Naša desetka i već nekoliko sezona najbolji igrač je Eden Hazard, rođen početkom 1991. Nekad mlada nada i veliki talenat koji 2012. dolazi iz francuskog Lillea danas je vrhunski igrač, po mnogima čak jedan od najboljih na svijetu. Već 6 sezona je odigrao za našu momčad osvojivši pritom Europsku ligu, Liga kup, FA kup, te dvaput Premier ligu. To i nije tako loše za igrača u jednog engleskom klubu, gdje je konkurencija nemilosrdna i sve se osvaja teškom mukom, no je li to dovoljno za nekoga njegovog imena i renomea?
Već par puta Hazard javno traži da se klub konačno očituje u vezi pojačanja te, dakako, (ne)upražnjenog mjesta na trenerskoj klupi. Mislim da nije jedini kojemu nije jasna jalovost klupskih čelnika u poduzimanju konkretnih mjera, a sve to na štetu momčadi koja bi morala biti kvalitetno pojačana i posložena (što je ranije moguće) da bi dogodine bila uopće blizu borbe za trofeje. Pred nama je Svjetsko prvenstvo na kojem Belgija ima veliku priliku napraviti dobar rezulat, jer osim odlične momčadi imaju i dobar raspored, a da bi ih do cilja mogao kvalitetno predvoditi njihov kapetan potrebni su određeni preduvjeti. Osnovni cilj je mirna glava, a kad pred odlazak na takvu smotru ne znate gdje ćete se vratiti i što ćete zateći kad se vratite… nije dobro.
Odavno već Eden ističe kako je Real Madrid nešto čemu se oduvijek divi, a s obzirom da nije produžio važeći ugovor do 2020. nije isključen zadnji pokušaj kluba da dobije nešto novca u njegovom transferu. Bilo bi potpuno logično i razumljivo da sad kada ulazi u najbolje nogometne godine (27) želi što više igrati, pobjeđivati i osvajati, a kako trenutno stvari stoje Chelsea mu to ne namjerava omogućiti. Jedino riješenje je dovođenje kvalitetnih igrača (ne popunjavanje nego pojačavanje) i novog trenera jer čisto sumnjam da mu se igra još jedna ovakva sezona pod Conteovim vodstvom. Gotovo sigurno bi uživao u brzom, napadačkom nogometu sa stalnim posjedom kakvog gaji npr. Sarri. Sve su to kombinacije i špekulacije koje imaju smisla i kad se malo bolje pogleda čudo je što je on još tu. U današnje doba kada milijarde eura plešu po stolovima klupskih direktora, transferi su od 100 milijuna pa nadalje, a ništa nije sveto, nitko nikome nije vjeran osim financijskim interesima, mi imamo igrača koji uporno ponavlja: „ ja sam Plavac!“
S obzirom da njegovo nogometno umijeće nikad nije bilo upitno, a njegova odanost klubu još malo manje, možemo se samo nadati da će mu biti omogućeno da uživa i pobjeđuje, da ostane „Plavac“.
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
