West Ham, ekipa koja je u užasnom nizu, zadnju pobjedu su ostvarili u rujnu, a Pellegriniju se opasno „trese“ klupa. 30. studenog dolaze na (nekadašnju) utvrdu, na Stamford Bridge. Bam, pobjeda 0-1. Chelsea neprepoznatljiv. Everton, posljednje tri utakmice tri poraza, slaba forma općenito, zona ispadanja im prijeti, klupu preuzima neiskusan trener, čini se da je momčad u rasulu, a poletni Chelsea im dolazi u goste. Bam, pobjeda 3-1. Bournemouth je sljedeći na listi klubova koji dolaze u goste Bluesima. Katastrofalna forma, pet čistih poraza zaredom, a Chelsea je željan pobjeda; vraća im se i dugo zazivani Rüdiger u obranu. Bam, pobjeda gostiju 0-1. U meni, vjerojatno kao i većini naših kolega navijača, ključa. Je li moguće da se ovo događa baš nama? Po tko zna koji put inferiorne momčadi pružaju dobru predstavu protiv nas, a mi im u tome nimalo ne odmažemo. Sljedeća je utakmica protiv Mourinha i njegova Tottenhama. Rekoh sam sebi – nemoj još ništa pisati, možda je sve ovo bila nekakva slučajnost. I stvarno, konačno uspijevamo odigrati sjajnu utakmicu, svjedočili smo odličnim potezima s trenerske, kao i s igračke strane. Mora da su oni porazi bili nekakva gadna anomalija.
Southampton, još jedan klub koji se nalazi oko sredine donje polovice Premier lige. Oh gle, čak ni Danny Ings ne igra od prve, a Chelsea nije izgubio na Boxing Day od 2003. godine. Lampardovi momci su zasigurno izvukli lekciju iz ovih brojnih poraza u posljednjih mjesec dana. Aha. Slavlje Southamptona od 0-2. Još jedna utakmica gdje je podbacio i trener i momčad. Mora da je ona pobjeda protiv Spursa bila nekakva gadna anomalija. Statistički gledano, to ima puno više smisla.
Dakle, vrijeme je za konstruktivnu kritiku. Splasnula je ona euforija dobrih igara iz rujna/listopada i više se ne čine svi igrači akademije kao Bogom dani darovi. Nakon retorike „ne treba nam nikakvo pojačanje, ostav’ taj transfer ban“ slijedi nešto u stilu „tjeraj ih sve van, daj Sancha, daj ovog, daj onog“.
OBRANA iliti Kako primiti što više golova iz što manje prilika
Činjenica je da je obrana i obrambena igra u globalu boljka ovog Chelseaja. Bilo je naravno perioda kada su Plavci nanizali nekoliko solidnih utakmica pa čak i upisali koji clean sheet, ali ostaje dojam kako nismo puno napredovali u tom segmentu igre. Čini se da koju god stopersku kombinaciju Lampard izveo na teren, Chelsea će primiti barem jedan gol. Statistika koju vadim iz SofaScorea je poražavajuća. U četiri frustrirajuća nedavna poraza u Premier ligi koje sam spomenuo (WHU, EVE, BOU, SOU) protivnici su stvorili točno 8 velikih prilika, a Chelsea je primio točno 7 golova. Da shvatite koliko je to bizarno, Chelsea je u tim utakmicama stvorio 10 velikih prilika, a moj je dojam da smo djelovali podosta impotentno u napadu. No dobro, to je i dalje 10 velikih prilika, a one su rezultirale jednim jedinim pogotkom. Drugim riječima, 87,5% izglednih šansi protivnika je završilo u našem golu, a samo 10% naših je urodilo plodom.
