Ovih dana imamo priliku pročitati (i pogledati) razne analize o našem (i britanskom) rekordnom pojačanju Enzu Fernándezu. Ukratko, on je izrazito polivalentan vezni igrač kojeg se primarno opisuje kao dubinskog playmakera (DLP; eng. deep lying playmaker), ali je više nego sposoban odraditi ulogu defenzivnog ‘sidra’ (anchor) u veznom redu, ali i nešto ofenzivniju box to box ulogu.

Često se s Enzom u istoj rečenici spominje izraz ‘jack of all trades, master of none‘, što bi značilo da 22-godišnjak ima SVE karakteristike makar na vrlo dobrom nivou, uključujući tehniku, kratki pas, diktiranje igre, duge lopte, viziju, trku, šut, pozicioniranje, duel igru, otimanje lopti itd. Dakle, momak može biti što god ti od njega kao veznjaka zatražiš. S druge strane, prema tom izrazu, nijedna karakteristika mu (još) nije na elitnoj razini. Nakon nekoliko odgledanih utakmica i svih highlight videa koji postoje, osobno bih rekao da su mu ipak makar dvije od navedenih karakteristika na elitnom levelu, a to su vizija i duga lopta. Momak je prvi igrač čija me duga lopta podsjeća na Fábregasa nakon… pa, Fábregasa. A mi, koji smo nekoliko godina bili, rekao bih razmaženi imajući jednog takvog igrača u ekipi, upravo za tim patimo. Koliko se samo puta čula i pročitala argumentacija da nam u veznom redu fali kreacije, da toga nemamo od kada je otišao Cesc? E, pa sada ćemo to imati, praktički next best thing nakon Cesca. Nerado ćemo se sjetiti duge lopte koju je Enzo poslao u polufinalnom ogledu Hrvatske i Argentine koja je, zapravo, promijenila utakmicu. Do tog trenutka su naši bili puno bolja momčad, a nakon te lopte, Alvarezovog utrčavanja i spornog jedanaesterca, sve se raspalo i Argentina nas je zasluženo pobijedila…

Dakle, Enzo je igrač koji je u stanju diktirati igru iz dubine, slati opasne duge lopte, a isto tako sudjelovati i u defenzivnom segmentu igre kako i priliči nominalnom DM-u, tj. defenzivnom veznom (iako je po ulozi zapravo više DLP). I to u najmanju ruku bolje nego oba njegova prethodnika, Jorginho i sam Fábregas. Obojicu igrača pratila je reputacija mlakih veznjaka pored kojih je potrebno postaviti jednog čvrstog destruktora. To možda donekle vrijedi i za Enza s obzirom da ni on nije elitni destruktor, ali svakako u puno manjoj mjeri. Ako je tolikih godina do sada mogao (kako-tako) defenzivno funkcionirati vezni tandem Kova-Jorgi, onda će i Kova-Enzo biti više nego dobro. Makar dok nema Kantéa koji će vrlo vjerojatno uvijek i zauvijek biti prvi izbor, dok god je zdrav i dostupan.

Zaista, kako u istu prvu momčad uklopiti svu trojicu navedenih igrača? Hoće li netko od njih (po svemu sudeći Kovačić) morati biti žrtvovan? Mi ćemo sada kroz prizmu Enzove uloge i postave momčadi oko njega pokušati shvatiti koje opcije Potter ima na raspolaganju. Namjerno kažem ”postave momčadi oko njega” jer ne samo da ćeš prirodno imati tendenciju graditi momčad oko rekordnog pojačanja, već to u Enzovom slučaju vrijedi i doslovno – njegova uloga jest biti u srcu ekipe, voditi igru te činiti svih oko sebe boljima.

