Godinama se pričalo o velikim talentima koje Chelsea ima u svojim mladim momčadima, a dok su te iste momčadi nizale uspjeh za uspjehom, osvajajući bezbroj puta domaću ligu, kupove, pa čak i europska natjecanja, taj je ”talent” ostajao skoro u potpunosti neiskorišten od strane prve momčadi. Toliko da je postalo opće prihvaćeno da je Chelseajeva akademija samo prijelazna točka u karijerama mladih igrača, a da pravu šansu za ulazak u prvu momčad zapravo ni nemaju. Opravdanje raznih trenera svo to vrijeme uvijek je bilo slično, u stilu da je Chelsea klub koji zahtijeva trojefe SADA, a ne za par godina. Jer godine, ipak, jesu potrebne za razvijanje igrača od mladog talenta do serijskog osvajača trofeja. Konstantna minutaža, neminovni neuspjesi i učenje nad istim neuspjesima nužni su mladim igračima na putu da postanu veliki igrači, a Chelsea nije (bio) klub koji daje trenerima luksuz neuspjeha.
S druge strane, slučajno ili neslučajno, Chelsea svih tih godina nije proizveo ni jednog jedinog pravog igrača. Pustim talentima koji su iz naše akademije izlazili, karijere su se raspadale jedna za drugom, a nijedan nije ispunio potencijal kakav im je u akademskim danima bio prognoziran. Bilo da pričamo o Musondi, McEchranu, Piazonu ili nekom drugom, svi oni su završili daleko ne samo od Chelseajeve prve momčadi, već daleko od bilokojeg uspješnijeg kluba. Kritičari kažu da je uzrok tome nepovjerenje prema istim igračima i sulud broj posudbi na koji su poslani, te da bi pokoja sezona u Chelseaju i poštena prilika tim igračima spasila karijere koje su na ovaj način protraćene. Drugi, pak, kažu da im Chelsea nije davao prilike jer očito nisu bili toliko dobri, te da bi i u drugim klubovima oni proigrali da su zaista bili takvi talenti. Istina je, ako ćemo biti objektivni, najvjerojatnije negdje u sredini.
I tako su godine prolazile, a Chelsea je ignorirao mladi talent koji ima u svojoj akademiji te ih mahom slao na beskonačne posudbe. Nije ‘to bilo to’ ako Chelsea nije imao makar 30 igrača na posudbama, daleko više nego ijedan drugi klub u Europi. Zapravo je sasvim moguće da bi se takva strategija kluba nastavila još dugi niz godina, da se nije dogodilo ljeto 2019. To, prošlo ljeto, otišao je naš daleko najbolji igrač Eden Hazard, a klub je naprasno napustio i trener Sarri koji je tu trebao provesti par godina gradeći novi seksi stil igre, te ga je zamijenio izrazito neiskusni Frank Lampard. Da stvar bude još gora, klub je dobio zabranu transfera. Tako je Chelsea bio prisiljen napokon zaigrati s mladim igračima koje je do tada držao na posudbama. Kasnije će se ispostaviti da su se dolaskom Lamparda i pomoćnika Jodyja Morrisa, koji zaista vjeruju mladim igračima, zapravo stvorili savršeni uvjeti za ”youth revolution” koji je uslijedio.
