Nevolje na medenom mjesecu: Antonio Conte je gladan. Chelsea gubi vrijeme tražeći parking

Nevolje na medenom mjesecu: Antonio Conte je gladan. Chelsea gubi vrijeme tražeći parking
June 18 13:01 2017

Osvajanje naslova osigurava određeni period medenog mjeseca. Rezultatski uspjeh je afrodizijak i sve razine kluba se pomalo uljuljkaju u zadovoljstvo, tako da su sukobi prilično rijetki. Činjenica da iz Chelseaja moraju naglašavati kako su zadovoljni s odnosom koji imaju s Antonijem Conteom i kako se ništa alarmantno ne događa jasan je pokazatelj kako se nešto zapravo događa. Inače ne bi imali nikakvu potrebu potvrđivati trenera koji je pomeo prvenstvo u debitantskoj sezoni.

Antonio Conte je prilično ambiciozan trener.

„Ne možete jesti za deset eura u restoranu u kojem jela koštaju 100 eura“ objasnio je Conte za La Gazzettu dello Sport razloge zbog kojih je napustio Juventus. Nije se slagao s politikom kluba i potezima uprave koja je radila na prodaji Artura Vidala umjesto da mu dovedu Alexisa Sáncheza, koji je završio u Arsenalu. U Juventusu ga nije zadovoljavalo osvajanje Serie A, htio je biti konkurentan i u Ligi prvaka te je od kluba tražio pojačanja. Kad ih nije dobio, digao je sidro.

Suludo je očekivati da će nakon samo jedne sezone dignuti sidro iz Chelseaja. Niti ima otvorenih pozicija sličnog ranga, niti bi sebi napravio reklamu poželjnog suradnika nakon što bi i u drugom velikom klubu iza sebe ostavio spaljene mostove. Međutim, jednako je nevjerojatno da se Conte na odmoru stvarno odmara i da je zadovoljan poslom koji trenutno obavlja klub.

Jer klub ne obavlja nikakav posao na tržnici. Ako Chelsea želi obraniti titulu, itekako bi trebao biti aktivniji.

Neodrživo uska rotacija

Prošle sezone Chelsea je odigrao samo 47 utakmica, od toga četiri s niželigašima. Za usporedbu, Manchester United je odigrao 64 utakmice. Praktički je United odradio polovicu prvenstva više u istom vremenskom razdoblju. Ne čudi onda kako je Chelsea završio sezonu koristeći 13 igrača u ozbiljnoj rotaciji, s tim da je čak 10 njih odigralo preko 3.000 minuta. Riječ je o nezapamćenoj konstantnosti početne postave na ovoj razini igre.

“Osim direktne zamjene za Costu, Conte treba širenje rotacije i ima svo pravo biti ljut. Konkurencija je prilično aktivna, a Chelsea je zasad samo pasivni promatrač.”

Conteu je teret sezone iznijela grupa igrača koja je praktički u svakoj utakmici sezone bila ista i koja se oslanjala na početnih 11 i tri (gotovo uvijek iste) izmjene, što je karakteristika puno manjih i siromašnijih ekipa. Prvi idući u rotaciji, ovaj 14., bio je John Terry s 842 odigrane minute, što je čak 1.000 minuta manje nego je skupio 13., Cesc Fàbregas. Za usporedbu, toliko su odigrali Ivan Fiolić u Dinamu, Ivan Martić u Rijeci ili Josip Kvesiću Hajduku, sve redom sporedni likovi. Jednako sporedan bio je i Terry, što dovoljno govori o širini kadra koji je osvojio naslov prvaka Engleske.