Gdje smo to već prije čuli? – Aha, Jorginho. Igrač kojeg Enzo direktno mijenja (čak mu je uzeo i broj, 5!) On je bio točno takav igrač, lider ekipe koji stoji u sredini igre i diktira tempo. Tempo za koji su mu mnogi često zamjerali da je bio spor, a da on sam nije imao ni vizije ni volje igrati direktnije i poslati pokoju dužu loptu od svojih trademark kratkih povratnih i ‘postraničnih’ pasova. Istovremeno mu se zamjeralo što je bio nadasve spor zbog čega je vrlo teško pratio neminovne kontranapade, a nije baš bio ni odviše čvrst u defenzivnom segmentu igre. Kao što smo već zaključili, kod Enza je obrnuta priča. On je igrač koji konstantno gleda kako promijeniti stranu, poslati dalju dijagonalu te, ako je moguće, lansirati opasnu loptu iza protivničke obrane. Također je i agresivan, mobilan igrač koji vrlo dobro odrađuje i svoj defenzivni te trkački dio posla. Ukratko, čini se kao čisti upgrade nad Jorginhom. Ipak, mora se reći da je Jorginho, koliko god ga možda neki ne voljeli, bio elitno dobar u vođenju igre, press rezistenciji i kratkim pasovima. On je zapravo cijelu svoju karijeru izgradio oko tih par karakteristika bez kojih bi bio igrač kvalitete 2. HNL. Te karakteristike Enzo ipak (još?) nema na toliko visokoj razini te će biti zanimljivo vidjeti koliko će se dobro Enzo priviknuti na agresivni i ultra-brzi otočki nogomet.

U nastavku ćemo pokušati ignorirati zastarjeli pogled na nogometnu ekipu kroz bazične formacije, već ćemo postavku ekipe i ulogu Enza analizirati u dvije odvojene faze; u fazi izgradnje igre i fazi završavanja napada.

IZGRADNJA IGRE

Pođimo onda od vrlo izvjesne pretpostavke da će Enzo u momčadi direktno zamijeniti Jorginha, da bismo predvidjeli izgled i formu ekipe oko njega. Uzet ćemo još jednu pretpostavku, a to je postava s 4 od zada. Naime, dovođenje svih onih pustih krila u ovom prijelaznom roku, kao i općenita tendencija Potterovih sastava u zadnjih mjesec dana, nam s popriličnom sigurnošću daje do znanja da je dugoročni plan igrati s četvoricom braniča.

Ovako je to u zadnjih par utakmica izgledalo kada bismo igrali s 4 od zada:

Potterov plan izgradnje igre u takvoj formaciji temelji se na igri od golmana te ovakvom četverokutu formiranom od vrlo visoko postavljenog i aktivnog golmana, stopera koji se razvlače što lateralnije, te dubinskog playa (DLP) koji bi se spuštao među stopere. To je osnovna forma od koje počinje napad te od koje se može napraviti čak četiri trokuta. Kada se između DLP-a i bekova po loptu spuste i preostala dva veznjaka, u ovom slučaju nekakve ‘osmice’, broj opcija se dodatno povećava, a bekovi su tu da razvuku protivnika što šire i čekaju loptu na samoj aut liniji. Enzu takav plan igre savršeno odgovara jer je upravo on igrač koji se voli spuštati među stopere i biti fokusom posjeda, tj. tkzv. ‘metronom’ igre.

Što se stopera tiče, to mogu biti bilokoji od navedenih (čak i Chalobah za kojeg nije bilo mjesta u ovoj grafici), ali preostale dvije pozicije nisu tako fleksibilne. U našoj ekipi jedini golman sposoban za tako visoku i aktivnu ulogu u izgradnji igre je Kepa, dok npr. Mendyja u tome ne želimo niti zamisliti. Slično je s ključnom pozicijom DLP-a koju je istinski mogao igrati samo Jorginho te donekle Kova, a sada će ona neupitno pripasti Enzu.

Kada bismo ostatak momčadi nacrtali prema ovom planu igre, to bi izgledalo nekako ovako:

Dakle, golman (Kepa) izlazi visoko, DLP (Enzo) se spušta među stopere, stoperi se razvlače prema stranama, bekovi se dižu po aut liniji kao da su wing bekovi, a drugo dvoje veznjaka po potrebi prilaze dublje te služe kao spojka prema napadu. Primijetimo na tren da upravo takve uloge maksimalno odgovaraju nekim od važnijih nacrtanih igrača, npr. Jamesu i Chilwellu koji su navikli igrati kao vrlo visoko postavljeni wing bekovi, te Mountu kojemu je jedna od najvećih kvaliteta pronalazak prostora za primanje lopte te biti ‘spojka’ uz brzi okret i prenošenje lopte dalje.

