Što reći, a ne zaplakati? Završila je tako još jedna sezona, i onako kako samo mi znamo održali smo neizvjesnost do posljednjeg kola. Ali, bi li bilo zabavno da ste recimo navijač Uniteda i da znate da ste drugi još tamo negdje u 30. kolu?
Premier liga je još jednom pokazala zašto je to što je, liga u kojoj nije bitno s kim igraš, koji je on na tablici, i da li je zato što ćeš ti dobiti nekoga tvoj gradski rival gurnut u poziciju da ti iduće sezone drži predavanja kako se igra Liga prvaka…
Dakle, prije tog posljednjeg kola Leicester je bio peti, i znali su da nisu krojači svoje sudbine nego da ovise o drugim rezultatima. Na kraju se ispostavilo da su itekako imali sve u svojim rukama i da su drugu sezonu za redom Ligu prvaka izgubili u posljednjih 90 minuta. Ovaj put siguran sam da ih boli još više, jer su kući nakon godinu dana dočekali povratak navijača na stadion i onda im priuštili utakmicu koju neće skoro zaboraviti.
Ali, lako ćemo mi za njih, netko će reći osvojili su FA kup, sezona je koliko toliko bila uspješna, a i zaista jest. Nakon tjedan dana kada se malo ohlade glave imat će taj pehar ako ništa drugo. A gdje smo zapravo mi? Hoćemo li i mi nakon tjedan dana imati pehar?
Tuchel je došao nakon 19 kola, bili smo deveti, i daleko od ovoga gdje smo danas. Pisao sam tada kako je smjena, ako se već trebala dogoditi, došla u pravo vrijeme. Pričalo se kako je Lampardu trebalo dati još malo vremena, ali Tuchel je došao u pravo vrijeme da spremi ekipu za utakmice s Atleticom u LP. U ligi nismo bili na zavidnom položaju, a stavili smo si prioritet koji je u tom trenutku malo tko smatrao realnim. Napravio sam mali reset sezone, i ako bi od onoga trenutka kada je Tuchel došao sve klubove iz top 5 vratili na nula bodova do 38. kola liga bi izgledala ovako:
Ova mini tablica zapravo govori mnogo. I ako izuzmemo Manchester City koji je ove sezone nakon pomalo sporog ulaza odradio završnicu gotovo savršeno, možemo reći da smo baš mi ti koji smo pokazali najviše u tom navedenom periodu. Da ne zaboravimo da smo uz sve to paralelno izborili dva finala, za razliku od nekih klubova koji ili nisu igrali ili su ranije eliminirani iz svojih natjecanja.
Dakle zaista bi bilo bezobrazno da bilo što prigovorimo ekipi i stručnom timu nakon završetka sezone. Ali, kako mi kao navijači i simpatizeri ovoga kluba želimo i smatramo da možemo i bolje od ovoga, moram skrenuti pozornost i na onu drugu stranu medalje, jer uvijek postoji druga strana.
Tuchel je dakle napravio ono što je trebao, osigurao je LP iduće sezone, i povrh svega imamo priliku kojoj se nismo nadali, da na kraju podignemo i taj najveći pehar.
Budući da je smjena trenera došla na točno pola sezone lako je povući neke paralele. Lampard je u 19 kola imao gol razliku 33-23, dok je Tuchel u istom razdoblju od 19 kola imao 25-13. Ovo nam i nije bilo potrebno da bi znali kako je Tuchel učvrstio obranu, više sam želio istaknuti ovu razliku u postignutim golovima, koja se i ne čini toliko velikom koliko zapravo jeste. Lampard je u svojih 19 kola uzeo 29 bodova, Tuchel 38 zahvaljujući isključivo promjeni sustava i rotacijama u momčadi. A ako ćemo otići još jedan korak dalje, po statistici xG (očekivani golovi) Lampard je stao na 36,14, a Tuchel na 27,03.
