Odličan (5) ili ipak ne?

17 rujna 21:01 2018 by Borna Škrlec

Pobjedom nad Cardiffom Chelsea je zasjeo na sam vrh Premier lige i u 5 odigranih ligaških utakmica upisao je samo pobjede. Prije nego što krenemo u našu europsku kampanju, u ovoj analizi ćemo izdvojiti najveće nedostatke i prednosti Sarrijeve momčadi te na kraju prokomentirati gdje još uvijek ima mjesta za napredak.

MINUS:

OBRANA

U ovoj sezoni, s novim trenerom, obrana dakako nije najvažniji segment igre Chelseaja, no i dalje je itekako važna. Za razliku od prethodne dvije sezone u kojima je momčad pod Conteom igrala s trojicom u zadnjoj liniji te s dva fizički moćna wingbacka, Sarri nas vraća na „tvorničke postavke“ pa se tako opet branimo s četvoricom, dva stopera i dva klasična beka. No, bitno je naglasiti da u Sarrijevoj ideji obrane postoji jedna kvaka. Braniči imaju zadaću braniti naš gol ne toliko markiranjem čovjeka, već gledanjem i praćenjem lopte, kako to sam Maurizio objašnjava. Za takav pristup definitivno je potrebno određeno vrijeme kako bi mu se obrambeni igrači prilagodili, a naposljetku ga i usvojili. Ne morate biti veliki ekspert da biste primjetili kako Chelsea ima problema u fazi obrane i iako smo primili samo 4 gola, nismo izgledali čvrsto i pouzdano. Najopasniji dosadašnji protivnik, Arsenal, napravio nam je velike probleme u prvom poluvremenu, pravi mali dar-mar iz kojeg je moglo pasti i mnogo više od samo dva gola. Newcastle i Cardiff koji su protiv nas imali vrlo mali posjed lopte i stvorili neznatan broj prilika ipak su nam uspjeli zabiti po jedan pogodak i to u nezgodnim situacijama kad je pobjeda bila daleko od sigurnog.

David Luiz, koji je bio stožerni čovjek obrane koja nam je sezone 2016./2017. donijela naslov, nakon slabije prošle sezone, ponovno se nalazi u prvih jedanaest i čini se kako ima veliko povjerenje od strane novog trenera. David je, bez sumnje, odličan igrač koji svojim iskustvom može puno doprinijeti ovoj momčadi i trebao bi biti srce naše obrane. Međutim, on to zasad nije demonstrirao iako se na njemu vidi da ima želje i motiva za igru. Govorom tijela na terenu pokazuje da iza sebe ima godine iskustva, ali David iz tjedna u tjedan griješi. Nesiguran je kod prekida, zna mu se potkrasti kakva početnička pogreška, duge lopte su mu nerijetko neprecizne pa uza sve navedeno nije čudo što ponekim navijačima ne ulijeva povjerenje te oni svako malo zazivaju mladog Christensena. Antonio Rüdiger drugi je član stoperskog para i zasad uglavnom korektno odrađuje svoj posao. Nema neku veliku zadaću u distribuciji lopte, a ni prevelikog obrambenog posla jer je lopta praktički stalno u nogama Chelseajevih igrača. Usprkos tome, Rüdiger pokazuje veliko zalaganje i borbenost u igri što je za svaku pohvalu, no ponekad u tome do izražaja nepotrebno dolazi i njegova grubost. Što se lijevog beka tiče, o Alonsu ne treba trošiti previše riječi. Već smo posvetili članak njegovim ofenzivnim vrlinama koji možete pročitati ovdje. Poznato je da su mu defenizvni zadaci boljka, no uz Sarrijeve metode i dobar rad Alonso bi stvarno mogao postati jedan od najboljih lijevih bekova svijeta. Za kraj vrijedi spomenuti i dosadašnjeg kapetana Azpilicuetu koji napokon igra svoju prirodnu poziciju desnog beka i odrađuje ju jako dobro, baš kao što smo i navikli od njega. Cesar je obrambeno dosad bio na razini, čvrst u duelu i korektan u napadu – igrač na kojeg se svaki trener, pa tako i Sarri, može osloniti.