Sada je jasno da Frank uglavnom rotira između dvije formacije, jedna ima trojicu u zadnjoj liniji s dva wing backa, a druga je ona klasičnija s dva beka i dva stopera. Tomori i Zouma odigrali su najviše minuta kao stoperski par, no i dalje se čini da im je suđen barem jedan kiks po utakmici. Većina navijača mislila je da će povratak Rüdigera riješiti stvar, ali ako baš moramo donijeti zaključak nakon ovih povratničkih utakmica – stvari ne slute na dobro. Protiv Bournemoutha je odigrao još nekako, ali jučerašnji nastup bio je za zaborav. Dva puta bio je predriblan, s tim da ga je Redmond jednom dobrano poslao „po ćevape“, a čak je 17 puta izgubio posjed lopte. Za usporedbu, Zouma je to napravio samo šest puta jučer, ali zato je Tomori to poboljšao i zaustavio se na brojci 20. Osim toga, Rüdigerove duge lopte, tj. dijagonale su ponekad bolne za gledati. Jednostavno, Nijemac zasad nije donio dugo traženu stabilnost i mirnoću u obrani. No, to ne znači da neće. Ako nadodamo na sve ovo i naše bekove koji također igraju ispodprosječno u zadnje vrijeme, nije ni čudo što protivnički igrači rade budale od nas i vješto iskorištavaju ogroman prazan prostor kao što je to bio slučaj kod drugog pogotka Svetaca u posljednjoj utakmici. Mnogi navijači ovdje krive i Kepu koji je mogao bolje reagirati u nekoliko navrata, ali smatram da nema veliku podršku obrane koja, ruku na srce, ne dopušta mnogo udaraca protivniku pa naš vratar ni nema puno prilika da se iskaže. Zato se nažalost iskazao nepromišljenim potezima protiv Evertona, no vjerojatno ćemo sada rjeđe svjedočiti njegovim riskantnim poludugim dodavanjima i ostalim egzibicijama na vlastitoj polovici terena. Što se tiče Azpilicuete, on je još sposoban pružiti pomoć obrani, ali ofenzivno je apsolutno sterilan. Ne samo da je sterilan, čovjek vjerojatno mami osmijeh suparničkim igračima kada se nađe blizu njihovog kaznenog prostora. Jučer je imao 0/6 točnih centaršuteva i 0/4 točne duge lopte. Otkad se oporavio od ozljede, nije ni Emerson puno bolji. Ostaju nam Reece James kojem nedostaje malo izdržljivosti i iskustva te ima težak zadatak jer mora izgurati Azpilicuetu iz prvih 11 i Marcos Alonso koji može odigrati skroz solidnu utakmicu ako ga stavite u 3-4-3 formaciju, baš kao što je to bilo protiv Spursa.
Moje mišljenje je, prije svega, samo moje mišljenje i ne moramo se svi slagati s ovime, ali smatram da bi najgluplji potez bio neki nepromišljeni, brzopleti transfer na zimu u obliku prosječnog stopera. Upravo su nas takvi transferi doveli u nezgodne situacije da u kadru imamo poluproizvode. Treba izdržati do ljeta jer šanse da se na zimu dovede kvalitetan obrambeni igrač koji nam je zaista potreban su minimalne.
VEZNI RED iliti Kovačić
Da sezona prestane ovog trena i da se mora birati Chelsea Player of the Season, mislim da bi jedan igrač osvojio tu titulu s velikom prednošću nad kolegama. Riječ je naravno o Mateu Kovačiću o čijoj „renesansi“ ne treba trošiti riječi. On se prometnuo u najkonstantnijeg igrača ove ekipe i možda je jedna od najbitnijih karika Franka Lamparda; Kovačić djeluje kao igrač na kojeg se Frank uvijek može osloniti. Uz to, jučer se u komentarima na društvenim mrežama moglo pročitati kako sve ovo bez Kovačića djeluje loše, da je on na terenu mi bismo pobijedili i sl. Ja ne bih išao tako daleko. Mateo je krenuo utakmicu i protiv West Hama i Evertona pa usprkos njegovoj jako dobroj igri, a i pogotku protiv Toffeesa, Chelsea nije uspio osvojiti ni bod. No, činjenica je da s njim na terenu dobivamo jednu dimenziju više. Nitko od veznjaka lige, a kamoli naših veznjaka nije toliko prodoran i efikasan u driblinzima. Iako je „tek“ 11. u Premier ligi po broju uspješnih driblinga na utakmici, Kovačić ima uspješnost od čak 82%. Da shvatite koliko je zapravo nadmoćan u tom segmentu, nijedan igrač u top 30 spomenute kategorije driblinga nema veći postotak od njega. Slijede ga tek Lanzini sa 78% te Willian sa 75%, ali obojica pokušavaju manji broj driblinga po utakmici.