Budući da smo sada razjasnili, ako netko još dosada i nije shvatio, da smo pod Lampardom igrali „ofanzivnije“, a pod Tuchelom „opreznije“, možemo zaključiti da Tuchel i nije baš sve ispunio od onoga što se očekivalo. Tu u prvom redu mislim na to izvuče najbolje od Haverza i Wernera, igrača koji su skupo plaćeni, a zbog kojih je Lampard na kraju i ostao bez posla. Nikako se ne smijemo uljuljati u udobnost top 4 u ligi, i finala LP, jer nas to može jako skupo stajati. Mnogo je toga što u ekipi nije dobro i na to ne bi smjeli okretati glavu.
Ako krenemo od vratara mislim da možemo biti zadovoljni, Mendy je i više nego opravdao očekivanja te sam siguran da imamo vratara na kojeg se možemo osloniti, a nikako se ne mogu oteti dojmu da nam je on u finalu FA kupa bio na vratima, da bi uz njegovih dodatnih par centimetara u rukama onaj udarac Tielemansa bio zaustavljen. Ali tako je kako je.
Ako seciramo zadnju liniju u globalu možemo i tu biti zadovoljni, uz par „bljeskova“ i nepromišljenih poteza, naši stoperi su bili u većini slučajeva pouzdani, a ta riječ nikako ne ide u istu rečenicu sa našim veznjacima. I tu ne mislim na Chilwella, Alonsa, Jamesa, igrače koji su po formaciji pripadali veznom redu ali su bili takozvani krilni bekovi. Mislim tu na 3 igrača kojima je Tuchel stavio ogroman teret na leđa. Kovačić, Jorginho, Kante, u rotacijama uvijek je netko od njih dvojice bio u srcu veze s ulogom u kojoj se svaka i najsitnija pogreška vidi jasno kao dan. Za Wernerovim promašajima možemo žaliti i čuditi im se, ali pogreške Kovačića i Jorginha jako bole. Veći je problem u tome što su uz te pogreške dobili reputaciju igrača koje treba stiskati i pritiskati sve dok ne poklone, a to nikako nije dobro. Uvijek im je barem jedan igrač na leđima i prilično sam siguran da će se na ljeto tražiti netko u zamjenu za navedeni dvojac, ako izuzmemo Kantea koji mi se čini sigurnim barem kada je zdrav.
A koliko je onda naš napad tek očajan, kada nam je prvi strijelac ekipe upravo gore navedeni Jorginho sa 7 golova iz jedanaesteraca. Ne bi ni to bilo toliko loše kada ne bi znali da su jedino Wolverhampton i Fulham imali lošije najbolje strijelce u ekipi od nas (Neto i Reid 5 golova) koliko je imao recimo i Zouma. A vrhunac svega jest činjenica da smo prva ekipa u top 4 nakon 110 godina koja nije imala dvoznamenkastog strijelca.
Mislim da nema potrebe da nabrajam imena koja se vode kao napadači u našoj ekipi, mislim da me i od same pomisli hvata muka. Muka mi je što u prijelazni rok opet ulazimo s jednim i jedinim ciljem a to je da nađemo broj 9. Prošlo ljeto smo se toliko nadali da će tandem Haverz-Werner biti pun pogodak, i nitko nam nije to mogao zamjeriti s obzirom na formu tih igrača u klubovima iz kojih su dolazili. Znali smo što kupujemo, ali čini se da nismo znali što ćemo dobiti.
