U ovoj analizi ćemo se malo osvrnuti na naše vezne igrače, njihove zadaće i učinak u dosadašnjem dijelu sezone. Unatoč velikim oscilacijama u igri koja može i mora puno napredovati, rezultatski smo jako aktivni i vrlo blizu sretnog završetka sezone kojoj prognoze u Kolovozu nisu baš išle na ruku. Ako je Sarri u pravu kada kaže da ima prostora za poboljšanje u svim segmentima Sariballa, počevši od osnova (mentalni pristup), pa dalje do detalja… onda možemo s nestrpljenjem čekati kraj ove i početak sljedeće sezone u kojoj bi većina stvari trebala sjesti na svoje mjesto. Pa i nama navijačima koji bi se trebali prilagoditi, shvatiti principe novog Chelseaja i pomiriti se s nekim činjenicama koje se neće promijeniti za vrijeme Maurizijeve ere.
Formacija koju igramo bi nam trebala donijeti prednost u fazama presinga, tranzicije, dubinske igre… jedina mana bi bila brojčani suficit protiv ekipa koje u sredini igraju s većim brojem igrača, ali s obzirom na visoki posjed lopte koji i onako ostvarujemo, te mali broj situacija borbe za 2. loptu (90% vremena je lopta na travi) to ne dolazi do izražaja i vrlo rijetko nam stvara problem. Naša 3 vezna igrača imaju potpuno različite zadaće, a posložene su po njihovim osobnim karakteristikama i onome što stil igre zahtjeva da bi u konačnici sve skupa funkcioniralo.
Jorginho je Sarrijev ljubimac i to svi znamo, ali velikoj većini nije jasno zašto je to tako. Kako čovjek koji igra veznog igrača ne asistira, ne zabija, ne dribla, ne puca, ne izvodi prekide, nije brz, nije jak, nema pluća kao Kante…!?
Njegova pozicija je deep- lying playmaker (sami pokušajte prevest na hrvatski) ili ono što je u Italiji nazvano „regista“. Njegova primarna uloga je zadržavanje posjeda lopte, ritma napada ekipe i što brže prebacivanje težišta na slabiju stranu protivnika. Ono što je Jorginho uspijevao u Napoliju je i sjajno pronalaženje ofenzivnih suigrača koji su dubinski napadali prazne prostore, nešto što u Chelseaju zasad vidimo gotovo rijetko poput novog trofeja u riznici Spursa. On je u fazi izlaska s naše polovice vrhunska safety opcija, a kada završi taj dio build up- a nažalost završi i korištenje njegovih kvaliteta. Osobno, a i iz Sarrijevih izjava zaključujem da je problem u našim napadačima koji s loptom dolaze u prostore koje bi trebali napadati bez nje i u trku, a umjesto toga imamo neefikasan posjed i 45 golova u 25 utakmica (Huddersfield je uvjerljivo najgora momčad lige i malo popravlja prosjek). Dovoljno bi bilo pogledati poneki video utakmica Napolia i Chelseaja pod Sarrijem, pa usporediti kretnje Insignea, Mertensa, Callejóna, Hamšika i Ruia sa statiranjem Haza, Williana, Girouda, Morate i Marcosa Alonsa. Dolaskom Higuaina konačno smo dobili napadača koji se kreće i otvara dubinske opcije pa bi i Jorginho ubrzo mogao upisati pokoju asistenciju ili barem onu novoizmišljenu predasistenciju. Zasad je na 1 pogotku (jedanaesterac) i 0 asista.
Kovačić je neka vrsta centralnog veznog koji je postavljen malo više u odnosu na Jorginha, a malo niže u odnosu na Kantea. Njegova primarna zadaća je traženje prostora za prelazak iz faze obrane u fazu napada i traženje okomitih opcija prema naprijed. Za razliku od Jorginha prilazi bliže protivničkom 16- tercu i često je u zoni udarca što bi mu trebalo donijeti mogućnost punjenja rubrike golovi i asistencije, ali pošto je Mateo kronično nedorečen… Barkley je u tom segmentu puno konkretniji, dosta više i pokušava, ali zato što se tiče tehničkog segmenta igre on i Kovačić ne mogu u istu rečenicu. Zasad 0 golova i 2 asistencije.
