Prošlo je više od dvadeset godina otkad je Gianfranco Zola potpisao za Chelsea i time započeo svoju londonsku karijeru koja se pamti i dan danas. U najnovijem nastavku serijala o kapetanima Chelseaja, govorimo upravo o utakmicama gdje je talijanski igrač nosio kapetansku traku.
Zola je bio rođen da bude primjer drugima, na terenu i izvan njega. Usvojih sedam godina boravka u Londonu dao je puno toga kluba, a dodjela uloge kapetana je samo jedan od načina kojim je klub zahvaljivao veznjaku.
Prvi put je bio kapetan u veljači sezone 1999./00. Na Bridgeu je gostovao Gillingham u okviru FA kupa. Prvi kapetan Dennis Wise je bio po već neki put te sezone suspendiran, a isto tako je bilo kod zamjenika Franka Leboeufa. Drugi zamjenik, Roberto Di Matteo se i dalje oporavljao od loma ruke pa je trener Gianluca Vialli postavio svog sunarodnjaka.
Zoli je ta utakmica dala samopouzdanja. Bio je u lošoj formi što se golova tiče, zabio je samo jedan gol u posljednja 32 nastupa. Protiv Gillinghama je zabio s bijele točke u drugom poluvremenu, kada je pobjeda već bila osigurana. Nakon njega je zabio i Jody Morris, čime je konačan rezultat bio 5:0.
Prošla je godina i pol kada je Zola ponovno bio kapetan momčadi, u prilično drukčijim okolnostima. Bilo je to u vrijeme napada na blizance te je mnogo letova bilo pod povećalom. Veći dio momčadi Chelsea nije želio otputovati u Izrael na utakmicu UEFA kupa. Zola je time ostao jedini kandidat za kapetana. Bilo je i debitanata, a Mario Melchiot je dobio crveni karton. Domaćini su na kraju slavili, a Chelsea je ovom utakmicom ispao iz utrke za europskom titulom.
U Premier ligi, Zola je dvaput vršio dužnost kapetana, a obje utakmice su bile gostovanja koja su završila bez golova. Prvi put se to dogodilo nedugo nakon već spomenute utakmice protiv Tel Aviva, a ovdje je protivnik bio Everton. Desailly nije mogao igrati, a Le Saux je bio na klupi. On i Zola su kasnije postali vanjski kapetani koje je postavio Claudio Ranieri da mu služe kao agenti za odnose s javnošću.
Sama utakmica nije bila previše zanimljiva, a jednu od boljih prilika je imao sam Zola. U rujnu 2002. Zola je posljednji put bio kapetan momčadi. Bilo je to kratko gostovanje kod Fulhama, a Chelsea je imao probleme s ozljedama. Zola je bio kapetan 75 minuta dok nije zamijenjen. Ta sezona je ujedno bila i posljednja za Talijana u dresu Chelseaja. Kasnije je proglašen najboljim igračem u povijesti kluba od strane navijača.
Rođen 1991. u Rijeci, nekom slučajnošću istog dana kada je Udruženje navijača Chelsea Hrvatska upisano u registar udruga Hrvatske 22 godine kasnije. Trenutno student elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Rijeci, svoju avanturu s Chelseajem je započeo "davne" 2001. Početna simpatija koja je prerasla u veliku ljubav kako su godine prolazile, a iz dana u dan nastavlja s rastom. Igrom sudbine, Flego postaje urednik na ovom portalu, nastavljajući sad malo bolju pisačku karijeru koju su dosad bilježile dvije započete, ali nikad dovršene knjige te tri bloga/foruma ugašena zbog autorove sve više prisutne lijenosti.