Uz dvoprezimenjake koji su već bili tu, Rubena Loftus–Cheeka i Calluma Hudson-Odoija, s posudbe su vraćeni Mason Mount, Reece James, Fikayo Tomori te Tammy Abraham. To su sve redom Englezi koji su u klubu još od 6. ili 7. godine(!). Tijekom sezone par nastupa dobilo je još nekolicina igrača iz akademije, a od njih je jedan mladić na kraju u potpunosti promoviran u prvu ekipu, mladi škotski veznjak Billy Gilmour. On je na neki način različita kategorija od prethodno spomenute šestorke. U klub je došao u dobi od ‘tek’ 16 godina iz rodne Škotske, ali ćemo ga svejedno u ovom članku ocijeniti kao produkta akademije. U sličnoj situaciji je i Danac Andreas Christensen koji je također došao s 16 godina, ali ih sada već ima 24 te mu je karijera predaleko otišla da bismo mu ocijenjivali potential… Ocijeniti mu možemo jedino ability (kvalitetu). S druge strane, Loftus-Cheek također ima 24 godine, ali on zbog raznih ozljeda još uvijek nije u potpunosti pokrenuo svoju profesionalnu karijeru te se sa zadnje posudbe vratio tek prije dvije godine, pa zbog toga još uvijek kotira kao ”mladić iz akademije” u glavama mnogih navijača. Zato ćemo njega uključiti ovo ocjenjivanje.
Neka opće korištena metoda ili skala ocijenjivanja potencijala mladih igrača ne postoji, tako da ćemo za potrebe ovog članka izmisliti našu. Neka ocjene budu 1-10, gdje je ‘10‘ vanzemaljski potencijal kakav su imali i ostvarili Messi, Ronaldo, Maldini i slični. ‘9‘ označava world class potencijal. 9-ke su, dakle, igrači koji mogu postati najbolji ili među par najboljih na svojoj poziciji na svijetu, kao što su to bili npr. Drogba ili Cech. Jasno je da klub kao što je Chelsea mora tražiti i težiti igračima koji su 9-ke ili 10-ke, nadajući se da će što češće ‘ubosti’ igrača koji će zapravo ostvariti takav fantastičan potencijal. Istovremeno, ako planiramo (ponovno) biti klub koji se redovito bori za naslove Lige prvaka i Premier lige (a planiramo), smatram da su ‘8-ice‘, dakle igrači kao što su (bili) Azpilicueta ili Diego Costa, najmanje čim se možemo zadovoljiti za startnu jedanaestorku. ‘7-ice‘ bi po tome u najboljem slučaju bili rotacijski igrači, ili u lošijim vremenima starteri (vidi pod: Willian, Cahill, Giroud itd.).’ 6-ice‘ bi za naš klub bili solidni squad igrači, odnosno zamjene, ali ništa više od toga (npr. Barkley ili Christensen). Igrači potencijala (ili kvalitete) od 1 do 5 nas ne zanimaju.
Dakle, rezime ocjena: 10 – Messi 9 – svjetska klasa 8 – starter 7 – rotacija 6 – rezerva
Razvrstajmo onda našu sedmoricu akademskih produkata po tim kategorijama, od najmanjeg do najvećeg potencijala. Nekakav margin of error je ±1 ocjena, a važno je napomenuti da kad kažemo potencijal, mislimo na najveću moguću kvalitetu koju bi taj igrač mogao postići, te da ostvarena kvaliteta velikom broju igrača na kraju bude puno manja od procijenjenog potencijala. Dobar primjer je Christensen, koji je ne tako davnih dana kotirao kao 9-ka… Nek bude rečeno i da je ovo isključivo mišljenje autora ovog članka, a ne portala Chelsea Croatia.
TAMMY ABRAHAM – 7
7, ali s tendencijom pada na 6. Nije Tammy loš napadač, ali ne vidim kako bi se ikada mogao približiti jednom Diegu Costi, kamoli Didieru Drogbi. Definitivno nije i neće biti igrač s kojim će Chelsea moći napadati najveće trofeje.
Rotacija (s Wernerom)? Možda. Zamjena istome? Još bolje. Sasvim sigurno može doprinijeti s 15ak golova po sezoni, što je točno ono što nam treba od rezervnog napadača… Samo ga treba nagovoriti da potpiše ugovor dok je u statusu rezerve. Statusu kojem, usput budi rečeno, ne priliči visoka plaća kakvu trenutno traži (navodno 130,000 funti tjedno).