Nadalje, zabrinjavajuća je forma njegova talijanskog kolege Jorginha koji bez njega djeluje pomalo izgubljen na terenu, a izgleda i da je pao na ljestvici prioriteta pri biranju početne jedanaestorice. Mount također igra toplo-hladno i sav taj hype oko njega polako slabi, iako i dalje ima tu auru oko sebe koja nam ulijeva nadu da može biti faktor koji će promijeniti tijek utakmice u našu korist. Kanté nije game-changer, a bogme nije ni Jorginho u nekoj velikoj mjeri. Na N’Goloa uvijek možemo računati da će odraditi svoj dio posla (uz moguću pokoju greškicu) i tu i tamo će ponuditi kakav napadački bljesak kao protiv Manchester Cityja ili Liverpoola ove sezone. Ali, nije isključivo da je upravo njegov oporavak unio neravnotežu u ovu momčad jer baš kad se on vratio redovitim igrama Chelsea je krenuo oscilirati.
Često se priča o „slatkim mukama“ ili „pozitivnim problemima“ koje Lampard ima pri biranju igrača koji će istrčati na teren. Iako je mogućnost rotacije kvalitetnim igračima nesumnjivo izvanredna stvar i nekakav must have ako se ponovno želimo vratiti u sam vrh europskih momčadi, činjenica je da konstantna rotacija ide u prilog ovako promjenjivim rezultatima. Sjetite se samo Conteovog pobjedničkog niza nakon transformacije u 3-4-3 formaciju – Talijan je oborio rekord u broju utakmica u nizu u kojima je na teren poslao identičnu jedanaestoricu. Dodajmo na to da je tu i Ross Barkley se bliži povratak Rubena Loftus-Cheeka kojem je sigurno cilj startati što više utakmica i situacija se time dodatno komplicira. Ne kažem da je to loša stvar, potpuno suprotno. Ako se Loftus-Cheek vrati u onoj formi kakvu je imao neposredno prije ozljede, itekako će nam dobro doći, ali i možebitno potjerati npr. Mounta na klupu. Moje je mišljenje da bi mladom treneru u novoj momčadi kao što je to Frank, bilo puno lakše baratati s istim igračima iz tjedna u tjedan, ali vjerujem kako je to gotovo nemoguće s ovakvim kadrom i ovakvim rasporedom utakmica.
NAPAD iliti Tko tu zapravo valja
Pulisic. Willian. Pedro. Hudson-Odoi. Abraham. Batshuayi. Giroud. Ovo je Chelseajev napadački arsenal koji se doima sve lošijim što vrijeme ide dalje. Ukratko ćemo secirati svakog poimence, osim Girouda i Pedra iz razloga što ovaj prvi najvjerojatnije napušta klub u siječnju, a potonji samo ponekad dobije priliku protrčati travnjakom i ne gine mu slična sudbina kao i Francuzu.
Pulisic je hattrickom protiv Burnleyja najavio velike stvari i čak je polako nastavio u tom tonu, ali onda se naglo utopio u sivilo čitave momčadi pa u skladu s tim nije standardni starter ekipe. S obzirom na (dis)kontinuitet igara i neiskustvo igranja na Otoku i dalje je teško donijeti neki konačan sud o mladom Amerikancu. Potencijal je tu, nekoliko je puta itekako pokazao da zaslužuje svoje mjesto na terenu, ali baš kao i većina igrača, teško mu pada dokazivati se iz kola u kolo kako valja. U ne toliko različitoj situaciji nalazi se i Callum Hudson-Odoi koji se trenutno nalazi na meti kritika navijača i to zasluženo. Nakon raznih uvjetovanja i negodovanja oko minutaže kod Sarrija i mogućeg prelaska u Bayern, Callum ove sezone ni po čemu nije opravdao tu famu oko svog talenta. Bilo je tu korektnih utakmica, pamtim dobar nastup protiv Newcastlea i Lillea, ali osim toga djelovao je jalovo, previše umišljeno i nedovoljno dobar za svoju vrijednost – transfermarkt.de ga trenutno procjenjuje na 35 milijuna €!
