Ima par tjedana da sam rekao da ću biti zadovoljan s bilokojim od trojice ranih favorita; Nagelsmannom, Enriqueom i Pochettinom. Samo da ponovno ne dovedemo nekog iz ‘left fielda’, odnosno neki ‘hipsterski’ odabir kao što je bio Potter, a sada su npr. Postecoglou i Kompany. Jedno vrhunsko, etablirano ime, onakvo kako bi doveo Abramovič. Svo troje navedenih spadaju u tu kategoriju tako da vjerujem da bi svatko od njih iz ovako talentiranog sastava izvukao nešto dobro, u najmanju ruku puno bolje nego Potter…

Kao što znamo, Enrique i Nagelsmann su već otpali. Iako mi nije sasvim drago, poglavito za Nagelsmanna koji mi je osobno bio prvi izbor, razumijem razloge uprave. Odnosno, razumjet ću ih dok god zaista odaberu Pochettina, a ne faking Kompanyja ili slično. Zašto? Pa zato što svi treneri imaju određene mane, nijedan nije savršen, a na upravi je da odaberu onog s manama s kojima mogu živjeti, a prednostima koje su im važne za njihovu viziju budućnosti. Nešto slično kao s odabirom žene. 🙂

Ne vjerujete da nitko nije savršen?

• Gvardiola? Najbolji ligaški trener možda ikada, a redoviti ‘fejler’ u Europi, i to često njegovim greškama.
• Klopp? Zapravo ni ne osvaja puno trofeja (samo po 1 od velikih trofeja u 8 navodno uspješnih godina u Liverpoolu), a ekipe mu imaju tendenciju upadati u grozomorne nizove kakve kod nas ne bi preživio (Borussia 2014./15., Liverpool 2020./21. i ove sezone).
• Mourinho? Defenzivan nogomet, implodiranje nakon 2 sezone max.
• Ancelotti? Staromodan trener pred mirovinu, idealan za već uigrane ekipe pune zvijezdi, ali nikada (ili barem odavno) nije gradio mladu momčad od nule, kamoli u ovako stare dane.
• Conte? Vidi pod Guardiola i Mourinho.
• Zidane? Slično kao Ancelotti, daj mu ekipu punu zvijezda da ih motivira i bazično postavi na terenu, i super, ali nikada nije gradio od nule niti ima svoj stil nogometa. Osim toga, ne zna ni riječ engleskog.
• I tako dalje…

Isto tako, imaju i Nagelsmann i Enrique svojih, ozbiljnih mana. Potonji nije vodio klub već punih šest godina. Bio je istinski uspješan samo u Barceloni, a znamo kakvu je ekipu tada imao. Osim toga, stil nogometa mu je vrlo ‘španjolski’ i pitanje je bi li odgovarao Premier ligi… Nagelsmann, pak, ima 35 godina. Dakle, mlađi je od našeg najstarijeg igrača, i to uvjerljivo (Silva ima 38)! Sasvim je razumno da vlasnici ne žele riskirati s tako mladom i potencijalno nezrelom osobom nakon što im se prethodni rizik s Potterom obio o glavu (blago rečeno), a isti taj Nagelsmann se upravo u kratkom roku otuđio od uprave u jedinom velikom klubu kojeg je do sada vodio…

Ni Pochettino nije bez mana. I on, kao i svaki trener na svijetu, sa sobom nosi određene rizike. Krenimo onda redom, počevši od mana:

1. Vodio je Tottenham. Pa što? Za razliku od igrača, bazen vrhunskih trenera je vrlo uzak, a i puno češće mijenjaju klub, tako da je sasvim neizbježno da se katkad događaju određena preklapanja među rivalima. Otišli su tako ‘naši’ Mourinho i Conte u Spurse, a mislite da je njihove navijače bilo briga? Došao je kod nas u Chelsea tamo 1993. Glenn Hoddle, legenda Tottenhama, te dan danas jedan od naših najpopularnijih trenera. Njemu se daje zasluga za uspon koji smo doživjeli u devedesetima, u eri prije Abramoviča. Isto tako, zar je itko bio protiv dolaska A. Colea, Fabregasa ili Girouda, sve redom velikih Topnika? Svo troje bili su izrazito uspješni u našem dresu i rado ih pamtimo… i još radije pjevamo pjesme Arsenalovim navijačima o tome kako su njihove legende ‘saw the light‘ i s nama osvojili sve što nisu mogli s njima. Ne sumnjajte da će isto biti i s Pochettinom, pogotovo kad/ako donese neki novi trofej u naše vitrine!

… Probajmo ponovno:

1. Ima mentalitet gubitnika. Opet krivo. Ovo je, zapravo, običan mit. Kažu neki da je gubitnik jer nije osvojio nijedan trofej sa Spursima. Molim? Pa to što je uopće iti došao blizu osvajanju trofeja sa Spursima je monumentalan uspjeh. Taj klub(ić) nije osvojio trofej već 15 godina, odnosno 30 ako ne računamo taj mizerni Liga kup koji su podigli 2008. godine… Pochettinov uspjeh tamo može se mjeriti jedino kroz usporedbu s njegovim prethodnicima i nasljednicima, a tu svaka priča staje. Ni prije ni nakon njega nisu mogli ni sanjati borbu za titulu Premier lige, redovite kvalifikacije u Ligu prvaka, a kamoli nastup u finalu Lige prvaka. Sve to je uspio Poch u svojih 5 godina tamo. I to igrajući atraktivan, napadački nogomet s mahom mladim igračima od kojih su skoro svi svoj vrhunac dosegli upravom pod Pochom. Make no mistake, Pochettino je u Tottenhamu napravio nevjerojatan posao.