ALVARO MORATA

Alvaro Morata nije imao briljantnu predsezonu. Nije zabio niti jedan gol, a i već po običaju, promašio je jedanaesterac protiv Arsenala. U Community Shieldu je također bio u lošem izdanju, iako se prije te utakmice odlučio za promjenu broja na leđima. Postao je otac paru blizanaca i u čast njima dosadašnju devetku zamijenio brojem 29. Iskreno sam pomislio da će možda sada, pod Sarrijevim vodstvom, Alvaro napokon pokazati zašto je plaćen tolike novce i krenuti puniti protivničke mreže. Nije imao lošu utakmicu protiv Huddersfielda, protiv Arsenala je, dapače, igrao sasvim solidno i zabio lijep pogodak, ali sve ostalo je bila preslika lošijeg dijela prošle sezone. Startao je sve utakmice osim posljednje, ali nažalost nije ispunio očekivanja. Neefikasan je, slab u kontaktu s protivnicima, još uvijek pada nepotrebno na zemlju i, za razliku od Girouda, ne može zadržati loptu s igračem na leđima i tako pomoći suigračima u fazi napada. Čak ni njegova igra glavom više ne dolazi do izražaja i zbog svega navedenog Sarrijeva odluka da pruži Giroudu šansu protiv Cardiffa nije bila veliko iznenađenje. Ta se odluka pokazala vrlo, vrlo dobrom i Olivier je majstorski namjestio prva dva gola za Edena Hazarda.

Osobno, Morata mi je draga osoba i jako mi je žao što taj dečko ne uspijeva zabijati golove. Nekako mi se čini kako je ispucao već dosta kredita, ali mišljenja sam da bi mu trebalo pružiti još jednu šansu i to upravo u europskim utakmicama gdje naglasak neće biti toliko na fizičkom segmentu igre. Ako ni tada ne „isporuči“, mislim da je vrijeme za oproštaj, tj. prodaju dok još možemo dobiti dobre novce za njega. S jednom se činjenicom na kraju moramo pomiriti, a to je da Chelsea trenutno nema pravog golgetera, špicu koja će zabiti 15+ golova u sezoni poput Diega Coste ili, Bože sačuvaj, Didiera Drogba.

PLUS:

5/5

Chelsea je trenutno prva momčad Premier lige. Jedini smo klub, uz Liverpool, koji je pobijedio u svih 5 utakmica. Imamo najviše zabijenih golova, a što se gol razlike tiče, samo je Manchester City bolji i to za samo jedan gol. Dakako da je prvenstvo tek u početnoj fazi, ali ovo su činjenice. Vjerojatno je malo koji navijač očekivao da ćemo osvojiti svih 15 bodova, no eto, Sarriju je to pošlo za rukom. Treba biti realan i priznati da nismo igrali protiv najboljih mogućih ekipa, upravo suprotno, no Arsenal i Bournemouth su ipak ekipe koje zaslužuju respekt. Bournemouth je 5. momčad lige i djeluju jako ozbiljno ove sezone. Čini se da je Eddie Howe lagano posložio kockice u svojoj ekipi i više se neće samo boriti za ostanak u ligi. Još je bitnija pobjeda protiv Arsenala gdje smo imali i malo sreće s rasporedom jer smo ih uhvatili u trenutku gdje se Emeryeve ideje još nisu iskristalizirale i njegova momčad konsolidirala. Već sad Arsenal djeluje mnogo bolje i sigurno će se boriti za neko od prvih 6 mjesta lige i usput otkinuti pokoji bod glavnim favoritima što bude vrijeme dalje išlo.

