Willian Borges da Silva bi bio najbolji igrač Chelseaja da nema Hazarda, odgovorno tvrdim. Iako već u mislima čitam ne blagonaklone komentare prema ovoj izjavi i osjećam otrovne pljuvačke kako lete prema ekranu i tekstu, smatram da ova teza drži vodu. Naravno da će uvijek biti okorjelih podcjenjivača i onih koji ga ne vole, ali pokušat ću vam dokazati da Willy u najmanju ruku zaslužuje puno veće poštovanje od onog koje trenutno uživa. Kako vrijeme brzo leti govori činjenica da je dragi Willy već 30-godišnjak, a kao da je jučer bilo kada smo za njegove usluge „iskrcali“ 30 milijuna funti u Kolovozu 2013. Iako je tipičan Brazilac po stilu igre i igračkim karakteristikama, ovaj je naš ipak malo mirnije osobnosti. Pobožan, doduše kao i velika većina njegovih sunarodnjaka, ali takav put i slijedi svojim primjerom. Živi bez nekih velikih pompi i skandala, malo povučen od javnosti, skupa sa svojom suprugom i dvije kćerkice.
Onaj Willian kojeg malo bolje poznajemo je onaj na terenu. Brz, eksplozivan, dribler, dodavač, jak na lopti, a uz to sjajan šuter i izvođač prekida. Ovako kad se nabroje vrline koje nedvojbeno posjeduje rekli bi je to stroj, čovjek od 15+ golova i 10+ asista koji u ovom vremenu suludog razbacivanja novca vrijedi negdje blizu „stotke“. Ovo s novcem i nije daleko istini jer on po Transfermarktu vrijedi točno pola, što znači da bi eventualni kupac morao doći jako blizu te magične brojke 100 da bi ga otkupio. No njegov učinak na zelenom terenu po nekakvim realnim okvirima ne stoji baš iza svega toga navedenog, jer jednostavno Willy može više. Uvjerenja sam da posjeduje kvalitetu za više, da je u zreloj igračkoj dobi i da mu se konačno poklopio i stil igre Chelseaja gdje konstantno napada i minimalno brani, ali…
Kad bi barem igrao lijevo. Nema čovjek sreće jer mu u klubu lijevu stranu ne pušta Hazard, a u reprezentaciji Neymar. Mislim da ne treba previše objašnjavati što igraču koji posjeduje njegove kvalitete znači lijeva strana terena i koliko se dodatnih mogućnosti otvara s ulaskom u sredinu na jaču nogu. Odmah se svi sjetimo Arjena Robbena jer je on simbol ove taktičke varijante koja donosi zapravo puno više opcija u odnosu na običnu varijantu. Još pogotovo ako ste npr. Ivan Perišić pa igrate gotovo podjednako s obje noge…
S obzirom na eksplozivnost Willy poprilično lagano stvara prednost nad čuvarem već u prvom koraku, što je idealno za kreiranje prostora za udarac. Većinu svojih golova on postiže izvan šesnaesterca zahvaljujući dosta širokom arsenalu (unutarnja i puna noga jednako dobre), ali s lijeve strane bi u više navrata dolazio u priliku šutirati pod dobrim kutem, a i u vidu asistencija puno je širi vidokrug kada krećeš prema sredini nego kad te „guraju“ u stranu. Bilo bi zanimljivo negdje pronaći koliko je minuta Willian proveo na lijevoj stani terena i s kolikim učinkom u odnosu na desnu ukupno od kako je u Chelseaju. Ove sezone je u izostanku Hazarda odigrao 363 jako dobre minute, uz učinak od 2 pogotka i 2 asistencije. Tako dobar nije bio još od onog jednog perioda pod Mourinhom 2014/15 kada je većinom igrao centralnog ofenzivnog veznog, iza napadača. Znači sve može samo ne desno. Sada smo vjerojatno već naviknuti na raspodjele strana u našoj ekipi, ali isto se moramo zapitati što bi bilo da nema Hazarda. Koliko više bi individualno pružali ostali, dakako ponajviše Willian? Pogledajmo ovu najfriškiju prvenstvenu protiv Burnleya… koliko je aktivniji i okomitiji u toj utakmici u odnosu na ostale, te koliko je lakše navlačio čuvare i radio višak na „pravoj“ poziciji.
Što bi bilo npr. s Robbenom da mu je desnu stranu zaposjeo netko bolji, a da se on mora patiti na lijevoj. Vrlo vjerojatno ne bi mogao ostvarivati svoj puni potencijal i koristiti svoju najveću prednost, pa se tako ni razviti u jednog od najboljih igrača svijeta. Sigurno bi promijenio sredinu te otišao tamo gdje mu nitko neće smetati. Sama činjenica da je Barca nudila 65 milijuna za Williana ovo ljeto govori koliko je cijenjen u nogometnom svijetu i koliko zapravo vrijedi, a trojac koji bi činio sa Suarezom i Messijem bi bila strava za gledati. Na svu sreću ostao je i sada čini trojac s Hazardom (trenutno najboljim igračem svijeta) i Moratom kojega je strava za gledati… S tim da je i Pedro stalno tu (bolje je i ocijenjen na našoj stranici), čisto da ga podsjeti koliko do njega ne držimo i ne doživljavamo njegovu kvalitetu. Pitajte Douglasa Costu zašto mu grije klupu na SP-u, onom na koje neki nisu bili ni pozvani, pa bi dosad trebali biti u boljoj formi jer su prošli kompletne pripreme.
Moj prijatelj Willy već će danas protiv Crystal Palacea biti naš najbolji igrač (ako Edena još bole leđa), dirnut podrškom koju ima u ovo malo navijača koji vide da je sve podredio tome ne bi li radi mira u kući mali Hazard bio najbolji. Vidio bi njega tamo na drugoj strani…
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
