Analiza i ocjena zimskog prijelaznog roka

01 veljače 15:32 2018 by Roko Škrabić

Ljetni prijelazni rok nije bio idealan. Tada nismo bili previše kritični jer smo dvoje iskusnih prvotimaca zamijenili dvama mladim i talentiranim igračima kojima nismo mogli procijeniti kratkoročnu vrijednost. Sada, nakon što su se Alvaro Morata i Tiemoue Bakayoko pokazali kao (za sada) nedostojne zamjene za Diega Costu i Nemanju Matića, možemo proglasiti da je uprava na ljeto napravila loš posao te bismo im dali dosta nižu ocjenu od tadašnjih 6/10.

To su bila dva najznačajnija transfera prošlo ljeto, ali nisu odviše utjecala na samu ocjenu obzirom da su Morata i Bakayoko, koliko smo tada znali, mogli ispasti briljantni i inspirirani transferi. Je li to još uvijek moguće te hoće li oni jednog dana postati dostojni svojih prethodnika tema je neke druge kolumne. U ovoj ćemo se pozabaviti onim faktorima zbog kojih je ocjena prošlog roka bila nevisokih 6, a ovog značajno veća.

Naime, glavni neuspjesi na ljeto bili su:

1. Izostanak kupnje kvalitetnog drugog napadača,
2. Izostanak kupnje ikakvog drugog lijevog beka.

Oba ta neuspjeha promptno (u zadnji čas, ali nema veze) su ispravljena u ovom prijelaznom roku.

Olivier Giroud je taj napadač, a Emerson Palmieri lijevi bek. O njima podrobnije ćemo kasnije, a sada kratki osvrt na ostale dijelove momčadi (prema glavnoj formaciji 3-4-3) uz tradicionalna pitanja.

GOLMAN, STOPERI, DESNI BEK I VEZNJACI

Na svim ovim pozicijama smo bili i ostali popunjeni. Golmane Courtoisa i Caballera, desne bekove Mosesa i Zappacostu, stopere Azpilicuetu, Luiza, Cahilla, Christensena i Rudigera te veznjake Fabregasa, Kantea, Bakayoka i Drinkwatera nitko nije tjerao iz kluba niti su imali ikakvu namjeru otići. Samim time bi pokušaj kupnje ikakvog novog igrača na ovim pozicijama bio nelogičan.

Treba li nam unaprijeđenje na nekoj od ovih pozicija? Vjerojatno treba, ali dok netko od ovih igrača ne odluči otići ili ne bude potjeran o tome nema smisla pričati, a takve stvari se ne rade u zimskom prijelaznom roku.

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Širina klupe? – Ista.

Je li moglo bolje? – Ne.

Sveukupno?  – Nema zamjerke za upravu.

OFENZIVNI VEZNI

Kao i na ljeto, glavni trio je i dalje tu, a za razliku od tada, ovog puta nije bilo ni govora o odlasku Williana. Također, još jednom smo promijenili četvrtu opciju. Na ljeto je umjesto Loftus-Cheeka došao Musonda Jr., a sada je i on otišao na posudbu. Umjesto njega, doveden je Ross Barkley (24) za mizernih 17 milijuna eura.

Jesmo li mogli dovesti boljeg igrača od njega i time pojačati konkurenciju glavnom trojcu? Vjerojatno. Prvi na pamet padaju Alexis Sanchez i Riyad Mahrez. Alexis je bio, nažalost, van naših financijskih mogućnosti jer u Unitedu prema navodima sada zarađuje dvostruko više od našeg najplaćenijeg igrača Hazarda. Čak je i bezumni City odustao od njega tako da očito tu naša uprava nije mogla ništa. Kod Mahreza je slična situacija, i od njega je City odustao jer Leicester traži 95 milijuna funti, a to je daleko više nego što je Chelsea ikad ikoga platio… On možda i bude realna opcija na ljeto, ali sada nije bio.

Sve u svemu, Barkley je trenutno bolji i konkurentniji igrač od mladog Musonde, a ima potencijal da postane istinska klasa pa uz tako nisku cijenu ne predstavlja praktički nikakav rizik već mudar potez. Uz to, kao i druga dva obavljena transfera, predstavlja nedovršen posao od ljeta te je lijepo vidjeti da je napokon obavljen.

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Klupa? – Jača.

Je li moglo bolje? – Teško i nikako.

Sveukupno? – Palac gore.

LIJEVI BEK

Kenedyju Conte očigledno nije vjerovao te je ovo bilo krajnje vrijeme da nabavimo zamjenu/konkurenciju za Marcosa Alonsa. Do sada je nismo imali jer Kenedy niti nije lijevi bek, što se moglo vidjeti u njegovom jučerašnjem nastupu za Newcastle gdje je odigrao odličnu utakmicu i upisao asistenciju na lijevom krilu.