Kante je povišeni vezni kojemu je zadaća pridodavanje napadu i ulazak u prostore između linija koji bi se trebali otvarati slijedom pomicanja obrambenih protivničkih igrača za našim napadačima. Kako naši napadači ne rade baš puno, tako i protivnici minimalno pucaju po linijama, pa Kante ne dolazi u prilike toliko često. Naša je sreća što je on jako inteligentan, pa i to malo često prepoznaje i uglavnom bude opasan. Sarri ga želi gore visoko i radi njegove sposobnosti vrhunskog pritiska na loptu u trećoj polovici i čitanja igre, te brzog povratka na poziciju u slučaju da pritisak nije urodio plodom. Zasad 3 pogotka i 4 asistencije.
Iako su i ostali dali svoj obol kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu ova tri igrača su ipak najbolje što naš sastav trenutno ima na raspolaganju što se tiče sredine terena. Njihov statistički učinak zasigurno treba biti bolji, ali čak i nije toliko loš.
Gotovo iste zadatke imao je vezni trojac Napolija u sezoni 2016/17 koja je bila najbolja klupska još od početka 90- ih, ako ne rezultatski onda izvedbom sigurno. Ta je momčad zabila čak 94 pogotka u Serie A koja je kvalitetom daleko od onoga što je bila, no opet…
Od kiše pogodaka vezni igrači zabili su tek njih 19, uz respektabilnih 27 asistencija. Prevedeno na Chelsea: Jorginho 0 (3), Kovačić 5 (7), Barkley 1 (5) (zamjena za Kovačića), Kante 12 (11) i RLC 0 (0). U pitanju su Jorginho, Zielinski, Allan, Hamšik, te Diawara.
Ako uzmemo u obzir da veznjaci Chelseaja u 24 kola imaju 10 golova i 10 asistencija od ukupno zabijenih 45 pogodaka dolazimo do zaključka da učinkom uopće ne zaostaju puno za mašinerijom Napolija.
48,9 % sudjelovanja svih veznih igrača Napolija u 94 pogotka ekipe nasuprot 44,4 % udjela veznjaka Chelseaja u skromnih 45 pogodaka proizašlih iz sporog i sterilnog napada koji je i ono nešto kreiranog većinom uspijevao zapucati.
Napominjem da su u obzir uzete samo prvenstvene utakmice, a da su u uzorku i sva ostala natjecanja, postotak bi rastao u korist veznog reda Bluesa.
Zaključak je dakle da je srednji red naše ekipe dobar, te da uglavnom izvršava sve svoje zadaće. Imamo posjed, dominiramo, vezni red stvara viškove i osigurava dobre odnose na stranama napada, oduzimaju dovoljan broj lopti itd. Ono u čemu još mogu napredovati su dubinske lopte kojima bi napadali prazne prostore, ali taj dio ne ovisi samo o njima. Još jednom se pozivam na onu staru da kretnja daje loptu za posljedicu, a ne obrnuto. Na takvom pristupu se temelji Sarriball, a kada takav pristup izostane onda se dogodi posjed lopte i dominacija na terenu koja nije efikasna i sama po sebi ne znači ništa.
Ponavljam, za sve one koji i dalje ne razumiju o čemu se priča neka slobodno odu na YouTube pa pogledaju pokoji sažetak Napolija pod Sarrijem pa usporede sa Chelseajom. Isti trener, isti sustav, ista načela, čak pojedinačno puno bolji igrači… Sa svima onima koji će reći da je Premier liga puno teža nego Serie A ću se složiti, ali uz opasku da je nogomet na otoku doživio preporod tek dolaskom novog vala trenera tipa Pochettino, Guardiola, Klopp, pa sada Sarri i Emery, a jednog dana Nagelsmann, Tuchel, te Eddie Howe kao manager jednog od klubova iz velike 6- orke.
Bio sam uvjeren da ćemo na kraju ove sezone svi biti zadovoljni i svrstati je na vrijeme prije Higuaina i poslije dolaska Higuaina, te će i statistički i vizualno izvedba ekipe biti na znatno višem nivou u skorije vrijeme.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
