Nakon odlaska Johna Terry, sljedeći igrač po broju godina provedenih u Chelseaju je – Matej Delač. Hrvatski vratar se priključio Chelseaju u 2010., ali nijednom nije igrao u službenoj utakmici za Chelsea.
No, moguće je da i on veoma brzo izgubi taj status jer je njegova budućnost i dalje nepoznata. Delač prema trenutnom ugovoru ima za odraditi još jednu sezonu, ali i sam golman je izjavio kako nema velike šanse za dobivanje radne dozvole, pa će ga klub vjerojatno prodati.
“Uvijek sam želio igrati u Engleskoj, i prije nego što sam stigao u Chelsea. Kada sam potpisivao za Chelsea situacija oko radnih dozvola i ostale papirologije je bila jednostavnija, sad su stvari drukčije. Imao sam dobru sezonu u Inter Zaprešiću, Slaven Bilić me pozvao u reprezentaciju sa 17 godina. Svi su polagali nade da ću s lakoćom ostvariti potreban broj nastupa za radnu dozvolu,” izjavio je Delač.
Ali, stvarnost se odigrala drukčije. Delač je imao težu ozljedu zbog koje je tri mjeseca proveo van terena, a u to vrijeme je izgubio i mjestu u reprezentaciji. Time je započeo svoje dugo i zanimljivo putovanje po Europi. U devet posudbi, Delač je nastupio za osam različitih klubova, s promjenjivim rezultatima.
Prvi klub gdje je poslan na posudbu je Vitesse.
“Upravo su prekinuli suradnju s Pieteom Velthuizenom, a meni su rekli da tu imam dobre šanse da se izborim za mjesto. Međutim, došlo je do problema s vizom te sam se priključio tek kad je sezona već krenula. Eloy Room je pružao dobre nastupe, pa treneri nisu smatrali da je potrebno išta mijenjati. Te sezone nisam nastupio ni minutu za prvu momčad,” Delač opisuje svoj boravak u Nizozemskoj, “no, bilo je tu i dobrih stvari. Puno sam radio s trenerom golmana, Raimondom van der Gouwom. Imao je puno savjeta za mene u vezi nogometa i osobnog života. Bilo je zanimljivo raditi s njim.”
Ljeto 2011. je bilo posebno dramatično.
“Igrao sam na U-20 Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji i vratio sam se u Chelsea sredinom kolovoza. U tijeku su bili pregovori sa Zulte Waregemom gdje sam trebao otići, ali nešto se dogodilo i dogovor je spriječen. Bio je kraj prijelaznog roka, a nisu imali rezervu za mene.”
Tad je na scenu stupio Petr Čech koji je povukao neke veze.
“Petr je preko svoje agencije uspio pronaći klub za mene, Chelsea je kontaktirao vodstvo Čeških Budejovica. Prijelazni period kod njih traje duže te sam uspio otići na posudbu u rujnu. No, papirologija nije dovršena na vrijeme, a dok sam bio u mogućnosti igrati drugi golman je zauzeo prvo mjesto. Još jednu sezonu sam proveo na klupi, ali sam imao priliku protiv Viktorije Plzen. Poraženi smo 4:0, iako sam imao dobru utakmicu protiv veoma jake momčadi.”
Sljedeće sezone se preselio u Portugal, gdje je nastupao za Vitoriju Guimarães.
“To je bio klub koji je imao odličan trening centar, a i navijači su bili odlični. Jedini, ali i najveći problem je bio taj što su opet odabrali drugog golmana kao prvi izbor. Tada sam napustio klub na polusezoni.”
“Tada me pozvao Borimir Perković da se vratim u Inter kao igrač na posudbi. Klub se borio za ostanak u ligi tako da sam prihvatio tu ponudu. Napokon sam skupljao nastupe, ali nismo stigli ispuniti cilj ostanka. Vjerojatno bi ostao u klubu da su ostali u prvoj ligi, ali druga hrvatska liga nije u standardima za Chelsea te sam se ponovo morao seliti.”
“Priključio sam se Vojvodini na ljeto 2013. Mateja Kežman je bio ključan u tome, zahvaljujući njemu kao direktoru kluba, Chelsea me poslao na posudbu u srpsku ligu. Klub se tada borio u Europa ligi, uspio sam skupiti šest nastupa u tom natjecanju. Na pola sezona došlo je do promjene vlasti. Kežman je napustio upravu, a novi direktori su htjeli maknuti puno igrača. Među njima sam bio i ja.”
