Pisao sam u prošlom kratkom osvrtu na jučerašnju utakmicu kako bi trebao izgledati Chelsea u utakmici u kojoj moraju pobijediti Redse. Kompaktnost, disciplina, puštanje posjeda veznjacima Liverpoola koji često nestrpljivo griješe (Kante i Bakayoko lako čitaju) i ostavljaju prostor iza svojih leđa gdje bi Giroud kao target man trebao olakšati tranziciju.
Moje želje su išle prema 4-2-3-1 formaciji gdje bi sasvim zasluženo i Willian imao važnu ulogu. Umjesto toga, tvrdoglavi Talijan je još jednom gurao svoje, ali je to ovaj put, teška srca priznajem, bio pun pogodak. To ponajviše može zahvaliti izvrsnom postavljanju Mosesa i Marcosa Alonsa koji su izvrsno surađivali sa Azplicuetom odnosno Rudigerom na dupliranju protivničkih krila što nije nimalo lagan zadatak, te zahtjeva visoku koncentraciju svih 90 min. Tako su Liverpoolu ostali samo pokušaji iz loših centaršuteva s poludistance što su skakački puno dominantniji stoperi Plavaca lagano odnosili ispred najboljeg napadačkog trojca u Europi, u ovom trenutku.
Izvrsna partija Victora Mosesa koji je često, po meni nepravedno, napadan zbog loših partija, ali, zapravo žrtva je trenerovih ideja i izmišljeni bek. Bakayoko je pokazao da može u oba smjera što nas posebno veseli jer nije lako naći mladog box to box igrača koji u budućnosti može sigurno rasti. Uz ostale, ja bih izdvojio Antonia Rudigera koji je odigrao vrhunsku rolu u pokrivanju Mo Salaha koji je zapravo bio nevidljiv. Jedini put kada je publika mogla vidjeti Moa na terenu je zapravo bio žuti karton za simuliranje pred kraj prvog poluvremena. Je li Conte našao lijek za Salaha? Mislim da nije… Prošlo kolo je Liverpool ugostio Stoke na Anfieldu te odigrao bez golova protiv jedne od najgorih obrana lige, uz dosta stvorenih prilika u otvaranju utakmice, te odsječenim Salahom u preostalom razdoblju utakmice koju ekipa njihovog renomea „mora“ pobijediti. Stoke je igrao sa 3 stopera kao i do sad, uz maksimalno pomaganje bočnih igrača što je na kraju pretvaralo formaciju u 5-4-1 nešto jako slično kao i jučer kod Bluesa. Erik Pieters je ime… čovjek koji je prvi ove sezone pospremio u džep svemoćnog egipćanina koji je, osim u 6. minuti kada je promašio veliku priliku, uglavnom bezuspješno pokušavao pobjeći iz sjene svoga vjernog pratitelja.
Znači da smo uspjeli zaustaviti goropadni Liverpool, ali što dalje!? Je li ovo igra koja donosi titule? Definitivno ne! Stoke je ispao iz lige… Chelsea igra toplo hladno, pa čak i kad osvaja bodove to čini neuvjerljivo i bez serija pobjeda, što ga je i odvojilo od prvih ekipa lige koje kontinuirano igraju dobro i dobivaju, a to i je odlika pravih momčadi kakva mi ove godine ipak nismo.
Nadamo se najboljem za kraj, a to bio bio trofej FA kupa koji na Otoku ima posebnu važnost, dok u prvenstvu i dalje lovimo 4. poziciju bez koje bi sezona ipak bila promašaj. Već u srijedu u našu utvrdu dolazi nezgodni Huddersfield koji je jučer osvojio jako važan bod kod Cityja što im je sigurno podiglo moral pred još jedno teško gostovanje. Više se bojim te utakmice nego ove koja je iza nas jer dolazi protivnik koji će se zatvoriti i vrebati nas na kontre, a znamo što to znači… još jedna neuvjerljiva utakmica i strepnja za toliko potrebna 3 boda koja bi nam donijela stabilnost i mir pred gostovanje kod Newcastela koje je na rasporedu samo četiri dana poslije.
Winning is our aim… idemo ovo odraditi kako nam i pristaje, ipak smo mi Chelsea, a meni je kao navijaču ovo dosada skromno i malo.
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
