Jedan od najtežih poslova u nogometnom svijetu je biti trener Chelseaja. Klub koji se natječe u najtežim natjecanjima uz imperativ osvajanja istih, klub u privatnom vlasništvu i s nultom stopom tolerancije na neuspjeh. Prva opcija našim trenerima je – sve titule sad i odmah, ili slijedi druga – povratak na burzurada. Sjetimo se čak otkaza nakon velikih naslova Di Matteu (LP), Benitezu (EL), Tuchelu… još ne prežaljenom Tuchelu. Trošeći vrhunske trenere (a nema ih baš previše) ovako brzo i besmisleno došli smo do toga da nam je novi kormilar Graham Potter!? Graham Who!?
Već odavno nogomet ne gledam navijačkim očima iako sam dugogodišnji zaljubljenik u londonske Plave i splitske Bile. Kao bivši igrač i sadašnji trener (u povojima) puno više utakmice gledam kroz taktiku, stilistiku i ideju (tkzv. ‘game plan’) nego samo pobjede ili poraze. Može se reći da nemam više tu navijačku strast u dozi koja mi može oduzeti objektivnost. Nemam trenerske uzore, ali obožavam kad se svako toliko pojavi netko specifičan i univerzalan, te razbije one mitove kako je nogomet dosegnuo vrhunac i da je već sve viđeno. Volim kad se pojavi netko drugačiji. Tako sam prije nekoliko godina govorio da bi jednog dana na klupi Bluesa volio vidjeti Eddiea Howea ili Grahama Pottera, tada poprilično anonimne mlade trenere. Prvi je nakon čuda s Bournemouthom preuzeo Newcastle i sada radi strašne stvari. Osim što su 3. na tablici, igraju super zanimljiv nogomet, a Howe je, međuostalom, od Joelintona, propale devetke dovedene za velike novce, stvorio modernu box-to-box osmicu. Pokazatelj kako to izgleda kad klub čvrsto stoji iza čovjeka s vizijom koji ju zna sprovesti u djelo. Naravno da bi u slučaju neuspjeha bio popljuvan i etiketiran kao „idiot“ koji je mislio da čistog napadača, koji je usputno i Brazilac, može napraviti pravog „rudara“ momčadi i uklopiti ga u svoj sustav unutar vezne linije. Tanka je granica između luđaka i genija, zar ne?
Potter je sjajno ušao u sezonu sa svojim Brightonom unatoč prodaji standardnih u dobrim izvedbama prošle sezone (Cucurella, Maupay i Bissouma) i ne baš zvučnim pojačanjima za ovu. Stalne promjene formacija, koje su nekad bile čudne i ljudima koji su nogometno obrazovani donosile su mogućnost prilagodbe na sve protivnike uz oku ugodan nogomet. Najbolje partije su pružali protiv najboljih u ligi, čim bi imali prostor u zadnjoj trećini. Protiv ekipa koje su se branile niskim i srednjim blokom imali su više problema radi nedostatka kvalitete u zadnjem odigravanju i samoj realizaciji prilika. Ukratko, igračiBrightona nisu u istoj klasi kao igrači „Big Six“, ali trener jest. Nakon petarde Leicesteru Graham napušta romantični Brighton i moja se stara želja ostvaruje, a u daljnjem tekstu ću pokušati opravdati svoje mišljenje.
Već svi znamo da je Potter bio prosječan nogometaš koji je na vrijeme otvorio oči, te se nakon niželigaških epizoda ostavio igranja u dobi od samo 30 godina. Ne radi ozljede, nego svojom voljom. Sama ta spoznaja govori kako se radi o inteligentnom tipu koji nije čekao neslavan kraj nego gledao u budućnost, dugoročno. Valjda je svima jasno koliko tvrdoglav i samopouzdan moraš biti da odeš s Otoka u Švedsku i preuzmeš četvrtoligaša. Valjda je i svima jasno što znači s tim istim klubom za 7 godina igrati nokaut fazu Europske lige protiv Arsenala. Sa Swanseom je sljedeće sezone imao 2:0 protiv Cityja u četvrtfinalu FA Cupa i izgubio samo zahvaljujući sramotno poklonjenom jedanaestercu i pobjedonosnom pogotkom iz zaleđa „Građana“. Nije previše nedostajalo i za ulazak u play off Championshipa ekipi koja je najblaže rečeno bila limitirana. Naime, nakon ispadanja iz Premier lige klub su napustili Bony, Fabianski,Fernandez, braća Ayew, Mesa, Mawson, Clucas… Uglavnom, sve što je valjalo. Nadam se da nitko ne misli da je lako dva puta bez problema ostaviti Brighton u najjačoj ligi svijeta, pa završiti 9. u prošloj sezoni… A sve to nakon dugogodišnje vladavine Chrisa Hughtona koji je svoj nogomet temeljio na skroz drugačijim principima od Pottera.
Dragi čitatelji, navijači i simpatizeri Chelseaja, nije problem trener, problem smo mi. Kad kažem mi mislim na nas kao klub, vlasničku strukturu u prvom, upravljačku u drugom, a nas navijače u trećem redu. Skupa smo jer nas dijeli ista nestrpljivost i ista nevjera u dugoročne procese. Upravljačka struktura o tome odlučuje, vlasnička amenuje, a mi podržavamo. Proces kod nas zapravo i ne postoji, postoje samo godišnji ciklusi koji traju od trenera do trenera. Točnije, od vrhunskog trenera do vrhunskog trenera. Pa pogledajmo Arsenal i Artetu… Koliko god nam mučno bilo moramo im odati priznanje, a je li Arteta bolji trener (manager) od Pottera? Po meni ne. Jedina je razlika što Arteta iza sebe ima klub koji mu je predao proces u ruke i nakon mjeseci i godina potrošenih na mučenje, podcjenjivanje i ismijavanje od strane svih oni su sada prvi na tablici Premier lige za Božić, a bili bi i prvi favoriti da nije Guardiolinih prekaljenih šampiona. Možemo mi kladioničarski čekati kiks i trenutak kad će Arsenal „pasti“, ali uz pametan zimski prijelazni rok oni ostaju u trci do kraja.
Mi smo na početku sezone izgledali grozno i utakmica protiv Dinama bila je slika i prilika stanja ekipa, ali nitko me ne može uvjeriti da Thomas Tuchel nije čovjek koji je u stanju izvući ekipu iz krize i do kraja sezone ostati u borbi za trofeje. Jedino ono što mi očekujemo, naravno. Zgrozili smo se nad otkazom, a nakon prošle utakmice protiv Arsenala čitam i ne vjerujem… Potter je neznalica, idiot itd. Čak sam pročitao komentar da je Arteta puno energičniji od njega uz aut liniju, što god to nekome značilo. Podsjećam vas da postoje različite vrste ljudi, pa tako i igrača i trenera. Ne možete se ljutiti na Messija što nije uklizao 5 puta i odnio 5 skokova kao Terry nekad, a ni na Terryja zato što nije zabio s ruba 16-erca nakon što je nanizao 4 braniča.
Graham Potter je specifičan. Na njegovu žalost i mi smo specifičan klub koji ne vjeruje u ljude koje dovodi. Kako drugačije objasniti? Kad bi se barem našli na pola puta bili bi u stanju raditi kvalitetne stvari. Pola puta do dugoročno je srednjoročno i mislim da ovaj čovjek barem toliko zaslužuje. Ruku na srce, vjerojatno su zaslužili i ovi prije njega, ali tradicije su tu da se ruše. Trust the process, rekli bi Sixersi.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