O napadu bi se mogla napisati cijela odvojena kolumna (sljedeći tjedan, ako stignem) pa tu nećemo duljiti, ali rezime priče je da bi dolaskom novih igrača Havertz napokon mogao zapravo igrati ‘lažnu devetku’, a slično bi umjesto njega mogao i Félix. Naime, do sada je Havertz u pravilu igrao čistu devetku s minimalnim spuštanjima po loptu, primarno jer jednostavno nije imao ‘trkače’ oko sebe koji bi utrčavali u prostor iza njega koji bi on svojim spuštanjem oslobodio. Dolaskom Mudrika i Maduekea, koji itekako vole utrčavati iza protivničke linije, ova taktika je idealna jer su nam sada sva krila ‘trkači’ s obzirom da od prije imamo sada ozlijeđene Sterlinga i Pulisica. (Nije slučajno da su baš njih dvoje bili prvi izbor na krilima onih par utakmica prije nego su se ozlijedili, niti je slučajno da je baš Ziyech, koji rijetko utrčaje, bio prvi na transfer listi).

ZAVRŠAVANJE NAPADA

Ulaskom lopte u zadnju trećinu počinje završna faza napada. U tom trenutku moderni treneri žele da momčad u pravilu bude podijeljena u dva dijela – napadački i obrambeni dio, odnosno igrači koji ulaze u zadnju trećinu te oni koji stoje na rubu ili iza te zamišljene linije te služe kao ‘support‘ i obrana od kontranapada. Po tome se razlikuju ‘5/5 split‘ i ‘4/6 split‘. Sljedeće bi bio primjer 5/5 splita:

U ofenzivnih 5, dakle, imamo dvojicu igrača koji drže širinu, u ovom slučaju James i Chilwell kojima bi to savršeno odgovaralo s obzirom na 2 godine igranja na wing beku (nešto manje ostarjelom Azpilicueti te ofenzivno deficijentnom Cucurelli), 1-2 igrača u šesnastercu te 1-2 igrača u prostoru među linijama (na ovoj slici Havertz/Félix kojima bi to također bila idealna pozicija).

U defenzivnih 5 imamo dvojicu stopera koji su spremni na trk za napadačima, a ispred njih su troje veznjaka koji pružaju support napadu te služe kao prva linija obrane od kontranapada. Enzo bi u tom slučaju ponovno bio samo srce postavke, zadužen za brzo mijenjanje strana te pokušaj killer lopte iza protivničke linije. Dvoje veznjaka pored njega bi se povremeno uvlačilo u prostor iza bekova koji oni svojim visokim pozicioniranjem napuštaju. To, na primjer, nije bilo nužno u postavci s troje stopera jer bi taj prostor pokrivali lateralni stoperi (Rüdigerov prostor). Takvo bi zaduženje odgovaralo svima nacrtanima; Kovačiću koji i sam često ulazi u taj duboki lijevi međuprostor te od tamo započinje svoja probadanja driblingom, Kantéu koji može sve, Gallagheru koji je u zadnje vrijeme u više navrata bio vrlo dobar u nekakvom desnom povučenom međuprostoru iz kojeg je odlično nabacivao, pa čak i Zakariji koji nije stao na grafiku… svima, osim Mountu. On ipak preferira biti dio ofenzivne petorke. Zato, kada on bude igrao, su moguće varijacije na temu:

Na slici iznad Mount ulazi u prostor među linijama, Cucurella zauzvrat ostaje natrag (što obojici zapravo više odgovara), a Mudrik ostaje zadužen za širinu na toj strani.

Na slici ispod imamo isto to, samo na desnoj strani – Mount među linijama, James ostaje straga, a Sterling je uz aut liniju.