Willian je, pak, priča za sebe. Igrač koji uvelike polarizira navijačko tijelo Chelseaja, neki ga mrze, drugi ga obožavaju, no jedno se ne može poreći. Ove sezone bio je poprilično otpisan, ali pružio je nekoliko dobrih partija, a kulminacija svega bila je nedavna utakmica protiv Tottenhama. No, nemojte biti naivni i naviknuti se na takve stvari. On je i dalje manjkav igrač koji se zbog godina neće bogzna kako poboljšati. Willian guši protok lopte koji je u zadnjih nekoliko utakmica već sam po sebi slab i dodavanja nam podsjećaju na one rigidne Sarri-pasove bez puno smisla i opasnosti. Nedostaje okomitosti u napadima Bluesa, a Willian tu teško može pomoći. No, s obzirom na formu Hudson-Odoija i Pedra, nije ni čudo što je on redoviti starter ekipe. Upravo zato se ideja dovođenja Jadona Sancha iz Dortmunda čini kao genijalna, bez obzira na iznos otkupnine. Teško je zamislivo da će doći odmah na zimu, no izgledan je scenarij koji smo već vidjeli s Pulisicem. Kupnja na zimu i odrada posudbe do kraja sezone te konačni dolazak na Stamford Bridge na ljeto. Polivalentan krilni igrač koji je sposoban gotovo svaku utakmicu doprinijeti golom ili asistencijom je imperativ za momčad Franka Lamparda, a Sancho je ove sezone živi primjer toga s 11 golova i 11 asistencija u dresu kluba. Bilo kakve alternative u obliku Zahe ili igrača sličnog kalibra bile bi samo nekakav quick fix i privremeni korak unaprijed, bacanje novca drugim riječima.
Michy Batshuayi niti ove sezone ne uspijeva pokazati da zaslužuje značajniju ulogu u Chelseaju. Možda sam i prekritičan prema njemu, ali smatram da je prilično nespretan, niske nogometne inteligencije i previše orijentiran na svoj udarac i protivnički gol. Jedine svjetle točke su pogoci protiv Ajaxa (vrlo bitan gol!) i Manchester Uniteda, ali mora se notirati da je i u tim utakmicama uprskao nekoliko velikih prilika. Ne vidim više niti njegovu svrhu kao džokera s klupe, a upravo bi nam takav igrač jako dobro došao, recimo neki novi Demba Ba koji je sposoban zabiti gol „iz ničega“.
Naposljetku dolazimo i do našeg pulena u vrhu napada, Abrahama, koji ima turbulentnu sezonu. Na samom početku velik je broj navijača, uključujući i mene, (ne)zasluženo kritizirao ovog mladog napadača koji je uzvratio na najbolji mogući način. Veliko povjerenje trenera isplatilo se s nekoliko fantastičnih utakmica, posebice onom protiv Wolverhamptona. Činilo se da je on ipak pravi čovjek, pravi golgeter koji nam je toliko nedostajao, a neki pametnjakovići su ga već krenuli toliko veličati da su nerijetko padale i usporedbe s Drogbom na koje bih ja zakolutao očima, ali bi mi svejedno bilo jako drago gledati ga u dobroj formi u protivničkih 16 metara. Kao i ostali produkti akademije, i on ima prostora za napredak, ali i dalje nisam siguran da je baš on osoba koja svojim golovima može nositi Chelsea sezonama.
ZAKLJUČAK iliti Ništa nije izgubljeno
Budimo realni, malo tko bi stavio novce da će Chelsea držati četvrto mjesto na polovici prvenstva. Neke su se stvari iskristalizirale i postoji okvirna slika na koga se i koliko može računati. Pred klubom je siječanjski prijelazni rok i velika prilika za poboljšanje, kao i za pogrešku. Toplo se nadam da klub ima velike ambicije i da se neće zadovoljiti prosječnim igračima. Da, nešto je trulo, ali situacija nije u potpunosti alarmantna; ipak smo u osmini finala Lige prvaka i s dobrim izgledima da zadržimo top 4 poziciju. Ovaj užasno frustrirajući niz utakmica, posebice na domaćem terenu, ako se zaustavi na vrijeme, može biti oprošten i pripisan lošoj formi, a smanjenje kazne transfera je jako pozitvna stvar i sada je na upravi kluba da ju iskoristi najpametnije moguće…
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Mlada nada hrvatskog kvizaštva s čak dva skoro pa uspješna, ali i jednim pobjedonosnim nastupom na Potjeri. Završio zagrebački MIOC s odličnim, trenutno studira strojarstvo. U svojoj raskošnoj nogometnoj karijeri sakupio je preko dva (čitaj: ukupno tri) nastupa za limače NK Zeline. Ne voli kišobrane, povrće i Pepa Guardiolu. Inače, uživa u Monty Pythonu, Seinfeldu, Johnny Cashu, čvrstom nogometu i dugim šetnjama uz more.