Njegova posudba bi vrlo lako mogla ispasti odličan potez. Ako ovako nastavi, mogao bi se jednog dana vratiti u Chelsea kao bolji i iskusniji igrač i dobiti priliku na poziciji koja mu odgovara.

Emerson Palmieri (23) većini nas je određena nepoznanica te će vrijeme pokazati kakav je igrač. Za sada možemo samo reći – bolje itko nego nitko, a cijena od 20 milijuna eura ne predstavlja preveliki rizik. S druge strane, Alex Sandro sa svojih 27 godina i cijenom od 60 milijuna eura bi bio upravo to. Koliko god on bio dokazan, toliko ove sezone igra ispod svake razine…

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Širina klupe?  – 1>0

Je li moglo bolje? – Možda.

Sveukupno?  – Napokon, palac gore.

NAPADAČ

Slično kao i kod Kenedyja, Michyju Batshuayiju Conte jednostavno nije vjerovao. Tome svjedoči činjenica da je u odsustvu Morate u samom vrhu napada radije započinjao s malenim Hazardom. Conte, poznato je, voli jake i velike napadače te je dužnost uprave bila da mu dovede jednog takvog kojemu će vjerovati, da ne moramo nikad igrati bez pravog napadača.

Olivier Giroud (31) je upravo to. Jak, velik, iskusan. Prava ‘mantinela’. Navikao biti na klupi i u rotaciji, zna mijenjati utakmice s klupe, ne traži basnoslovan ugovor, jeftina odšteta, može igrati u Ligi prvaka… Nije moglo bolje. Zaista, nije, jer Edin Džeko je sve suprotno, osim što je također jak, velik i iskusan. Možda ponešto kvalitetniji od Girouda, ali nije navikao biti na klupi, ne može igrati za nas u Ligi prvaka, tražio je ugovor do 35. godine uz povećanje plaće, a Roma odštetu od 30 milijuna eura. Uz to je nešto stariji od Girouda – uskoro će napuniti 32. Sveukupno, možemo biti sretni što je taj transfer propao.

Batshuayi je na kraju u famoznom trokutu s Giroudom i Aubameyangom poslan na posudbu u Borussiju Dortmund. Tamo će imati praktički zagarantirano mjesto u početnoj postavi što je izvrsna prilika za njega da pokaže da je ipak dostojan velikog kluba. Proigra li, može ispasti jako dobro za nas.

Zapitati će se neki, pa zašto nismo krenuli po Aubameyanga? Osim očitoga – što nije velik i jak kakve naš trener voli – on predstavlja skoro pa elitnu skupinu centarfora. To znači da mu je cijena visoka te da Morati ne dovodimo zamjenu, već konkurenciju. Prvo, Chelsea ne može priuštiti dvojicu napadača za 60+ milijuna eura unutar jedne jedine sezone. Drugo, to bi bio jasan i glasan znak da Morati već sada ne vjerujemo. To bi bilo, za početak, glupo. Momak itekako ima potencijala, a pola jedne sezone je prerano za zaključke. Bilo bi i kontraproduktivno jer bi Morati još dodatno spustilo samopouzdanje koje mu je već sada nisko, što je možda i glavni uzrok njegove loše forme.

Kvaliteta prve momčadi? – Ista.

Klupe?  – Jača.

Je li moglo bolje? – Nije.

Sveukupno?  – Palac gore.

ZAKLJUČAK

Odlično obavljen prijelazni rok, pogotovo za siječanj kada se obično ne događa puno toga. Ruku na srce, dva od tri, ako ne i sva tri obavljena transfera trebala su biti odrađena u prošlom roku te je ovo više bilo ispravljanje ljetnih grešaka nego neka nova inspiracija.

Napokon su kupljeni još jedan kvalitetni napadač i lijevi bek, a ofenzivni vezni red je dobio dodatnu konkurenciju. Giroud, Palmieri i Barkley redom nisu plaćeni više od 20 milijuna eura što je izvrstan posao. Mal rizik, velik dobitak.

Istovremeno su mladi igrači, Batshuayi, Kenedy i Musonda, koji nisu uživali Conteovo povjerenje, poslani na posudbe u klubove u kojima sigurno mogu doći do minuta. Win-win.

Najviše ocjene, 9 i 10, bih ostavio za one zaista najbolje prijelazne rokove kada se značajno pojačava prva momčad. Mi to nismo napravili, ali smo napravili točno ono što je trebalo i to za malu cijenu. Naša ocjena – 8/10.