To su bili primjeri 5/5 splita. Potter, pak, inače voli napadati u vrlo ofenzivnom (i riskantnom) 4/6 splitu, tj. voli što više igrača u završnici napada, npr. ovako:

Tu su oba beka visoko i široko, a u sredini imamo dva igrača u šesnaestercu, te dva igrača iza njih u međuprostoru. Postoje, naravno razne varijacije na ovu temu, ali u kontekstu ove analize važno je da bi takva strategija napadanja odgovarala Mountu i Gallagheru, dok bi ostali veznjaci, uključujući Enza, bili zaduženi za support te bi ostajali straga kao dio defenzivne četvorke.

Što je zajedničko svim ovim crtežima? – Enzova uloga praktički je ista. On će u izgradnji napada biti metronom, dubinski play, nazovite-kako-hoćete, a u završnici prva linija obrane od kontranapada te također DLP. Rijetko kada, ali ne i nikada, će on biti dio ofenzivne petorke ili šestorke. To bi zahtijevalo brojne rošade u postavki, npr. da u gornjem crtežu Havertz ostane u šesnaestercu, Cucurella ostane straga, a Enzo onda uđe u lijevi međuprostor. To ne bi bilo loše, s obzirom da ima i pucačke i tehničke predispozicije za odigrati ofenzivnu ulogu – dovoljno je samo vidjeti njegov gol protiv Meksika na Svjetskom prvenstvu.

Pogledavši stvari iz te perspektive, na neki način bi bila i šteta da Enzo barem povremeno ne dobije slobodu da uđe u završnicu. Srećom, Potter voli da su njegove ekipe i igrači taktički i pozicijski fleksibilni, te ohrabruje fluidnu igru u napadu. Zato kažem ”ne i nikada”, a bit će zanimljivo vidjeti koliko će to biti često.

Jedna od stvari koje smo zaključili je da bi teoretski bilo moguće u istu momčad postaviti Enza, Kovačića i Kantéa. To bi bilo vrlo slično nepopularnom sarrijevskom veznom redu gdje je DLP bio Jorginho, a osmice ofenzivno nevješti Kova i Kanté. Razlika je u tome što sada imamo puno ofenzivnije i ofenzivno kvalitetnije bekove u Chilwellu i Jamesu nego smo imali tada u Alonsu i Azpilicueti, što bi sigurno donekle kompenziralo za manjak opasnosti iz veznog reda. Osim toga, iz takve formacije bi Enzo mogao češće otići naprijed te iza sebe ostaviti Kovu i Kantéa, a on, kao što smo upravo zaključili te za razliku od Jorginha, nije niti malo loš u ofenzivnim situacijama. Predviđam da ćemo upravo tu postavu imati u velikim, najtežim utakmicama, npr. kasnije u Ligi prvaka. To bi bilo nauštrb Mounta koji bi tada izgubio mjesto. S druge strane, Kova je taj koji gubi mjesto u manjim utakmicama u kakvima želimo igrati 4/6 split. S treće strane, Kanté igra toliko rijetko da je ponajviše za očekivati vezni red Kove lijevo, Enza u sredini, te Mounta desno, odnosno ispred njih (ovisi zovemo li postavku 4-3-3 ili 4-2-3-1).

ZAKLJUČAK

TL;DR Enzo Fernandez je fantastičan i polivalentan igrač koji može u veznom redu igrati što god hoće, a Potter će ga po svemu sudeći koristiti kao zamjenu i upgrade za Jorginha. Bit će centralni igrač u izgradnji napada te glavni zaduženi za ubrzavanje tempa, promjenu strane te nama zaboravljenu i odavno neviđenu dugu loptu. Isto tako možemo napokon od našeg DLP-a očekivati i vrlo solidan defenzivni doprinos… Osim toga, ne bude li ga išlo u tom segmentu, lako će mu Toddfather na ljeto dovesti Caiceda da pomogne (kappa).

---

---

Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.

Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!

KAKO SE UČLANITI?

Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!