MASON MOUNT – 7
Mount ipak malo više kotira nego Abraham, pogotovo kod Lamparda, tako da bih mu ocjenu korigirao na 7+. Čini se da će upravo takvu ulogu i imati u momčadi jednom kada dođe Kai Havertz – učestala rotacija i na periode regularni starter kao što je to bio ove sezone.
Mount je zapravo ove sezone odigrao svaku utakmicu u Premier ligi i započeo veliku većinu njih, tako da njega možemo možda i najlakše suditi od svih sedmero. Igrač je to vrhunskih pressing kvaliteta, a to je i primarni razlog zašto bez njega Lampard ne može zamisliti svoju momčad, što je točno tim riječima i sam priznao. Osim (pametne) trke i agresivnosti, on nema zapravo ni jednu drugu top karakteristiku. Nije toliko tehnički potkovan ni kreativan, ali se naziru dobar šut i njuh za gol, na tragu mentoru Lampardu. Dostigne li iti pola njegovog end product-a, Mason možda jednog dana postane i 8-ica.
FIKAYO TOMORI – 8
Prešli smo na Mountovog partnera s prošlogodišnje posudbe u Derbyju gdje im je trener bio upravo Lampard. Tamo su njih dvoje bili najbolji igrači sezone u kojoj su Ramsi neočekivano stigli do finala play off-a, a službenu nagradu POTY ponio je mladi stoper.
Prošlog ljeta Tomori je skoro završio na još jednoj posudbi kao peti izbor na stoperskoj poziciji, ali je šokantni prelazak Luiza u redove gradskog rivala u zadnji čas zadržao Fikaya na Bridgeu… Da bi on tek koji tjedan kasnije postao prvi izbor. Istina, to se nije predugo održalo, Lampard ga je početkom godine počeo stavljati na klupu, a potom je uslijedila veća ozljeda od koje se još nije oporavio, međutim, ostaje činjenica da je on stoper s najboljom sezonom od naše četvorke. Jasno to pokazuju i CheCro ocjene gdje Tomori ima prosječnu ocjenu 1.13, daleko ispred prvog pratitelja Zoume s 0.67.
Što će na kraju izaći od Tomorija, nitko ne zna, ali za njega definitivno još uvijek možemo reći da bi jednog dana mogao postati kvalitetni i redoviti starter našeg kluba… dok s druge strane isto više ne možemo za starije Zoumu i Christensena koji svoj visoki potencijal (8/9) još nisu ispunili i sve smo sigurniji da ni neće… O još starijem Rüdigeru da ne pričamo, on je svakako već dovršen proizvod (a kvaliteta tog proizvoda je nevisokih 6, eventualno 7).
CALLUM HUDSON-ODOI – 8
Ovo je mladić za kojega kažu da je najveći talent koji je ikada izašao iz naše akademije. Ta reputacija donijela mu je i neželjeni interes Bayerna koji ga je skoro i preoteo iz naših ruku i time klub natjerao da mu ponudi suludo visoku plaću (130,000 funti tjedno) koju sada zbog toga traži i Abraham. Ukratko, više nas je Bayern, da ‘prostite, u**bao tim potezom, nego s onih 1-7 od neksinoć.
Kao što to obično biva, ogromni ugovor vjerojatno je (pre)mladome Callumu udario u glavu te je on doživio nemal pad forme u upravo minuloj sezoni. Za usporedbu, prošle sezone, u 24 nastupa, prosječna CheCro ocjena bila mu je 1.37 (3. najbolji iz Hazarda i Kantéa), a ove sezone u 33 nastupa mizernih 0.50 (23. najbolji / 7. najlošiji)… Taj pad ne može opravdati ni ozljeda ahilove tetive s obzirom da se od nje oporavio još u rujnu, što je već skoro godinu dana.
