I tako, nakon nekoliko prospavanih noći sada se na miru može nešto napisati, a da od uzbuđenja i brzog tipkanja ne bi gutali slova kao što smo u subotu gutali knedle.
Chelsea FC je prvak Europe! Naježio sam se i sada dok sam pisao, a mnogi od vas znaju kako su se osjećali u subotu oko 23h. Mislim da svatko tko čita ovaj tekst zna koliko nam je ova titula bila važna, ali ne samo nama navijačima, nego i svima onima koji se nalaze na adresi Stamford Bridge, Fulham Road, London, SW6 1HS.
Ne bi želio ovaj članak posvetiti silnim analizama, prepun ih je Internet i svaki autor ima drugačiji pogled na utakmicu. Utakmica finala i protivnici koje dijele nijanse, ako je netko mislio da zaista postoji favorit u ovakvoj utakmici grdno se prevario. U svakom slučaju mi to nismo bili, barem ne na papiru. I kao što sam prošli puta napisao to je voda u kojoj najbolje plivamo. Ono što se sa velikom sigurnošću moglo pretpostaviti prije same utakmice jest da će to biti susret u kojem se pogreške neće praštati, i da sigurno nije utakmica koja će završiti s hendikepom. Iako je možda mogla. U polufinalu FA kupa rekli su da im to natjecanje nije bitno, u drugoj utakmici u prvenstvu su također pričali kako su igrali s „drugom“ ekipom iako su u oba slučaja imali veliki motiv i želju za pobjedom. I onda je došlo finale, i napokon taj „najjači“ sastav. Bila je to idealna prilika da sezonu završimo s tricom uz zvuk pištaljke. Mislim da nema onoga koji nije skočio, potrčao, vrisnuo, zapjevao… Ne znam je li toliko energije iz igrača, nakon tog posljednjeg zvuka, izašlo i one 2012.
Internet je prepun pitanja i upitnika je li i gdje Pep pogriješio. Igrao je s lažnom devetkom, i zaista De Bruyne je u napadu bio potpuno ne iskorišten. I kao da mu nije bila jedna lažna pozicija dovoljna, igrao je i s lažnim zadnjim veznim, na kojem je igrao Gündoğan. I o tome možemo razgovarati, kao i o ostalim diskutabilnim odlukama. Ali jedno me zaista smeta, a to je što svi zaboravljaju da je za protivnika imao CHELSEA! Igra koju smo mi pružili u tom finalu je bila maestralna. I zaista se ne sjećam kada smo kao ekipa izgledali ovako dobro. I mogao je Pep imati i tri lažne devetke, dva vratara, i četiri vezna, ta noć je bila naša!
Sjetimo se samo na kratko te 2012. godine. Nakon odlaska Andre Villas-Boasa pred kraj sezone na klupu je sjeo Roberto Di Matteo. U sezoni za koju smo htjeli da se što prije završi doveo nas je sasvim neočekivano do krova Europe. Jako slično je bilo i ove. Možda s malo više entuzijazma dočekali smo novog trenera, ali očekivanja realnih navijača bila su slična. Svi smo se mi nadali da možemo do kraja, ali samo malo nas je mislilo da zaista to i izgleda moguće. Isprike ako griješim. I nakon starta sezone koji nije izgledao obećavajući, moralo se nešto promijeniti. I ako netko zna kada treba povući potez onda je to Roman Abramovič. Bilo da je taj potez dobar ili loš on ne oklijeva. U tom trenutku se nije moglo čekati, i za sve one, a tu ubrajam i sebe, koji su smatrali da Lampardu treba dati još vremena, on je pokazao da ovaj klub vodi onako kako on smatra da je potrebno.
Recept je uspio još jednom, a ovaj put ukus je još bolji. Trener koji je od ekipe napravio nemoguće, sada je ušao u elitu. I to potpuno zasluženo. S pravom su Pep i Klopp govorili u hvalospjevima o Tuchelu onog trenutka kada je preuzeo klupu. Trener koji živi za ovaj posao baš kao i gore navedeni dvojac. Vizionar koji je u Londonu pronašao vojsku, koja je spremna da izgine ako treba zbog njegovih uvjerenja, i to je ono što je falilo ovoj ekipi. Trener kojega će igrači pratiti, svlačionica u kojoj neće biti mjesta za bilo što drugo osim podređivanje jednom i jedinom cilju, da se izgine na terenu pod svaku cijenu.
O kako je krasno pogledati ovu sliku, i zaista ne bi bilo fer da još jednom ne „zahvalimo“ UEFA-i na transfer zabrani, i Lampardu što je bio tu kada je najviše trebalo.