EDEN HAZARD

Eden Hazard je s 27 punih godina gotov igrač. I to kakav. Zbog odlično odrađenog svjetskog prvenstva i zasluženog odmora kasnije se priključio momčadi pa nije odmah dobivao punu minutažu, ali i tada je značajno utjecao na utakmicu. Predstavom protiv Cardiffa pokazao nam se u punom sjaju i opravdano je nagrađen silnim epitetima. Aplikacija SofaScore ga je zbog toga nagradila ocjenom 9.9, a hattrickom je postao prvi strijelac lige. Ruku na srce, on je uvjerljivo najbolji Chelseajev igrač unazad već nekoliko godina, a sad djeluje fantastično i možda je stvarno, kako je i Sarri rekao, najbolji igrač Europe. Chelsea napokon igra napadački nogomet i od Edena se ove sezone mogu očekivati velike stvari. Do izražaja dolazi njegova veza s Giroudom, odlično se slažu na terenu i Giroudova veća minutaža bi zasigurno pomogla Edenu. Hazard je pojam koji Chelsea diže iznad prosjeka i dovodi novac i bolje igrače u klub. Treba mu čestitati na odluci koju je donio, na odluci da ostane u Chelseaju makar je bilo idealno vrijeme za odlazak u velik klub poput Real Madrida. Da je odlučio drugačije, ne bi mu se imalo što zamjeriti, a sad se nadamo da će mu se ta odluka itekako isplatiti.

SARRIJEV STAV

Maurizio Sarri preuzeo je Chelsea u škakljivom trenutku, ali je ipak uspio zadržati najvažnije igrače u svlačionici i odraditi prilično dobar mercato. Promjena igre kod Plavaca je očigledna i čini se da Sarri zasad uspijeva postupno uvesti svoje ideje i svoju filozofiju nogometne igre. Vidljivo je da se igrači dobro osjećaju i da nekima u potpunosti odgovara ova promjena. No ono što mene osobno raduje jest stav našeg trenera. Prateći press konferencije, shvatio sam da je Sarri, baš kao i Conte, veliki radnik. Upravo kao i njegov prethodnik, često ponavlja rečenicu: „We have to work and we can improve“, na koju u zadnje vrijeme ide i dodatak: „… especially in the defensive phase.“ Da, svjestan je Sarri spomenutih problema u obrani, zna da možemo biti puno bolji i u ovoj sezoni nas ne smatra ozbiljnijiim kandidatima za naslov prvaka. On nije osoba koja je dala igračima apsolutnu slobodu na terenu i rekla: „ajde sad igrajte lijep i zabavan nogomet“, nego se točno vidi da studiozno promatra momčad i shvaća što valja, a što ne. Uzmimo za primjer njegovu zanimljivu izjavu o Edenu nakon utakmice s Cardiffom; rekao je kako je s njim razgovarao nekoliko puta i jasno mu dao do znanja da može postati igrač koji će zabiti 35-40 golova po sezoni ako prilagodi svoju igru na način da ne troši toliko energije u dodavanjima na udaljenostima oko 40 metara od gola, već da ju sačuva za posljednju trećinu terena, za područje gdje je on najopasniji. Eto, kad već nemamo pravu špicu, možda Hazard postane taj koji će uvjerljivo prednjačiti postignutim golovima.

MJESTA ZA NAPREDAK:

STIL IGRE

U utakmici protiv Newcastlea imali smo posjed od 82%. To je nešto što je za Chelsea itekako nekarakteristično i pomislio bi čovjek da smo apsolutno izdominirali u toj utakmici. Oni koji su gledali tu utakmicu znaju da je to daleko od istine i da je velika većina od 913 naših dodavanja bila bezopasna za protivnika. U toj smo utakmici stvorili samo jednu veliku šansu i dozvolili protivniku da nam iz jedne traljave akcije ugrozi pobjedu. Za razliku od onih prvih petnaestak minuta protiv Arsenala kada smo gledali stvarno dobar i konkretan napadački nogomet, utakmica protiv Newcastlea bila je frustrirajuća i naporna za gledati. Za vrijeme te utakmice jedan prijatelj, također navijač Plavaca rekao mi je u afektu: „igramo odvratno, sve što sam mrzio u nogometu, je postao Chelsea“. Malo je to oštra izjava, ali nije bila daleko od istine. Sličnu smo situaciju imali i u narednim utakmicama, ali ipak u manjoj mjeri pa možemo zaključiti da stvari kreću na bolje. Nitko od nas navijača ovog kluba nije navikao na takav stil igre i izgleda da ćemo nekad morati stisnuti zube i pretrpiti tako nešto. Mislim da možemo ipak biti optimistični što se stila igre tiče i radovati ovom toliko spominjanom Sarriballu makar to značilo da ćemo se morati oprostiti od onog čvrstog, muškog nogometa koji je već dugo godina u identitetu ovog kluba.

