Još jedna neimpresivna pobjeda, kao preslikana od mnogih ove sezone, a najskorija takva bila je upravo ona zadnja kad smo sa 2-1 tukli Watford.
Manjak prave penetracije očigledan je, konkretna opasnost iz naših redova nasušno se traži svake utakmice iznova, ispočetka, iz nekih pomalo neočekivanih izvora, budući da oni od kojih se očekuje ne ispunjavaju svoje zadaće, a naš neosedlani jedan-od-najboljih ipak ne može sve sam…
No, ima tu i puno pozitivnih stvari, a i prijelazni rok otvorit će se za samo nekoliko sati. Giroud se ozlijedio, a sreća u nesreći mogla bi biti da naša uprava stvarno bude primorana posegnuti u džep, barem u odjeljak s kovanicama, te nam priuštiti napadača koji ipak nije teret cijeloj momčadi.
Kad smo kod pozitivnih stvari, N’Golo osporavani Kante zaslužio je jednu od najviših ocjena ove sezone, čak 2.76. Odigrao je impresivno, svoju trku i smetnju protivnika savršeno kvalitetno prenio je poviše na teren i time protivnika sasijecao već u korijenu. Ali, to nije sve! Početkom drugoga dijela na terenu se ukazao mini Demba Ba, koji je savršeno utrčao na predivnu dubinsku loptu, primirio je prsima i poslao u suprotnu stranu vrata za pobjedu. Možda i najbolja utakmica Kantea u plavome dresu (i to svakome plavome, za zbunjene navijače Leice). Osobno, mislim da Kante igra na poziciji na kojoj upravo i treba igrati, i to nikada nisam dvojio. Jednodimenzionalnost u ovdašnjem nogometu koji teži nekome posjedu nije opcija, a Francuz je pokazao ove sezone da ta mana nije dio njegovo repertoara – svakih par utakmica Kante potvrdi da zapravo i je svjetska klasa igrača, u kakvom god sustavu igrao. No, vratimo se dubinskoj lopti na koju je Kante naletio… Poslao ju je Jorginho David Luiz, bekenbauerovski, a uz vrlo dobru partiju u obrani ocijenjen je jako visokom ocjenom 2.09. Čovjek ima svojih mana, ali da svaku treću utakmicu može odigrati vrhunski – sigurno može. Od ostalih visoko-ocjenjenih tu je bespoštedni Dave, miljenik meme-majstora kao čovjek dubokih džepova u koje trpa svakakve Zahe, Manee i Sanee. Pored njega nije bilo prolaza, a ponešto je donio i u napadu dobrim nadovezivanjem – zasluženih 2.02.
Nakon najboljih, tu su i oni vrlo dobri, rekao bih i vječno dobri ili vrlo dobri. Kepa je već ustaljen u srednjem domu tablice s ocjenama, uz pokoji izlet na sam vrh. Nije imao puno posla, ali je distribucija bila jako kvalitetna – zato ga Sarri tako i voli. Čovjek je uz to vrlo smiren i nekako simpatičan. Rüdiger je također opet bio kvalitetan i čvrst, iako i nije imao puno posla. U ovu ekipu jedva se skrpao i Eden Hazard. Čak i kad nije na vrhunskoj razini, opet je puno bolji od većine. Nešto kao i pizza – jer i loša pizza je puno bolja nego nikakva!
Teško se ne nasmijati, polužalosno, na ocjenu i utakmicu Girouda. 0.98, valjda su mu ljudi uzeli u obzir dvije golčine kakvih se ne bi posramili ni Didier Drogba ili Diego Costa. Nažalost, oba su bila oko 1cm u zaleđu. Osim ta dva pogotka bio je vrlo loš, rekao bih i nedostatan ove ocjene, ali bitna je namjera i spremnost! Jorginho sigurno nije imao svoju najbolju utakmicu, a tu bih poglavito naglasio da mora popraviti dugu loptu, iako je jedna takva završila kao 100% sigurna prilika za Girouda. U igri i zadržavanju posjeda (što nije flashy, ali se apsolutno ne smije zanemariti!) bio je na dobroj razini, a posebno me se dojmio njegov doprinos u obrani. Talijan nije brz, ali pruža veliki veliki napredak u tom području u odnosu na Fabregasa. Više puta sam ga vidio kako inteligentno zatvara prostor i presijeca lopte.