Cobham, ta nogometna škola koja je toliko toga dobroga izbacila da se ponovo naježim kada pomislim na ove momke. Mladost koju smo sami stvorili i mladost koja nam je dokazala da imamo temelj za budućnost. Ne znam kako drugačije opisati ovu sliku koja toliko toga govori. Sliku koja po transfermarktu stoji oko 200 miliona Eura a u našem je vlasništvu. A da ne spominjem sve one koji nisu tu a znamo koliko vrijede i znače.
Nogomet polako ali sigurno ulazi u neku novu eru. Eru u kojoj neće biti Messija i Ronalda. Ta dva igrača polako privode kraju svoje karijere koje je pitanje hoće li itko ikada nadmašiti. Klubovi poput Reala, Barce, Juventusa, Bayerna, Uniteda prolaze kroz transformacije. U ovom trenutku pravi se neka nova elita i nikako se ne mogu oteti dojmu da smo mi zaslužili mjesto u njoj. Devet godina smo čekali na novi trofej Lige prvaka, i ukoliko odigramo pametno treći će doći brže potpuno sam siguran.
Ova gore mladost mi daje nadu da će to zaista tako i biti. Na žalost situacija je takva da svi neće biti na okupu od iduće sezone, ali ono što je bitno jest da su ovi momci dokazali da se rad i trud isplati. Mount i Christensen postali su prvi igrači koji su osvojili Ligu prvaka u mlađoj i seniorskoj kategoriji, i što vam treba više od toga. Momci koji sada trče u Cobhamu gledaju ove slike i sanjaju da jednog dana budu na tom nivou. Znaju da igraju u klubu koji će im dati šansu i da moraju da budu strpljivi.
Jedan trofej Lige prvaka može se i desiti slučajno ekipi. Kad kažem slučajno nikako ne mislim nezasluženo, bilo je takvih priča i klubova koji su po jednom osvajali „klempu“. Nikako nisam želio da budemo u istoj kategoriji s tim ekipama i od ove subote više nismo. Imamo pred sobom put i nalazimo se na raskrižju. Vrlo dobro znamo kojim putem je Chlesea pošao 2012. nakon osvojene prve titule. Trener je ubrzo dobio otkaz i zbilja se nadam da sličan scenarij nećemo i sada gledati. Imamo vizionara koji zna koji put treba odabrati, te sam nakon dugo vremena opušten. Iako sam navijač, sada znam kako je tim igračima. Nema potrebe za razbijanjem glava, treba se prepustiti i ostaviti ljude koji znaju što treba raditi da rade svoj posao.
Tuchel je sve ovo napravio s ekipom koju nije on slagao. Još se jednom u nogometu pokazalo da su čuda moguća. Kako će sve to izgledati iduće sezone ostaje vidjeti. Tuchel sada ima novi ugovor i prazan ček od Abramoviča. Spisak igrača koji će napustiti London je sigurno velik, ali se nadamo da će temelji ostati na svom mjestu. Daleko smo od onoga što Tuchel želi. Nije to trener koji će se zadovoljiti s postignutim, trener je to koji je itekako svjestan prednosti, a još više nedostataka u ekipi. Pričali smo toliko o napadačima, koliko su nam potrebni. I onda kada je bilo najpotrebnije pojavio se onaj koji se čitavu sezonu čekao. Izjavio je nakon utakmice „j…e mi se bitno da smo osvojili pehar“ i to je ono što je trebalo da kaže. Završio sam sezonu onako kako je trebalo, i tko mi što sada može zamjeriti. Werner također ima sada još veću želju da iduću sezonu pokaže zbog čega je doveden. A dokle god imamo tog malog a toliko velikog igrača koji vrijedi za trojicu, mislim da ne moramo brinuti. Kante je pokazao da onoga trenutka kada je fit i spreman nema konkurenciju. Lakoća s kojom on trči i oduzima lopte je zadivljujuća. I nikako ne bi bilo ne zasluženo da ponese titulu najboljeg igrača na svijetu.
Nama navijačima ostaje da uživamo, da se hvalimo, da govorimo kako smo najbolji, jedni-jedini na krovu Europe. I da će svi oni koji misle da nas mogu lako skinuti imati ozbiljnih problema. Pokazali smo zube, ako treba i potući se. I to je sve u granicama sportske prgavosti i bezobrazluka, onako frajerski doći s peharom i pokupiti najbolju curu u prijelaznom razdoblju. Mislim da itekako imamo momke za udaju te da ćemo biti poželjna destinacija i za one najizbirljivije. Ne treba se nikako nuditi svakome, davati nerealne cifre i obećanja. Dosta smo mi bili ti koji smo nagovarali igrače da dođu kod nas. Neka sada malo drugi vide tko smo i što smo. Neka pokucaju na naša vrata, vrata PRVAKA EUROPE 2021.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!