Istina, za PSG se to ne može reći. S druge strane, nijedan trener tamo nije bio mega uspješan. Ni njegovi prethodnici Emery i Tuchel to ne mogu reći, a kamoli njegov nasljednik Galtier. Tuchel je možda bio ponešto uspješniji jer nije propustio osvojiti nijednu titulu u Francuskoj* te je došao do finala Lige prvaka, ali i Pochettino je došao do polufinala, i to preko horor ždrijeba od Barcelone, Bayerna i Cityja (od kojeg je ispao), a sezonu u kojoj nije osvojena titula je (loše) započeo – Tuchel. Osvojio je Pochettino tada kup, sljedeće sezone dominantno i ligu, a u Ligi prvaka je te sezone ispao u osmini finala od budućeg osvajača Real Madrida, i to na način da je 3/4 poluvremena apsolutno izdominirao Real, a onda se sve raspalo nakon pogreške Donnarumme i suca, nakon čega je Real ušao u svoj trademark comeback mode. Teško je za to kriviti Pocha… Pogotovo jer je, objektivno, njegova era u PSG-u od početka bila osuđena na propast. Dovesti trenera koji igra na trku i visoki pressing da vodi momčad s Mbappeom, Neymarom i Messijem… pa, nije bilo baš najpametnije, recimo to tako. Dobro je Poch i prošao kada se to uzme u obzir.

*Treba napomenuti i da je Tuchel, uz Blanca, jedini PSG-ov trener kojemu je to uspjelo (od kada imaju love). Ancelotti, kojeg bi sada mnogi htjeli na našoj klupi, je jednu titulu izgubio od Giroudovog Montpelliera, a Emery, koji sada oduševljava s Aston Villom, je jednu izgubio od Mbappeovog Monaca.

Ukratko, Pochu je titula gubitnika prišivena primarno zbog asocijacije s Tottenhamom, kluba koji jednostavno ne zna osvajati, a to promijeniti neće ni Poch ni bogisus da se spusti. Taj narativ stvoren je davnih dana iz plitke navijačke poruge, a od tada se zadržao jer će svaki idući neuspjeh ljudi odmah pripisati tom narativu kao tobožnju potvrdu (confirmation bias). Svi treneri prije ili kasnije dožive neuspjeh. Klopp je očajan ove sezone, Guardiola svake sezone u Ligi prvaka, Mourinho u svakoj trećoj sezoni, Ancelotti je fejlao u Bayernu… čak je i Tuchel kod nas izgubio, koliko ono, 3 finala? Sva 3 svoja na Wembleyju. Ipak, nikome nije palo napamet prozvati ga gubitnikom zbog toga, jer to ne odgovara narativu… Na kraju krajeva, Poch titulu gubitnika zapravo nije zaslužio ništa više nego većina drugih top trenera.

Nakon što smo eliminirali lažne mane, pređimo na stvarne. Ima par faktora koji mene osobno poprilično brinu, makar bio (kao što se mogli primijetiti) sveukupno pro-Poch.

1. Prošlo je već neko vrijeme od njegovog zadnjeg perioda uspješnosti. Znamo da većina trenera svoj vrhunac uživa tokom 10, maksimalno 15 godina. Nakon toga često dožive pad, kao da njihove ideje u tom novijem nogometnom periodu više ne prolaze. Mourinho i Wenger su najbolji primjeri toga, ali ima ih još. Od Pochettinovog preuzimanja mlade momčadi Spursa, koju je potom majstorski uzdigao, prošlo je čak 9 godina. Zadnju trku za naslov u Premier ligi vodio je prije 6 (zajedno s nama, također zadnji put da smo bili u trci), a u to finale Lige prvaka ušao je prije pune 4 godine. U te 4 godine imao je loših pola sezone u Tottenhamu, polu-neuspješnih sezonu i pol u PSG-u, te je ostalo vrijeme proveo na odmoru. Iskreno se nadam da to nije bilo ‘to’ od njega na vrhunskoj razini te da će njegov ofenzivni trkački nogomet imati svoje mjesto i u 2020-ima…