Iskreno sam mišljenja da ovako neće moći još dugo. Ono što me iznenadilo kod Tuchela jest to „igranje na sigurno“. Smatrao sam ga kao trenera koji se ne boji u određenim trenutcima povući potez. Promijeniti sustav, ubaciti dodatnog napadača, zatvoriti utakmicu uvođenjem još jednog veznog. Sve što je radio bilo je da se drži provjerenog, barem što se tiče obrane. I može li mu netko sada to ustvari zamjeriti? Pa može ako Tuchel misli da je ovo recept kojim Chelsea treba igrati i sljedeću sezonu. Barem mu ja zamjeram, jer mislim da nam je ekipa po igračima stvorena za 4-3-3. Najviše od svega mu zamjeram silno forsiranje pojedinih igrača. Utakmica protiv Aston Ville koja nam je bila biti ili ne biti pokazala je svu istinu. Jorginho i Kovačić jednostavno nisu bili na nivou, Werner i Pulišić trče, rade, ali od toga koristi nema. U utakmici gdje ekipa kao Villa prepušta igru, što se dalo i pretpostaviti, mi „bunker“ s Wernerom i Pulišićem ne bi probili da smo igrali 3 dana. A kada na klupi imaš Girouda, a u Londonu si ostavio Abrahama, igrače za koje sam siguran da bi ugurali loptu u mrežu makar i rukama, onda mi nema druge nego staviti prst na čelo i zamisliti se što to Tuchel zapravo pokušava. Desna strana s Cezarom na krilnome beku nam je praktični limitirana. Opcija da James igra stopera, a Azpi u vezi mi je na kraju i imala logike, jer što će nam James uz liniju kada njegovi ubačaji nemaju metu. Pa zar je postalo sramota centrirati i dati gol glavom? U nogometu je jasno pravilo, bez širine nema ni dubine, imamo na klupi igrača kojeg smo nazivali čarobnjakom, Ziyech koji u formaciji 4-3-3 stvara čuda po desnoj strani, na kraju krajeva zbog toga je i doveden. Uspjeli smo i od njega napraviti prosječnog igrača, koji na poziciji koja mu nije prirodna, daje upravo takve partije prosječne. I da nema Mounta koji je jedini koliko toliko davao života ekipi danas bismo pričali o promašenoj sezoni.
Ne želim da netko pomisli kako bacam mrlju na sezonu, pa tko se od nas na početku ne bi složio s činjenicom da ćemo biti u top 4 i da ćemo igrati finale Lige prvaka? Želim skrenuti pozornost na nešto što bi nam sutra moglo doći glave. Finale je uskoro i s ovakvom realizacijom mislim da nemamo što tražiti protiv Cityia. Pep nije trener koji će ponoviti pogreške iz prošle utakmice. Prvaci su i žele sezonu zatvoriti na maestralan način. Igrat će protiv ekipe koja ih je pobijedila u posljednje dvije utakmice, bit će željni osvete i imati će motiv.
Što se nas tiče pao nam je ogroman teret s leđa. Liga prvaka je sigurna, i Tuchel će bez tog kamena na leđima ući u još jedno finale. Moja briga je što smatram da ćemo opet igrati na sigurno. Ukoliko izgubi i ovo finale biće mu to treće (ako računamo FA kup) za redom i dobit će etiketu gubitnika finala što svakako nije dobro niti za njegovo samopouzdanje. Ako im ovaj poraz od Ville nije bio dovoljan da se trgnu iz uspavanke u kojoj su bili onda smo u grdnim problemima.
Finale je jedna utakmica i favorita nema. Ono što smo pokazali jest da smo zapravo najbolji u tim utakmicama. Potvrdilo se da utakmice koje moramo dobiti, a mi smo favoriti na papiru, u pravilu ne završavaju dobro – tu mislim na finale FA kupa i ovu posljednju utakmicu s Villom. Koliko je ovaj poraz imao utjecaja na igrače ostaje da vidimo za par dana, ali bez obzira kako završilo to finale na kraju moramo biti izrazito ponosni. Jer dugačak je spisak ekipa koje nisu u tom finalu, pitanje je samo imamo li dovoljno mirnoće da iskoristimo jednu ili dvije prigode koju će nam City zapravo dati, ili ćemo u subotu navečer spominjati Drogbu.
Ovom prilikom još samo želim zahvaliti kompletnoj ekipi Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska, koja je i u ovoj sezoni, čudnoj po mnogo čemu, smogla snage i volje da nam svako kolo približi bilo da se radilo o podcastima, najavama, objavama i tekstovima.
U nadi da nas iduća sezona čeka u mnogo vedrijoj i veselijoj atmosferi, i da ćemo nadoknaditi sva propuštena druženja iz prošle pozdravljam vas sve u ime Chelsea Croatia udruge.
Idemo i po taj klempavi pehar!
Chelsea forever!
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
