Naš najbolji igrač je u velikoj nedoumici što mu je raditi u vremenu preostalom do kraja karijere. Eden je sjajan igrač, ali i podjednako dobra osoba mišljenja su svi koji ga poznaju, uključujući i direktora Chelseaja Brueca Bucka. Sad slobodno možemo reći i da je vojnik kluba jer je tu već dugo, te proživljavajući uspone i padove ostao vjeran Blues. Kao i svaki mali dječak koji „naganja loptu“ ima klub o čijem dresu oduvijek sanja, a to je onaj madridskog Reala. Velika dilema koju je svojim dolaskom otežao i Sarri…
Mislim da trenutno ne postoji netko tko nije zadovoljan igrama koje prezentira Hazard kako u nacionalnom tako i u klupskom dresu. Od one prve utakmice na SP-u protiv Paname i kritika na njegov račun prošla su 4 mjeseca, a svakom utakmicom pokazuje da bi ovo morala biti njegova sezona. Svjedočili smo tome koliko se trudio i mučio pronaći sebe u Conteovom sustavu, često zbog toga bio na udaru kritika te predmet osporavanja od strane „stručnjaka“ jer nije pružao ništa posebno, ništa što bi ga svrstavalo uz bok najboljim igračima svijeta. U tim mu trenucima sigurno nije bilo lako, njegova budućnost u plavom dresu je izgledala nelogičan izbor, a zov Reala je postajao sve veći… Kada je CR predstavljen u Juventusu, a Eden briljirao po Rusiji, vjerujem da smo gotovo svi pomislili ono najgore… Bijela 7-ica dobija svoga nasljednika, a naše nade u bolje sutra polako tonu. Međutim, onda dolazi Sarri. Od prvog trena zahtijeva što hitnije rješavanje igračke križaljke, slavodobitno objavljujući da Eden ostaje i ne osvrćući se previše za Courtoisom, vođen onom starom „koga nema bez njega se može“. Glavni „problem“ Hazarda postaje vrhunska igra Chelseaja, pobjede i stil koji mu odgovara, jako sličan onome što igra s Belgijom i što je nekad davno igrao s Lilleom, a što ga je i lansiralo u zvijezde. Drugi problem je što Real nakon odlaska Ronalda, ali prvenstveno Zidanea ne izgleda dobro, štoviše izgledaju jako raštimano, a novi trener ne ulijeva povjerenje da je on osoba sposobna odgovoriti na takav izazov. Što bi Hazard uopće donio takvom Realu!? Može li uopće jedan igrač, pa čak i takve kvalitete nešto postići sam? Možda je bolje pričekati neko vrijeme da se Perez opet uštima svoj orkestar, pa mu se priključiti kao završna finesa, ono što čini razliku. Ne valja opet ni predugo čekati jer ako sanjate o blještavilu Bernabeua kao dijete, onda ste mu dužni dati svoje najbolje godine, a ne doći u ranim 30-ima sa već milijun ožiljaka zarađenim po bespoštednim otočkim gostovanjima. Takav možeš samo krenuti u silaznu putanju…
Kako kaže gospodin Buck, treba napraviti sve što je u našoj moći da Eden ostane tu. Naravno da klupska politika i rezultat ovise jedno o drugom, ali bez pobjeda ga nećemo zadržati, a bez njega nećemo pobjeđivati. Najbolji klubovi imaju najbolje trenere koji privlače i najbolje igrače, a u ambicioznim sredinama to donosi trofeje. Imamo odlične temelje, ali važno je na njih pametno nadograđivati, pazeći usput na nosive zidove. Real je njegov san i nešto najviše što se može u nogometnoj karijeri, ali omogućimo mu li sreću i zadovoljstvo tu kod kuće na The Bridgeu, neće naš Eden nigdje.
You should stay!
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
