Potpisnik ovih redova je Patrik Mršnik, novinar Sportskih Novosti te naš navijač*
Trebalo mi je malo vremena da sve ono što mislim u ovome trenutku o nama sublimiram u jedan, više ili manje svrsishodan tekst. Da se prebacim u prvo lice, što mi u zadnje vrijeme spisateljski i ne pristaje s obzirom na sve što svakodnevno radim. Da se zbrojim (bez prethodnog oduzimanja, godinama ne pijem…). Da krenem. Pa krenimo. Mi. Jer mi smo Chelsea. I mi, kao i oni na terenu. Kao jedno.
Normalno, nije mi drago gledati nas kako patimo. Jer, ono što možemo vidjeti je, više ili manje, katastrofično. Ne mislim samo na igru, predstave naših na terenu; nakon svake mi treba barem jedna jača doza bromazepama, mislim i na sve ono ostalo što okružuje naš klub.
Majke ti, ne čini li se sve ovo skupa vama kao jedan ogromni lunapark?
Došao je Amerikanac. I OK, u redu. Znali smo, bit će svega. Dovest će neke ljude. Neke koje zna iz svog bejzbola, footballa, čega li već, neke iz arapskog svijeta, ući će mu u taj konzorcij “i kurta i murta”, pojest će se i brdo škampi i koji komad provjereno dobrog mesa u tom globalnom miksu, melting potu kojem je na čelu Todd. Todd, dečko koji me suludo podsjeća na Jerryja Maguirea. Sjećate se bejzbolskog menadžera koji je stvarao zvijezdu? Todd je naš Jerry, samo je pitanje na kojoj će se strani to njegovo kolo sreće znati i moći zaustaviti.
Trenutno je situacija takva da samo čekam kad će se umjesto vatre, Blura (“all the people, so many people…) i Liquidatora na izlasku iz tunela ukazati klaunovi, slonovi i kakav plesač na žici. Cirkus, brate, cirkus. Pomislio sam već nebrojeno puta zadnjih mjeseci. Dok su nam razni protivnici na svakojake načine ukazivali koliko smo nisko otišli. Htio sam napisati i ovo i ono, zaorati malo po taktici, po tome kako se još uvijek ne zna tko igra na kojoj poziciji…
Ali, znate što? Bit ćemo prvaci Europe!
Kako to mislim? Pa, lošije od trenutne situacije ne može. Niže od desetog mjesta ne možeš, jer kako god da bilo, od desetorice si jači u svako doba dana i noći. Za Chelsea je deseto mjesto ravno dnu, s kojeg možeš samo prema gore…
Kao i 2012. godine, one sparne travanjske večeri u Barceloni, proradit će neka kemija. Nismo ni tad u prvenstvu igrali ništa specijalno, dapače, i tad smo izgledali dosta smušeno. A dogodila se čarolija. Jasno, nema Terryja i Franka, nema ni Didiera na terenu, ali za oslonce neke nove šampionske večeri, osobno se ne brinem. Kepa, Thiago, Azpi, Kova, Kai…
Budimo još samo malo strpljivi. Kad se izredaju sve ove sulude cifre s kojima nas Fabrizio bombardira na dnevnoj bazi, kad se konačno svi koji su se pojavili na našem ranžirnom kolodvoru smjeste u svlačionicu i dobiju svoju ulogu, proradit će plavi stroj.
Zvuči bajkovito? Možda malo. Ali, ili vjerujemo… Ili smo samo poludjeli. Kako god, to nas drži zajedno. Nas i njih.
Sve je kako treba.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