KEPA ARRIZABALAGA

Ovaj španjolski mladić nosi breme najskuplje plaćenog golmana i najskupljeg klupskog pojačanja u povijesti. Iako to ne bi trebalo previše utjecati na njegovu igru, sigurno je nešto što osjeća u podsvijesti. Moramo priznati kako zasad nije ispunio očekivanja, ali nije zapravo ni imao prave prilike. Upravo zbog Sarrijevog stila igre, protivnik rijetko kad ima loptu u nogama pa rijetko kad i upućuje udarac po golu. Najviše udaraca dolazi iz nekih centaršuteva i prekida što nije baš idealno za jednog mladog golmana jer ne dobiva puno prilika da se iskaže. Vjerujem da će protiv opasnijih protivnika Kepa više doći do izražaja i kroz neko vrijeme pokazati svu raskoš talenta, a usput kroz treninge i utakmice skupiti potrebnu dozu samopouzdanja i sigurnosti u svojim intervencijama tako da njegova lošija forma ne bi trebala zabrinjavati.

MATEO KOVAČIĆ

Mateo je priča za sebe i namjerno ga ostavljam za kraj. Svrstan je u ovu kategoriju jer kod njega ima itekako mjesta za napredak, a ne toliko zbog toga što je lagano podbacio kao Kepa. Kao prvo, bio sam iznimno ugodno iznenađen njegovim dolaskom u Chelsea i poseban je osjećaj vidjeti ga na terenu u plavom dresu. Oni koji ga znaju samo preko YouTube videa ili utakmica za reprezentaciju možda ne shvaćaju kakvog dragulja imamo. Još od Dinamovih dana, kao klincu koji ga je gledao s tribine bilo mi je jasno da je on nešto drugačije jer je jednostvano odskakao od svega drugoga. Mateo je unikatan igrač, apsolutno negeneričan veznjak koji ima neviđen set vještina, ali se nažalost nije uspio nametnuti u Realu i reprezentaciji što nije ni toliko čudo pored takve strašne konkurencije. Mislim da se moglo primjetiti koliko je brz i eksplozivan s loptom u nogama, a opet izvanredno tehnički potkovan. Ima sposobnost proći kroz cijeli protivnički vezni red u nekoliko trenutaka i dovesti loptu na vrata šesnaesterca. Nažalost, zbog manjka minutaže, Mateo je u Realu pomalo izgubio na oštrini, nedostaje mu završnica i zbog toga ga se najviše kritiziralo. Šut mu je manjkav, kao i završni pas pa mu brojke, što se golova i asistencija tiče, ne idu previše u korist. To su stvari koje bi se mogle poboljšati uz konstantnu igru, marljiv rad i dobar trening s pravim trenerom koji mu vjeruje. On je igrač koji je Sarriju bio prijeko potreban jer nudi jako puno toga, a uz napredak koji će, nadam se, postići pod njegovim vodstvom Kovačić se može isprofilirati u jednog od najboljih veznjaka svijeta.

Da zaključimo, Sarri je dosad povukao neke jako dobre poteze, a početak sezone je odradio rezultatski savršeno. No, kao što smo vidjeli, nije sve briljantno, ima elemenata koje treba popraviti i zato bih dosadašnji dio sezone ocijenio ipak vrlo dobrim (4) i uvjerenja sam kako je pred nama jedna pozitivna sezona.