“Prva lažna trojka u povijesti, lijevi bek koji igra kao špica.”
Ovako je to opisao jedan korisnik Reddita kada je drugi u šali rekao da ne zna kako će jednoga dana Marcosa Alonsa objasniti svojoj djeci. Mislim da je to vrlo lijepo sročio s obzirom da sam prošli tjedan odlučio staviti ga za kapetana fantasy tima gdje mi je zaradio ugodnih 18 bodova.
Čim su krenule glasine o dolasku Sarrija, krenula je špekulacija o mogućoj prvoj jedanaestorki i nisu svi bili uvjereni da će naš Španjolac sa predivnom kosom biti prvi izbor za lijevog obrambenog igrača. Govorilo se kako za Sarribal treba lijevi bek sa brzinom i dobrim ubačajima, područja u kojima se Alonso sigurno može poprilično poboljšati. Brazilac Emerson je pokazao da može dosta napraviti kada dobije priliku, brži je od Alonsa i usudim se reći da su tu negdje u centaršutevima, čak mi je Emerson malo bolje izgledao u tom području, ali zato u obrambenom pogledu se vidi razlika u korist Brazilca. Sve je to izgledalo kao veliki upitnik na lijevoj strani naše obrane.
Nije rijetkost da naš mališa Hazard usiječe unutra s lijeve strane i doda Alonsu koji je protrčao po boku, samo da bi ovaj poslao loptu preko noge na krov Stamford Bridgea ili u noge linijskom sucu na drugom kraju terena. Zna se također više nego nekoliko puta dogoditi napad za naše Plave, neka kontra, ajmo svi naprijed, di je Alonso, aha eno ga iza Morate… čekaj zašto je iza Morate? Dave pošalje centaršut u box, Morata padne jer ga je Phil Jones ružno pogledao pa odgovornost padne na našeg španjolskog ljepotana. Lopta dođe do njega, on namjesti lijevi top i opali po golu, no nažalost Smalling blokira i izbije na desnu stranu, našu praznu lijevu i evo nevolje. Alonso ima dug korak, ali on neće stići Rashforda ili koje god krilo se nije posvađalo s Mourinhom to jutro. S te strane će tada doći centaršut i zatim kolektivna molitva da Luiz nije ponio kokice na teren pa neće samo gledati loptu nego čak možda i izbiti.
Sarri je došao, a Alonso je ostao u prvih jedanaest. Zašto? Jer čovjek dobiva tekme, kratko i jasno. U prve četiri tekme ove sezone nam je osvojio dva penala, dva puta asistirao i dva puta zabio ako računamo onaj autogol kad je Alonso kalkulirano i namjerno napucao Yedlina da ga kazni za lakat nad Giroudom i označi žigom sramote autogola. Svaki put kada dobijemo slobodnjak unutar 20 metara, pomislim si: “Ajmo Marcos, rašljada ti se ruga, ušutkaj je.” Ne sjećam se kada je zadnji put pucao slobodni udarac da nije izgledalo kao da ulazi, ako već nije ušao. Statistički, Alonso je daleko najplodniji branič što se tiče golova u Premiershipu pa čak i u Europi, makar i skrivio gol tu i tamo. Ne možemo poreći da je Alonso od svog dolaska u Chelsea bio ključan dio ekipe i da bismo bez njega bili u vrlo upitnoj situaciji što se tiče učinkovitosti pred golom. To je prepoznao i Luis Enrique pa mu dao priliku u španjolskoj reprezentaciji u Ligi Nacija protiv Engleske gdje je odigrao solidnu tekmu. Ako ga Sarri uspije malo educirati i poboljšati defenzivnu stranu igre, mogu sa sigurnošću reći da bismo imali jednog od najboljih lijevih bekova na svijetu, uz svo poštovanje Marcelu, Albi, Striniću itd.
Rođen i odrastao u Zagrebu, znači Hercegovac je. Navija za Chelsea od finala u Moskvi 2008. ili otkad ih je koristio na Fifi, ne zna ni on sam. Isto se bavi stand-up komedijom pa voli kad mu ljudi dođu na nastupe pljeskati iz sažaljenja.