Williane, Williane. Zagolicao nam je maštu dvama odličnim udarcima u prvome dijelu za koje je samo malo falilo da završe u mreži. Ipak, u drugome dijelu nastavio je katastrofalno. U oči su najviše upala dva puta kada nije uspio kontrolirati savršeno mirne lopte upućene od suigrača, kao i bezvezne pokušaje prodora po krilu kada mu je Hazard namještao 1-na-1 situacije. Potpuno zaslužena vrlo niska ocjena. Zanimljivo je (a pod zanimljivo mislim depresivno) to da je Willian ove sezone zabio manje pogodaka od Kantea. Treba li na to išta dodati? Nakon ovakve njegove utakmice imam osjećaj kao da mi je netko iz džepa ukrao 60 milijuna (op.a iznos koji je Barca ponudila ljetos). Mateo Kovačić odigrao je samo oko 5 minuta, puno premalo za neku ocjenu. Ross Barkley, čovjek koji ako ne zabije ili asistira, ne pridonosi puno našoj igri. Kovačić je sigurno korisniji igrač od njega, pogotovo ako jednom budemo imali špicu i krila koja znaju zabijati, tako da mu ljudi ne stavljaju na leđa teret koji u tolikom razmjeru ne bi ni trebali. Također, Loftus-Cheek opasno kuca na vrata i za Barkleya trenutno stvari i ne izgledaju baš najbolje, koliki god gluteus imao.
Nesretni Emerson Palmieri, čovjek tužne sudbine. Prvo ne može ni izboriti klupu, jer se svi očito nadaju kako će se Alonso izdignuti kao Feniks i u maniru Van Bastena početi tresti mreže. Zappacosta je logičniji izbor kao zamjena, jer on može pomoći ako nešto bude ili Alonsu ili Azpiju, dok Emerson može biti zamjena samo Alonsu. Čovjek je napokon dobio priliku, ali na desnome krilu, i tamo se nikako nije snašao u tih 20-ak minuta provedenih na terenu. No, nije ni čudo, niti bih ga htio kuditi zbog takve partije. Prilično, upravo ispod Emersona tu je i Alonso, u blagome minusu. No, što reći? Odigrao je opet kao i mnogo puta ove i proteklih sezona. Samo nema pogotka svakih 5 utakmica do to prekriju. U obrani nije bilo posla, a u napadu nije pridonio apsolutno ništa. I on je jedan od onih od kojih se valjda očekuje ta opasnost pred golom, budući da prave bekovske kvalitete nema, a na kraju iste mora zabijati Kante.
Alvaro Morata odigrao je jadnih, bijednih 5 minuta, i o njemu stvarno nema puno smisla trošiti tintu, makar bila sazdana od jeftinih nula i jedinica. Jedan mudrac, svjetski mislilac, možda je i najbolje predočio uvjerljivu sliku o Morati: “Rađe bih u kontru loptu u for poslao vreći krumpira nego Morati.”
'Editor en Jefe'. 'Musculo Grande'. 'Cerebro Inteligente'. Alfa (Romeo) i (Opel) Omega. Pravi reda u Udruzi, a i oko nje. Otrov za žene, žene ni za lijek. Prešao dugi i trnovit put od nabildanog novinarskog diletanta do nabildanog novinarskog profesionalca. Neki nesretnik se jednom drznuo reći da je Udruga njegova 'privatna prčija'. Istoga je promptno progutao mrak. On ne prijeti, on samo prijeko gleda...