19.05. zaista ima neku težinu. Svi znate o čemu je riječ. Narativ spomenutog datuma ponovno je bio u službi Chelseaja. Ovoga puta na Wembleyju gdje su trupe Antonia Contea u, usudim se reći krucijalnoj utakmici, uzele trofej FA kupa protiv Mourinhovog Uniteda te tako sezonu okončale s trofejem u rukama.
FA kup nije mala stvar. Prije svega, radi se o najstarijem nogometnom natjecanju. Opći dojam koji se olako dobiva uključuje mišljenja kako FA kup nije trofej s osobitom važnosti, što je potpuni apsurd. Igrati na Wembleyju protiv uglavnom ‘creme de la creme’ ekipa dovoljna je motivacija čiji ishod podrazumijeva da je ‘bolje jedan, nego nijedan’. Što u prijevodu znači da je svaki trofej važan i mijenja sezonu u razdoblju kada se na papir stavljaju one najbitnije stavke. Trofeji su na vrhu prioriteta, stoga zašto duljiti.
Antonio Conte, problemima usprkos, nije posustao u namjeri da u vitrine donese još jedan trofej. Prvenstvo i FA kup za dvije sezone provedene u Londonu. Nije loše. Nije uopće loše uzmemo li u obzir preduvjete koji su ga dočekali na početku sezone. O tome ćemo u nekom drugom tekstu kada potpuno rezimiramo sezonu. Gle, igrati protiv Mourinha zeznuta je igra živaca. Pobjedom kupuješ vrijeme, uvjete, povjerenje i Hazarda. S druge strane, porazom spremaš kofere, momčad tjeraš u nepoznato i možda gubiš kredibilitet u trenerskim vodama. Svi koji misle kako to nije pritisak, savjetujem da posjete psihologa. Conte je još jednom dokazao da može protiv limita. Štoviše, dokazao je da u jednoj ozbiljnoj utakmici mentalno može uzdići ekipu na višu razinu i natjerati je da sakrije limite. Manchester United objektivno na rosteru ima mnogo više talenta. I to je Conte znao. Teško je igrati na mišiće i tražiti igru u blatu protiv Mourinha, Pogbe, Matića i Sancheza. United je već dokazao da samo u ‘blatnjavim’ okolnostima njihova fizička nadmoć može doći do izražaja. Jer, bez obzira na talent na papiru, United je ekipa bez napadačkog sustava i mehanizama koji će činiti temelj igre. Dakle, govorimo o pretežito individualnoj prevagi. Ona je cijelu sezonu bila dovoljna za koliko toliko efikasnu sezonu ako gledamo statistiku. Chelsea je zato svjesno išao prepustiti inicijativu, znajući da United nema osobit recept kako napadati. Lakše je bilo čekati trenutak inspiracije Edena Hazarda nego upuštati se u otvoreniju igru. Ona je shodno tomu bila žrtvovana u smislu da je Conte na klupi ostavio i Williana i Pedra zacrtavši kako mu je puno bitnije imati nakrcanu sredinu terena tijelima nego inzistirati na izolacijama Williana i Hazarda.
Hazard kao polušpica u međuprostorima može jako puno. Preokretan je za teretne stopere, dovoljno inteligentan da procjeni kada može napadati jedan na jedan. Tako je jadnog Phila Jonesa natjerao na rušenje i naposljetku presudio svom bivšem treneru. Zanimljivo je kako je Conte ponovno koristio kvalitetan man-marking u sredini i potpuno prebacio igru na krila. Dakle bilo je važno ne primiti jeftine golove, odnosno kompaktnost i defanzivnu mobilnost stavio je na prvo mjesto. U principu, nismo gledali atraktivan nogomet. To je u osnovi jako teško kad s jedne strane imate dva pragmatična karizmatika koji se uporno odbijaju prilagoditi trendovima i ne odustaju od svojih klasičnih mentalnih postulata kao temelj priprema velikih utakmica. Naglašavam, Conte je uspio, ponovno limite pretvoriti u prednosti.
Ako ste ikada gledali talijansku reprezentaciju, Sienu ili Juventus za vrijeme njegovih mandata, razumjet ćete što govorim. Talent i ofanzivni dio stavljen je u službu kvalitetne igre bez lopte. Dakle, pokretljive linije, kompaktnost, dupliranje. Sve ono što u jednoj utakmici može prevagnuti. Da napravimo digresiju- neka ova pobjeda ne maže oči. Ovo nije nikakav zalog na šutnju i novu priliku, niti alibi pokriven trofejem. Stvar je jasna. Bez obzira na osvojeni FA kup, Chelsea treba radikalne promjene. Uzevši u obzir sve komponente, ovo je Chelseajeva realnost. Htjeli to priznati ili ne, Chelsea je spao u rang prosjeka. Ako želite paralelu, mislim da neću pretjerati ako poistovjetim s Arsenalom. Dakle, izlazak iz društva top 4 uz jasne, vidljive i dokazane razlike zašto je to tako. Jer ono, bježati od stvarnih problema samo je produžavanje kredita. Naravno da je FA kup za igrače došao kao izvor vode u pustinji, no pravi problemi kriju se u foteljama onih koji su valjda, eto, spoznali kako manjak aktivnosti na tržištu uzima svoj danak.
Antonio Conte ovime je kupio sebi novu priliku. Nitko mu ne može zamjeriti na ničemu, jer smo već apostrofirali da su dva trofeja u dvije sezone dobar rezultat. Tako da postoji opcija dati mu podršku, osigurati dovoljnu slobodu, odnosno ulogu u donošenju odluka i Edena Hazarda kao generacijskog igrača okružiti igračima koji će njegov talent dignuti na novu razinu. Ukoliko će odluka biti suprotna, trenerska selekcija kandidata može započeti. Ipak, lojalnost Edena Hazarda najbolja je priča ove sezone. Kao dan je jasno da može zatražiti novi klub i zaigrati recimo za Real ili Barcelonu kad poželi. Treneri godinama guše njegov talent i biraju liniju manjeg otpora. Igrač tempa i dinamike, raskošnog talenta treba pored sebe roster koji će ustaliti jednu filozofiju igre. Vidjeli smo prošle sezone što to znači. Tercet Willian, Costa, Hazard, uz potporu krila, Kantea i Matića činio je odličan fit ekipe koja je mogla trčati presing, kontrolirati tempo ili jednostavno igrati na kontre.
Kako god, pitanje koje se dobro mora obraditi tiče se kupovne moći kluba. Ukoliko su pretpostavke da je Roman Abramovič izgubio dosta kapitala istinite, za očekivati je da neće biti znatnijih sredstava za trošenje. To može biti goruće pitanje. Liverpool, City i United sasvim sigurno neće žaliti i već su realiziranim transferima naznačili da žele još više. Chelsea ako to želi pratiti, mora parirati, a parirati se ne može baš stojanjem u mjestu i dovođenjem igrača koji nemaju pedigre za najviše stvari. Uz dužno poštovanje pojedincima.
