tanak vezni red (na bar jednu sezonu), a Bakayoko je iz velikog kluba u koji se nije uklapao otišao u drugi veliki klub u kojem će igrati. Ako dođe do toga da Milan i on budu zadovoljni pa se odluče na otkup ugovora čisto sumnjam da će itko od navijača Chelseaja taj dan tužan i zamišljen otići na posao, a ako ga vrate…
Loše je krenuo i kod Gattusa, a čak je bilo glasina da će kući prije proljeća. Ruku na srce taj Milan nije ni sjena onoga europskog diva kojeg pamtim(o) kao dijete, slavni klub koji je godinama u problemima i srlja bez vizije budućnosti. Naravno da se sve to reflektira na rezultate, ali i na izvedbu igrača od kojih veliki postotak ionako nikad tamo ne bi zaigrao da je sve kako treba. Pa u takvoj okolini „naš“ Bakayoko sve više dolazi do izražaja (po dobrom, naravno) i sve više ga hvale svi koji su u blizini momčadi, od legendarnog trenera do novinara i navijača. Pokazuje da je s razlogom tu i da klub gotovo pa mora otkupiti ugovor, jer za tako „male“ nove teško će netko bolji upasti u kašetu brokava, premda se ona zvala Milan. Da će se otkup dogoditi sve je izvjesnije, ali znamo koliko malo treba da se stvari okrenu.
Sarrijev sustav je kompliciran, ali i vrlo jednostavan kad ga shvatite, savladate i krenete ispravno primjenjivati. Igrač ako je dobar i dovoljno inteligentan će se adaptirati na bilo koji zadatak što mu je postavljen. Kante to svojim primjerom najbolje pokazuje jer ipak je od njega ova promjena i tražila najviše prilagodbe. On kao takav je jedinstven i nema zamjenu, a karakteristikama najsličniji njemu je upravo Bakayoko. Svi mi obožavamo lik i djelo dobroga Kantea, ali i on je samo čovjek. Ne može igrati stalno, a ove godine čak i ne mora zahvaljujući našoj laganoj skupini u EL. U Ligi prvaka (treba je izboriti) nema baš toliko odmora, svaka utakmica je teška, bitna i zahtjeva konstantu, pa nije moguće toliko rotirati. Dakle, dogodine Kante mora imati zamjenika koji će mu omogućiti predah, a istovremeno održati Sarriju sustav. Ako se u ičemu Bakayoko ističe to mu je dala majka priroda. Fizikalije koje su mu omogućile da izgradi ime na duel igri, oduzimanju lopte, povratnoj trci i utrčavanju u prazne prostore kad je faza tranzicije. Da nema svojih minusa to bi bilo više nego dovoljno za povremeno zamijeniti Kantea, ali ima ih i viška… Nemiran i često netočan pas, iskakanje iz formacije, zaboravljanje protivnika iza leđa, manjak kreativnosti, loše snalaženje u malom prostoru, itd.
Dakako da ni Kante nema sve gore nabrojane karakteristike, ali ni jedan od ovih minusa nije toliko izražen kao kod ovog potencijalnog zamjenika. Skromnog sam mišljenja da je Bakayoko potencijalno opasniji ofenzivno, pogotovo u igri glavom, ali sve u svemu…
Zato se Kante dobro uklapa u svoju ulogu unutar Sarriball- a, a Bakayoko „jede“ protivnike u fizički orijentiranom Milanu. Jardim je s Monacom igrao vrlo slično i puno se toga također temeljilo na fizičkim mogućnostima. Zašto nije igrao bolje pod Conteom i je li uopće bio toliko lošiji od suigrača?
Iskreno mislim da Bakayoko nije loš igrač ako znate iskoristiti njegove pluseve i pokušati sakriti one minuse koje nije u stanju ispraviti. Ponavljam, danas za te novce nema puno boljih (pogotovo njegovih godina), ali je također pitanje zadovoljava li njega sjediti i učiti u Chelseaju dok može stalno igrati u Milanu.
Barem dok ne naljuti Rina.
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
