Još jedna čudna sezona i još jedan trener koji nije dugo izdržao, su iza nas. Chelsea se dobrim krajem sezone uspio domoći 6 mjesta i plasmana u Konferencijsku ligu, a ni od Europske lige nismo (bili) daleko. Možemo svašta reći za sezonu, biti zadovoljni, nezadovoljni plasmanom, no jedno je sigurno – nije nikako bila dosadna. Od kolovoza do svibnja, igra i rezultati imali su nebrojeno puno uspona i padova, ozljeda, dobivenih i primljenih golova. A počelo je s optimizmom. Klub je opet potrošio nenormalnu količinu novaca, ali doveli su se perspektivni mladi igrači protiv Moisesa Caiceda, Christophera Nkunkua, Colea Palmera. Sve to pod palicom još jednog novog trenera, ovog puta Mauricija Pochettina, bivšeg trenera Tottenhama i PSG-a. Veliki broj fanova kluba bio je sretan odabirom trenera koji iza sebe ipak ima određena postignuća, dok mnogi (poput mene) ipak nisu bili zadovoljni. Ipak, predsezona i posebno način igre s Nkunkuom, dala je nešto malo optimizma i jedva se čekao početak sezone.
A otvaranje teško da je moglo biti protiv težeg protivnika. Na Stamford Bridgeu stigao je Liverpool, a utakmica je ispunila očekivanja, unatoč rezultatu. Vidjeli smo dva regularna pogotka, dva poništena pogotka, pregršt prilika s obje strane, ali se sve na kraju završilo podjelom bodova. Nakon početnog uzbuđenja već u sljedećoj utakmici dočekao nas je hladan tuš, kada nas je uvjerljivo svladao West Ham s 3-1. Nakon toga, Chelsea je upao u red teških poraza i pobjeda i zacementirao se na drugom dijelu ljestvice Premiershipa. Gubili smo od Nottinghama, Evertona, Uniteda, Brentforda, remizirali smo s Bournemouthom, Aston Villom, u utakmici sezone sa Cityjem, a tri boda smo osvojili protiv Tottenhama, Fulhama, Lutona, Crystal Palacea. Zbog ozljeda, u svemu tome smo ostali i bez novoprirošlih Nkunkua i Lavije na poduži period.
Raspad sistema
Vrlo čudan niz rezultata koji je nakon svega nekoliko mjeseci uništio i ono malo optimizma i nade što su imali navijači kluba, a Chelsea je ostalim navijačima postao predmet sprdnje. Gotova svaka utakmica činila se kao da je Pochettino iz šešira izvukao u tome trenutku neozlijeđenog golmana i 10 nasumičnih igrača, poslao ih na teren i rekao YOLO, kako bude, bit će. Plana igre nije bilo, obrana je propuštala golove na sve strane, a igrači su sebično pokušavali do gola i svađali se oko izvođenja jedanaesteraca.
Naravno, ne zaboravljamo na ogroman broj ozljeda koji nastavlja udarati Chelsea iz sezone u sezonu. U jednom trenu izvan pogona bilo je čak 14 prvotimaca! Logično, to što su igrači stalno ozlijeđeni je tema za posebnu kolumnu jer takav broj u sezoni se ne smije dešavati u jednom klubu kao što je Chelsea.
Jednostavno uz potrošenih 200 milijuna eura u prijelaznom roku na milijun igrača, očekuje se određeni nivo igre, nastupa, truda, uspjeha, bez obzira na ozljede. Usto, Pochettino nikad nije dobio povjerenje i naklonost navijača. I nakon potrošenih stotine milijuna, kritizirao je tim i govorio kako im fali konkretan napadač. Ne zaboravimo da dok je kritizirao manjak napadača, klub je bio na putu do 77 golova u sezoni, što je treći najveći broj postignutih golova kluba u Premier ligi. Bolje da je kritizirao obranu s obzirom na to da je primila čak 63 gola u 38 utakmica.
Svijetla točka sezone
U tom “kuršlusu” nekako se našao fantastični Cole Palmer koji je oduševio sve, ne samo Chelseajeve navijače. Ovaj mladi Englez pokazao se kao najbolje pojačanje kluba u zadnjih nekoliko godina, posebno kad se uzme u obzir da je doveden za svega 42.5 milijuna funti. U 34 premijerligaške utakmice, Palmer je zabio čak 22 gola te tom broju pridodao još 11 asistencija. To znači da je direktno sudjelovao u 43 posto golova Chelseaja u Premier ligi protekle sezone. Ove odlične brojke zavrijedili su mu nagradu YPOTY, to jest Najboljeg mladog igrača Premier lige u protekloj sezoni. Možemo se samo nadati da će nastaviti tamo gdje je stao i sljedeće sezone.
Izvan Premier lige, uspjeli smo doći do finala Carabao Cupa koje smo izgubili u nadoknadi protiv Liverpoola te do polufinala FA kupa koje smo (uz poguranac sudaca) izgubili od Manchester Cityja. No. ovu sezonu nekako najbolje sumira utakmica protiv Manchester Uniteda koju smo dobili 4-3 nakon što smo gubili 3-2 u 99. minuti. Kaotično, u trenucima fantastično kao Chelsea u najboljim danima, a u trenucima na razini NK Kutjeva. Poanta je da nismo nikad mogli znati što nas očekuje, igrali protiv najboljih ili najgorih timova lige.
Na kraju svega, postavlja se pitanje jesmo li zadovoljni krajnjim plasmanom. S obzirom na igru i nastupe tijekom cijele sezone, plasman u Konferencijsku ligu i mogući plasman u Europsku (ovisno o ishodu FA kupa) je li dobar rezultat? Je. Trebamo li klub poput Chelseaja (posebno nakon potrošenih milijuna) biti zadovoljan Konferencijskom ili Europskom ligom? Ne.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
