Moratin dnevnik, 7.10.

Moratin dnevnik, 7.10.
listopad 28 18:12 2018

Dragi dnevniče,

danas je bio dobar dan. Unatoč tome što me striček Sarri nije stavio u prvu postavu protiv Svetaca, uspio sam im zabiti kada me stavio unutra. Skužio sam da mi svi daju da ih grlim kada zabijem gol pa sam odlučio malo češće zabijati. Jako volim kad me grle. Osim kad mi ne sviraju faul, onda malo manje volim.

Probudio sam se ujutro i doručkovao Nesquik duo žitarice sa svojom predivnom obitelji. Onaj zec na kutiji mi je jako smiješan, malo me podsjeća na Pedra. Nakon doručka sam se igrao sa svojim blizancima. Obukao sam ih u dresove Smallinga i Lindelofa pa napucavao loptu oko njih. Pokazali su se većim izazovom od one dvojice. Srećom bili su nježni pa sam samo tri puta pao na pod. Baš su šašavi. Primijetio sam da mi je žena baš kao pravi sudac. Stalno mi govori da nešto ne smijem i ima boje za upozorenja. Žuti karton je kad joj se piša, a crveni…

Poslije igranja sam morao na autobus koji nas vodi na tekmu. Alice me natjerala da pojedem bananu iako su mi fujkave. Došao sam prvi na autobus i sjeo sam skroz iza da mogu na YouTubeu gledati videe s mačkama. Prvi nakon mene je došao onaj stari golman koji je potpisao za nas, Rob. Nikada ne pričam s njim, ali roditelji su me naučili da starije ljude tretiram s poštovanjem pa sam otišao do njega i pitao ga kako su mu leđa. Iduća je došla medicinska ekipa; s njima sam u čudnim odnosima jer kad god mi se obraćaju kažu nešto tipa: “Diži se!” ili “Nije ti ništa!” Dok sam čekao ostale, na Instagramu sam blokirao sve ljude koji mi ostavljaju zločeste komentare. Na kraju mi je ostalo negdje dvjestotinjak ljudi. Polako su počeli dolaziti i moji suigrači. Najbolji sam prijatelj sa Zappacostom jer smo obojica beskorisni u svojoj poziciji na terenu. On ima najljepšu frizuru u ekipi i htio bih ga jednom prilikom ošišati da mu malo te vrhove pokratim. Tako bi mu oči došle do izražaja.

Kada se bus popunio smo krenuli prema Southamptonu. Uvijek sam mislio da se kaže “south hampton”, ali sam nedavno primijetio da fali drugo “h”. Vožnja busom mi je brzo prošla jer sam slušao Kanyea Westa i Shakiru. Pique mi još uvijek duguje potpisane kopačke od svoje žene.

Kad smo došli na stadion, odmah smo se išli zagrijavati na teren da osjetimo kako se lopta kotrlja na ovaj specifičan dan. Kotrljala se kao inače, ne znam što sam očekivao. Gospon Sarri nije odmah ušao na teren jer je htio popušiti jednu prije tekme. Jednu šteku. Vrijeme tekme se približavalo i uputili smo se na svoja mjesta. Moje mjesto je bila klupa.

Tekma je odlično počela i odlično nastavila. Prvo je zabio Eden pa onda Ross i to me jako veselilo jer će to meni omogućiti da lakše zabijem kada me trener Sarri stavi u igru. Jer me uvijek stavi. Jer radi samo pozicijske izmjene bez obzira na kvalitetu igrača. Jer je tvdoglavi Talijan. Napokon sam ušao i odmah sam se uključio u igru. Imao sam neke odlične šanse, ali baš kada sam mislio da ću opet kiksati i još jednu tekmu ne zabiti gol, spasio me moj prijatelj Eden. Podvalio mi je finu loptu moju sam ja prebacio preko McCarthyja i otišao u zagrljaj svojim suigračima. Nosili smo lijepe nove dresove i cijeli dan je baš bio čaroban. Ostatka dana se ne sjećam jer sam samo razmišljao o idućem zagrljaju svojih prijatelja.

Ovog dana ću se sjećati do kraja života. Ako ne izgubim dnevnik, naravno.

Vidi Više Članaka

O Autoru Članka

Leon Kondres

Rođen i odrastao u Zagrebu, znači Hercegovac je. Navija za Chelsea od finala u Moskvi 2008. ili otkad ih je koristio na Fifi, ne zna ni on sam. Isto se bavi stand-up komedijom pa voli kad mu ljudi dođu na nastupe pljeskati iz sažaljenja.

Vidi Više Članaka