2. Problem s niskim blokovima. U Premier ligi to nije toliko dolazilo do izražaja, ali u Francuskoj jest. Njegov PSG muku je mučio protiv ekipa koje bi ‘parkirale autobus’, makar je taj problem ponešto bolje rješavao u drugoj sezoni kada su usprkos tome lagano osvojili naslov. Recimo, Klopp je njegovao sličan tip nogometa, gegenpressing, zbog čega je prvih par sezona razbijao velikane, ali loše prolazio kod ijedne iole dublje postavljene ekipe koja bi mu prepustila loptu. On je, pak, bio dovoljno pametan i sposoban da polako evoluira stil svoje ekipe i nauči ih igrati na posjed i lomiti duboke blokove. Hoće li to i Poch moći, vrijeme će pokazati… Ono što me najviše brine je što je upravo to, igra protiv niskog bloka, jedan od najvećih problema ove naše momčadi. Slično kao što je zabrinjavalo što smo u rujnu dovodili trenera čije su ekipe bile notorno loše u konvertiranju prilika, iako je naša imala isti problem. Ispostavilo se da nas je to itekako trebalo zabrinjavati, Potterov Chelsea zabijao je manje od 1 gola po utakmici. Nadajmo se da Poch-Chelsea neće biti još jedan ‘krivi spoj’ koji će potencirati jedan drugome zajedničku boljku…

Završit ćemo s prednostima, u duhu pozitive i optimizma prema budućnosti. Nisam ni ja bio za Pottera kada smo ga dovodili (i tada sam bio #teamPoch), ali u trenu kada je sjeo za našu klupu trudio sam se podržavati njega i klub, te u svakom trenutku pronalaziti pozitivne strane, koliko god ih je bilo malo… Kod Pochettina ih, pak, nije malo:

1. Igra ofenzivan, napadački nogomet. Sve govori činjenica je Tottenham bio zabavnija ekipa za gledati od naše svih 5 njegovih godina na klupi, i to uzevši u obzir da smo u dvije od tih pet sezona mi osvojili naslov… Ali s Mourinhom i Conteom, dvama defenzivnim i opreznim trenerima. Pochettinov stil je puno sličniji Kloppovom nego npr. Guardiolinom ili Tuchelovom, na kakav je ova ekipa navikla. Njegovi igrači su svi trkački strojevi i igra se visoki pressing cijelu utakmicu, uz što veću direktnost odmah po osvajanju lopte. Drugim riječima, možemo očekivati da će Mount nastaviti biti nezamjenjivi prvotimac, ako ostane u klubu.

2. Odličan u razvijanju mladih igrača. Nešto je pokazao i u Southamptonu i Tottenhamu. On je napravio zvijezde od Kanea, Sona, Eriksena, Allija i mnogih drugih. Zašto to kod nas ne bi mogli biti npr. Havertz, Mudrik, Nkunku i Mount? Kao što je već spomenuto, a nije nevažno naglasiti, velik dio njegovih igrača iz Spursa su svoje vrhunce imali pod njegovim vodstvom (Alli najbolji primjer).

3. Overachieveao s limitiranim resursima. Pogledaj pod Tottenham. Kod nas resursi i nisu baš limitirani (lol), ali prije ili kasnije će i Boehly morati zavrnuti pipu… Ovo ljeto možemo očekivati par većih transfera, ali nakon toga nas, na račun dosadašnjeg megalomanskog trošenja, vjerojatno čeka nekoliko godina sa stisnutim remenom. Za taj period ćemo trebati trenera koji će znati izvući maksimum od pustih mladih talentiranih igrača koje smo sada pokupovali, i koji će znati nastavljati ‘apgrejdati’ ekipu s limitiranim resursima – tko bolji od Pocha za to?

4. Taktička fleksibilnost. Naime, ova momčad se još uvijek nije odlučila želi li igrati s 4 ili 3 od zada. Trenutno neupitno bolje igramo s 3, ali je li to zato što su u toj formaciji uigraniji, ili zato što više paše igračkom rosteru? Kako u takav sustav ukomponirati sva pusta krila koje je nova uprava dovela? Je li formacija s 4 od zada zaista bolja u današnjem vrhunskom nogometu, s obzirom da praktički sve jače momčadi tako igraju? Sve su to duboka pitanja na koje nemamo odgovor, a zaslužuju svoju vlastitu kolumnu. Pochettino, iako po svemu preferira 4-2-3-1, je velik dio vremena u Tottenhamu proveo igrajući 3-4-3, prilagodivši se valu taktičkih inovacija u engleskom nogometu koje je pokrenuo naš Conte. To znači da će Poch, nakon što pronađe odgovore na ova pitanja gore, biti voljan odabrati sustav koji najviše odgovara momčadi, a ne njemu. U kontrastu s, na primjer, Naglesmannom i Enriqueom za koje smo bili poprilično sigurni da bi odabrali igrati u svojih najdražih 3-4-3, odnosno 4-3-3.

5. Ruganje Spursima kada neizbježno osvojimo trofej. Hehe.

Summa summarum, Mauricio Pochettino odličan je izbor za naš klub, makar ne savršen, jer nijedan trener nije savršen niti bez rizika od neuspjeha. Osobno bih preferirao Nagelsmanna, jer me Pochettinove potencijalne mane pod 1 i 2 brinu malo više nego Nagelsmannove godine i zrelost, ali mogu razumjeti da je u očima uprave obrnuta priča…

… U bolje dane! KTBFFH

P.S. Sad kad nas iznenade i objave da je novi trener Ange Postecoglou. lol

---

---

Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.

Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!

KAKO SE UČLANITI?

Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!