Koliko god takva konstantnost bila korisna u egzekuciji automatizma u igri, ona je dugoročno neodrživa. U sezoni u kojoj će se uklopiti dodatno opterećenje kroz Ligu prvaka, nemoguće je istim igračima natovariti još dodatnih minuta kad su i ove odigrali s gornje granice potrošnje. Chelsea treba pojačanja i mnogo širu rotaciju jer samo dvije ozljede – na koje često ne možete utjecati, iako Conte ima jako dobre metode rada koje čuvaju igrače – mogu potpuno osakatiti ovu momčad. Uostalom, najviše ambicije zahtijevaju i kadar za najviše domete – kako kvalitetom u prvih 11, tako i širinom klupe.

Među onih 13 koji su iznijeli sezonu Conte nema nikoga za koga bi se morao bojati da će mu ga netko oteti, kao što je u Juventusu strepio nad time gdje će Vidal. Chelsea ima financijsku stabilnost, a igrači toliko visoke ugovore da nitko od konkurenata ne može ponuditi nijedan objektivni razlog da prijeđu sa Stamford Bridgea. Pa ipak, ako ne mogu konkurenti za engleski ili europski naslov, može nelojalna konkurencija s Dalekog Istoka.

Diego Costa je dobio basnoslovnu ponudu, Kinezi su se našli s njegovim agentima i ponudili mu ugovore koji bi ga učinili najplaćenijim igračem na svijetu. Radi li se samo o novčanoj pohlepi ili je u tome i dio zadovoljavanja ega kroz činjenicu da je postao najbolje plaćeni igrač, to ne znamo. Ali nije ni bitno. Costa je prvo simulirao neke ozljede, onda je jako pao u golgeterskoj formi, iako se na trenutak činilo kako je sve ponovo u redu. Oni koji poznaju Contea i njegove prioritete znali su da ništa nije bilo u redu.

Kako zamijeniti prvu špicu?

Prije početka nove sezone, dok se još nije osušio šampanjac u svlačionici, Conte je hladno odrezao jednog od ključnih igrača – i to navodno preko SMS poruke. Diego Costa je bio jako važan kotačić u osvajanju Premier lige i to je jasno čak i na prvi pogled. Njegova pozicijska inteligencija bila je ključna za obranu u sustavu 3-4-3. Još tada smo predvidjeli kako će Costa nakon utakmice hlađenja biti vraćen u sastav, ali kako će Conte njegov ispad  kazniti izbacivanjem iz dugoročnih planova. Okej, nismo baš mislili da će prekinuti SMS porukom, ali takav oblik nepovjerenja Conte sigurno neće nikome trpjeti.

Ovaj put Conte radi u klubu koji ga može odvesti u restoran u kojem jela koštaju 100 eura i ondje ga ostaviti da naruči i desert. Prilično je jasno da neće tolerirati Costu i njegove ispade, nego će s jelovnika izabrati nešto što mu više odgovara.

Pronaći napadača koji je sposoban zabiti 22 gola i dodati osam asistencija na ovoj razini dovoljno je teško. Uračunati kako bi taj napadač bio prva linija obrane, dragocjen svojom energijom i borbenim karakterom u presingu, a pozicijski inteligentan i discipliniran u zonskoj obrani i onda prema tome tražiti zamjenu, potpuno je nemoguće. Tu vam ni euri u džepu ne pomažu, ne možete dobiti jelo koje restoran ne priprema.

Chelsea vjerojatno može dovesti razmetnog sina Romelua Lukakua. S njim napad može zadržati onu crtu robusnosti koju je donosio Costa; on ima fizikalije kojima može fiksirati stopere, a vrlo vjerojatno ni realizacija neće patiti. Međutim, Lukaku nema sposobnost da osvaja prostor s loptom u nogama u tranziciji, a to je često bilo ključno kad su suparnici striktno markirali Edena Hazarda. Onda bi po osvojenoj lopti išlo okomito dodavanje na Diega Costu, koji je sposoban stvoriti višak driblingom i slomiti suparničku strukturu i 40-ak metara od gola. Lukaku to ne može, jednako kao što ne može niti blizu zamijeniti Costin doprinos u obrani, a koji je posljedično imao ogromni utjecaj na oslobađanje Hazarda obveza u igri.

