Gotovo uvijek kad gledam nogometnu utakmicu u kojoj se pokaže crveni karton ja se sjetim Dicka Advocaata. Ne, to nije zbog njegovog zanimljivog imena i prezimena već zbog njegove nogometne filozofije. Ivica Križanac igrao je za Zenit pod Advocaatom i jednom prilikom rekao kako mu je bilo nevjerojatno da s igračem manje Advocaat vadi defenzivnog, a ubacuje ofenzivnog igrača jer bolje da mi njih stisnemo nego oni nas, ako nas stisnu s igračem više, nemamo šanse obraniti se do kraja utakmice. Još jedan legendarni trener je imao svoju viziju igre s igračem manje, Ćiro Blažević je u svom stilu običavao reći kako je ekipa s crvenim kartonom u prednosti jer svaki igrač trči za još jednog. Ova Ćirina izjava je više zanimljiva i duhovita, nego istinita (barem u modernom nogometu), ali u ovoj Advocaatovoj filozofiji ima nešto.
Tottenham i Chelsea jučer su odigrali utakmicu koja je bila po svemu neobična, luda i uzbudljiva. Bude tako u svakoj sezoni Premier lige 3-4 utakmice koje ostanu upamćene i na koje nas YouTube i društvene mreže podsjete svakih par godina. Tako će biti i s ovom. Prvo poluvrijeme ponudilo je više događaja nego sve utakmice ovog kola zajedno. Spursi su dominirali u prvih 20 minuta, da nije bilo minimalnog zaleđa Sona, vodili bi 2:0 i bilo bi užasno teško izvući se iz toga. Kako bilo, pribrali smo se nakon toga, uzeli posjed i tražili gol za izjednačenje (prvo poluvrijeme jako me podsjetilo na prvo poluvrijeme prvog kola protiv Liverpoola). Do izjednačenja smo došli iz jedanaesterca kojeg je skrivio Romero i usput dobio crveni karton. U prvom poluvremenu smo tako vidjeli dva pogotka, još četiri poništena, crveni karton i penal te potpunu promjenu momentuma utakmice. To prvo poluvrijeme trajalo je gotovo sat vremena, a Tottenham je imao i veliki peh u vidu dva ozlijeđena igrača, i to vrlo bitna, Van de Vena i Maddisona.
U desetoj minuti drugog poluvremena, nova sreća za nas, a nesreća za Tottenham, Udogie je dobio drugi žuti i utakmica je onda otišla u potpuni kaos. Tu se vraćamo na Advocaata. Iako Postecoglu nije izvadio defanzivca za ofanzivca (nakon prvog crvenog je ušao Dier umjesto Johnsona, a nakon drugog su Bentancur i Skipp zamijenili Sarra i Kuluševskog), Tottenham je igrao nešto potpuno neuobičajeno, ali vrlo hrabro, neki bi vjerojatno rekli i ludo. Posljednja Tottenhamova linija stajala je na 40, ponekad i 50 metara od svog gola i Spursi su inzistirali na agresivnoj igri. Postecoglua sam nahvalio u najavi utakmice, a danas je opet pokazao da je poseban. I naša neiskusna ekipa imala je problem s tim. Dvadeset minuta Tottenham je hvatao naše napadače u offside zamke, a Vicario nije bio golman, nego polu libero – polu superman. Između 55. i 75. minute sve naše lopte u prostor i preko visoke linije Tottenhama (a bilo ih je puno) su završavale ili u zaleđu ili ih je izbacio Vicario. Mudrik je bio potpuno pogubljen, Jackson i Sterling stalno u zaleđu, a Pochettino je na klupi gubio živce. Kad smo već svi počeli luditi i pomišljati na najgore dogodila se 75. minuta, konačno smo izbjegli zaleđe, James je dao loptu Sterlingu u prostor u pravom trenutku, a Jackson onda nije imao težak zadatak poslati Sterlingovu asistenciju u mrežu.
Naravno da se ni tad nismo mogli opustiti, Tottenham nije odustao od svoje hrabrosti i agresije i uspjeli su iz prekida zabiti za 2:2, srećom, opet nas je spasio VAR koji je pokazao da je Dier u minimalnom zaleđu. U sudačkoj nadoknadi je Son imao veliku priliku potpuno nas šokirati, ali je Sanchez obranio njegov udarac i spasio nas blamaže. Iz kontre je Jackson došao do još jednog tap-in gola i tako smo mogli odahnuti tek u 94. minuti. Još jedni loptu preko Tottenhamove linije je Jackson iskoristio za 1:4 i možda najgori hat-trick ikada u Premier ligi.
Ova utakmica je završila našom pobjedom, pobjedom nad vodećom ekipom prvenstva i to je odlično, ali ova utakmica je pokazala i puno toga lošega. Zvuči nevjerojatno, ali utakmica koja je završila 4:1 pobjedom je ogoljela naše već otprije poznate probleme. Dvije velike mane ove ekipe bile su vidljive, pogotovo u onih 20 minuta, od 55. do 75, a to su neiskustvo i nerealizacija. Postecoglu je to znao i zato je tako hrabro postavio svoju ekipu. Naši napadi u tom trenutku su izgledali kao da je na terenu U12 ekipa, pokušavamo nabiti loptu preko obrambene linije i doći do 1 na 1 situacije. Istina, uspjeli smo tu hrabru igru Tottenhama na kraju iskoristiti i zabili za 1:2, ali bilo je puno mučenja i gotovo sam uvjeren da bi 11 na 11, pa možda i 10 na 11 izgubili ovu utakmicu. Bila je ovo utakmica Murphyjevog zakona za Spurse, sve što može otići po zlu je i otišlo po zlu, dobra stvar je što smo to iskoristili i uzeli važnu pobjedu, loša je što naše velike mane i dalje to ostaju, velike mane.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
