Danas je posljednja utakmica sezone koja je ipak mogla i trebala biti uspješnija, pogotovo po pitanju plasmana u engleskom prvenstvu. Liga Prvaka bi morala biti konstanta našeg kluba, to je natjecanje koje bez Chelseaja nije zamislivo.
U 18.15h kreće borba za trofej pobjednika FA kupa, najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu, premijerno održanog u pradavnoj sezoni 1871.- 72. Uz povremene prekide, vezane uz svjetske ratove, ovaj se kup održava već 147 godina. O samoj važnosti i ozbiljnosti shvaćanja veličine FA kupa dovoljno govori podataka da je ove godine u natjecanje krenulo 737 ekipa, a neke od njih su već tamo početkom kolovoza pokušavale uveseliti svoje navijače probojem kroz preliminarnu rundu, a što donosi tek ulazak u prvu fazu kvalifikacija.
Ovogodišnji finalisti, Chelsea i Manchester United, tek su krenuli u natjecanje kada su ostale 64 najbolje ekipe. Prvi ovogodišnji nastup je trebalo biti „odrađivanje posla“ protiv Norwicha, odnosno Derbyja. Manchester je glatko prošao dalje dok je Chelsea svojim navijačima podario još dvije utakmice koje su oslikavale stanje u momčadi i klubu tijekom ove sezone. Na kraju, rulet jedanaesteraca je u Nelsonu Oliveiri, napadaču Kanarinaca, pronašao najslabiju kariku i Chelsea je sasvim zasluženo, ali uz puno muke prošao dalje.
Daljnje faze natjecanja su prošle u znaku dominacije ova dva kluba, a koliko je to teško i zahtjevno najbolje govori činjenica da je trećeligaš Wigan iz kupa izbacio super jakog Manchester Cityja. Unatoč velikoj nadmoći Građana koji su imali 27 udaraca prema golu uz 83% posjeda lopte, domaćini su imali namjeru sačuvati svoju mrežu što su dugo uspijevali, da bi još uz to Will Grigg u 79. minuti zabio za delirij na tribinama.
Zadnjih 15 minuta utakmice (s nadoknadom) igralo se samo na jednu stranu, ali toliki inat, ponos i želja igrača, pa tako i navijača Wigana oslikava svu čar i uzbuđenje koje na Otoku izaziva spomen na FA kup utakmicu. Na sličan je način Wigan „odnio trofej“ 2012/13. opet pobijedivši City s istim rezultatom.
John Terry je imao čast podignuti zadnji naš pehar u ovom natjecanju, u sezoni 2011/12. kada smo u finalu smo nadigrali Liverpool. Blizu smo bili i lani, kada nas je pobijedio Arsenal u jednoj super zanimljivoj utakmici koja je lako mogla otići na našu stranu.
Što nas očekuje večeras teško je reći, ali nakon što sam posljednje 3 utakmice naših Bluesa predvidio u detalje, idem pokušati biti hrabar i reći da večeras očekujem uzdignute ruke plavog dijela Wembleyja. Dosta je negativnih stvari koje me tjeraju na razmišljanje i brinu me pri pomisli na finalnu utakmicu ove sezone, ali s obzirom da smo često pisali i raspravljali o tome što je sve loše i nije u skladu s našim očekivanjima, ostavit ću sa strane naše slabe točke u ovoj utakmici (a ima ih i većinom se ponavljaju), te pokušati obrazložiti svoj optimizam.
Naša momčad je uglavnom izgledala sterilno protiv slabijih protivnika koji bi se zatvarali i nadmudrivali nas kroz strpljivost i brzinu kontre i polukontre, dok „bolje“ ekipe teže nadigravanju i posjedu, a u takvim se situacijama kudikamo bolje snalazimo. Potreban nam je odličan nastup našeg vratara jer bi trebalo biti prilika za pogodak s jedne i druge strane. Courtois bi prema zadnjim informacijama trebao biti potpuno spreman, a ako je tako imamo veliki plus.
Drugi plus ide na štetu naših protivnika, a to je činjenica da ukoliko Lukaku i bude u sastavu veliko je pitanje u kakvoj je fizičkoj situaciji, jer znamo da ga čeka rat protiv naših stopera. Najveće nade polažem u osovinu Hazard- Giroud jer očekujem da teretni defenzivci Vragova „zaplivaju“ na dupli pas koji Eden voli odigrati (kada ima s kim), a donosi mu okomiti nalet na obranu u punom trku, a što svojom agilnošću redovito pretvara u opasnost.
Veliku opasnost možemo stvoriti preko bokova, gdje bi Moses i Alonso trebali imati puno prostora za igru jedan na jedan protiv svojih čuvara jer Mourinhovi krilni igrači često zaborave na svoje obrambene zadaće, unatoč činjenici da će ih Jose na to upozoriti i pripremiti. Iako su skakački moćni, stoperi Uniteda često znaju zaboraviti igrača na skoku, pa njihovo loše pozicioniranje intervencijama mora spašavati čudesni David de Gea.
Zbog toga mislim da će Conte inzistirati na centaršutu, prvenstveno s poludistance kad su naši napadači u kretnji, prije zatvaranja leđa od strane protivnika. Prekidi? Opasni smo bili iz kornera prošlih nekoliko utakmica, a smatram da će biti prilike i u ovoj. Također, veznjaci Uniteda se ne libe praviti prekršaje ni u zoni za udarac, pa valja Marcosu Alonsu pripremiti ljevicu. Za kraj, ukoliko utakmica ne bude ranije riješena (sumnjam) smatram da pravovremenim izmjenama Conte može slomiti protivnika ritmom. To je nešto što je presudilo u korist Manchestera u prošlom međusobnom dvoboju iz kojeg smo morali izvući pouke.
Vjerujem da jesmo, te da će Willian i Pedro biti ti koji će, kada bude najpotrebnije, moći dati ključan impuls u smjeru našeg slavlja. Pokažimo borbenost i zajedništvo, ostavimo sve na terenu pa će valjda i ona sportska sreća na koju smo pomalo i zaboravili, pronaći načina da dođe do nas.
Dotičnu treba isprovocirati, a finale FA kupa protiv Manchester Uniteda (Jose Mourinha) na kultnom Wembleyju bi trebala biti idealna prilika.
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