Stvar je u tome da potencijal, kao prognoza maksimalne moguće kvalitete, pada s lošim sezonama, a to se upravo dogodilo kod Hudson-Odoija. Od ”najvećeg talenta naše akademije ikada”, što sigurno predstavlja makar 9, došao je do objektivnih 8. U njegovu obranu, ima tek 19 godina i lako se može vratiti na stari put i na kraju ipak ostvariti prethodno prognozirani potencijal. Mi ćemo se, u međuvremenu, zadovoljiti ako dosegne i ovih 8.
RUBEN LOFTUS-CHEEK – 8
Kao što je već rečeno, ovaj mladić ima već 24 godine, ali još nije imao sreće s ozljedama da uđe u neki ozbiljniji kontinuitet i ispuni svoj potencijal koji već godinama spominjemo, i na momente osjetimo, kao jedan od većih talenata koje smo vidjeli u plavome dresu. Od ove sezone je ogroman dio propustio zbog ozljede ahilove tetive te ga po njoj zaista ne možemo suditi, makar to malo što je odigrao bilo blijedo i neimpresivno. Nakon jedne pune sezone bit ćemo pametniji, a za sada nek’ ostane 8, što bi značilo da još uvijek vjerujemo da se može ostvariti kao standardni prvotimac Chelseaja… Makar mu direktni konkurenti bili ovosezonski POTY Kovačić, trenerov miljenik Mount i rekordni transfer Havertz!
BILLY GILMOUR – 9
Primjetili smo da potencijal, kao obična prognoza, može opadati s vremenom i lošim sezonama. To je ono što kod Gilmoura još nismo imali. Odigrao je tek nekoliko utakmica te u par njih (malo je reći) impresionirao. Sada je u istoj poziciji kao Hudson-Odoi prije godinu dana kada bismo mu također dali 9. Nadajmo se da Billy neće opasti sljedeće sezone, a još više se nadamo da će jednog dana postati svjetska klasa kao što mu to trenutno prognoziraju navijači, uspoređujući ga s Iniestom i sličnim majstorima.
REECE JAMES – 9
James u Restartu nije bio toliko dobar kao prije koronapauze pa mu je reputacija štogod opala, ali je on po mom mišljenju i dalje naš najveći potencijal i jedini igrač s praktički zagarantiranim startnim mjestom sljedeće sezone.
Reece je prošle sezone odigrao najbolju odlaznu posudbu u povijesti kluba, što je nemal uspjeh u klubu koji godišnje posudi, spomenuli smo, u prosjeku 30 igrača. Kao 18-godišnji bek, bio je neupitni POTY engleskog drugoligaša Wigana, izabran je u najbolju jedanaestorku lige, a bio je toliko suveren i dominantan da je krajem sezone počeo igrati i u veznom redu.
Ove sezone nam je pokazao što to znači imati beka koji zna nabaciti. Po utakmici ima makar 3 izvrsna nabačaja, a imao bi i ogroman broj asistencija da ga nisu izdali suigrači, odnosno mete istih nabačaja. Izvrstan je u napadu, siguran u posjedu, solidnog udarca, a u obrani za sada ima najviše prostora za napredak. Nema veze, Trent Alexander-Arnold, trenutno najbolji bek na svijetu (ostvarena 9-ka), također nije najbolji u obrani, ali zato razara u napadu. Čvrstog sam mišljenja da godinu dana mlađi James može doseći level svog sunarodnjaka, a jednog dana ga možda i izbaciti iz prve momčadi engleske reprezentacije.
***
Sada je red na vas da u anketi ispod ovog teksta ocijenite potencijal ove sedmorice naših mladića. Ocjene su ograničene na 5-10 obzirom da je nerealno da ijedan od ovih igrača ima potencijal niži od toga, pa da se istovremeno onemogući hejtersko spuštanje prosječne ocjene (čega, nažalost, uvijek bude). Ako smatrate da neki od ovih igrača nema potencijal da bude igdje blizu momčadi Chelseaja (niti zamjena), dajte mu 5.
Rezultati ankete biti će prikazani u zasebnom članku za par dana.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