Jednako kao što to ne može donijeti Lukaku, ne mogu ni Álvaro Morata, Pierre-Emerick Aubameyang ili  Andrea Belotti, koji su možda malo bolji kao okidači kontre.

Costa je daleko od najboljeg napadača na svijetu. Vjerojatno ne ulazi niti u top 5 i teško bi individualno stvarao toliko veliku razliku u okruženju u kojem nema dominantnog suigrača kao što je Hazard i elitnog pomagača kao što je Pedro. Pa ipak, u ovom sustavu igre se savršeno snalazi. I zapravo, jednako koliko on vuče svoju snagu iz sustava, toliko sustav dobro funkcionira zbog posebnih vještina koje on donosi. Vještina koje će Conte jako teško zamijeniti.

Zavrijedio malo luksuza

Problem je što ni Conte ni Chelsea nisu sami u onom skupom restoranu, a niti trebaju samo jednog napadača. Osim direktne zamjene za Costu, Conte treba širenje rotacije i ima svo pravo biti ljut. Konkurencija je prilično aktivna, jednako ova lokalna koliko i kontinentalna, a Chelsea je zasad samo pasivni promatrač.

Širenje rotacije znači i pojačanja u svim linijama. Stoperi su prilično rijetka roba na današnjem tržištu, a United je doveo Victora Lindelöfa. Chelsea nekoliko njih ima po posudbama te će sigurno Andreas Christensen i Nathan Aké dobiti svoje šanse, tako da tu nije neka panika. Bayern je doveo Corentina Tolissoa, koji je svojim karakteristikama idealan za Chelsea. Može biti upotrijebljen i uz Nemanju Matića i uz N’Goloa Kantéa, donosi mirnoću na lopti i dinamiku, a sposoban je držati poziciju. Fabregas kao treći igrač na toj poziciji hitno treba i četvrtog koji će moći ove stvari koje može Tolisso – ostaje vidjeti hoće li to biti Radja Nainggolan ili netko drugi.

Eden Hazard ima operaciju gležnja i potrebno je dovesti nekoga tko može odraditi njegov dio obveza. Conteov stari ljubimac Alexis Sánchez ima neke nesuglasice u Arsenalu, a uklopio bi se u Conteov sustav u trenu. A sustav se bazira na bočnim igračima, koji imaju specifične zadatke. Možda nisu previše kompleksni, ali su vrlo zahtjevni. Prošle je godine Conte izmislio Victora Mosesa i dao šansu Marcosu Alonsu, a sada njih obojica trebaju podršku. Za očekivati je da Conte opet traži po talijanskom tržištu, jer podebljavanje ove dvije pozicije je apsolutno nužno. Kao uostalom, i svake druge pozicije, od vratara do drugog napadača.

Conte napokon ima dovoljno novca da sjedne na večeru u restoran u kojem su jela po 100 eura. Samo što je broj stolica u tom restoranu ograničen, a u Chelseaju gube vrijeme tražeći parking dok konkurenti naručuju. Zaista nema razloga sumnjati da Conte ruši atmosferu medenog mjeseca na Stamford Bridgeu. On je prilično ambiciozan trener, koji puca na najviša dostignuća. Zasad se klub ne ponaša u skladu s tim. Ako želi obraniti titulu, Chelsea bi trebao biti aktivniji – od gorućeg problema Costine zamjene, do širenja rotacije momčadi.

Zavrijedio je i Conte malo luksuza.

  Categories:
view more articles

About Article Author

Mihovil Topić

Mihovil Topić smatra da je taktička priprema jako važna stvar, a analiza nužno potrebna. Ipak, u sport se zaljubio jer duboko vjeruje u njegov potencijal za mijenjanje društva i to je karakteristika koju smatra najvažnijom. Aktivan kao dio kolektiva General poslije bitke koji ga je lansirao u mainstream.

View More Articles