“Vratio sam se u London, a nakon toga sam krenuo put Sarajeva. Robert Jarni je bio trener, a novi vlasnik kluba je bio Vincent Tan, koji je tada imao i Cardiff City. Uspio sam skupiti sedam nastupa, ali tada je Jarni napustio klub, a novi trener je htio promijeniti golmana.”
Ljeta 2014. je ponovno bio u Londonu, ali je uspio tijekom jedne od pripravnih utakmica zaigrati za prvu momčad. Jedina, iako neslužbena, utakmica Chelseaja s Delačem kao golmanom je bila protiv Olimpije iz Ljubljane. I ove sezone je bilo teško naći dobar klub za Hrvata, ali se u zadnjem danu prijelaznog roka odlučilo za Arles-Avignon, koji je igrao u drugoj francuskoj ligi.
“Ponuda je bila primamljiva, klub je imao dobre projekte za sezonu. Rezultati su bili problem, a došlo je i do smjene trenera. Novi trener, Victor Zvunka, se odlučio nap promjenu vratara i ja sam otišao. Početkom 2015. sam se vratio u Sarajevo, iako Chelsea nije bio sretan s time. To se na kraju ispostavilo odličnom odlikom jer sam skupio 14 nastupa, a njih 11 nisam primio gol. Osim toga, osvojili smo ligaški naslov što je bilo odlično.”
Chelsea je promijenio mišljenje te dozvolio Delaču još jednu sezonu u Bosni.
“Otezalo se s papirima te nisam uspio igrati za Sarajevo dok su se igrale kvalifikacije za Ligu prvaka. Nakon toga se dogodilo najgore – ozljeda. U prijateljskoj sam utakmici teže ozlijedio ligamente koljena.”
Medicinski tim u Chelseaju je još jednom pokazao svoje umijeće i Delač se oporavio prije očekivanog. Na teren se vratio nakon šest mjeseci te je uspio odigrati još tri utakmice u svibnju. Prošle sezone je bio posuđen u Belgiju, gdje je obukao dres Mouscrona.
“Rekli su da imam šanse za biti prvi izbor vratara, a nakon mog debija koji je završio 3:1 u našu korist, odigrao sam još 28 ligaških utakmica. To je vjerojatno bila moja najbolja sezona, a klub jeostvario svoje ciljeve ostanka u ligi.”
Iako je njegov put bio dug te još traje, Delač ne žali što je potpisao za Chelsea prije sedam godina.
“Ne žalim za tim potezom. Ponosan sam što sam dio ovog kluba, takav osjećaj imam od prvog dana. Iako nisam igrao za prvu momčad, klub se odlično brinuo o meni, pogotovo Eddie Newton i Paulo Ferreira. Chelsea je cijelo vrijeme gledao moje nastupe i razmatrao načine da igram bolje. Radio sam s vrhunskim trenerima – Ancelotti, Villas-Boas, Mourinho – sretan sam što sam imao priliku trenirati s Čechom, koji je odlična osoba.”
Zbog takvih iskustava Delač smatra da je Chelsea bio pravi odabir.
“Chelsea ima dobre namjere sa svojom transfer politikom i sustavom posudbi. Igrači koji su posuđeni imaju vlastitu WhatsApp grupu i preko nje dobivaju sve bitne informacije. Najviše sam bio u kontaktu s Jamalom Blackmanom jer je i on golman te Marijem Pašalićem koji je Hrvat. Problemi s radnim vizama. su više političke naravi. Mislim da sam sad na raskrižju svoje karijere te da je odlazak moguć. Želim naći klub gdje bi se mogao situirati i ostati duže vrijeme. Ne mora biti u Engleskoj, iako bih jednog dana baš ovdje želio igrati.”
Rođen 1991. u Rijeci, nekom slučajnošću istog dana kada je Udruženje navijača Chelsea Hrvatska upisano u registar udruga Hrvatske 22 godine kasnije. Trenutno student elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Rijeci, svoju avanturu s Chelseajem je započeo "davne" 2001. Početna simpatija koja je prerasla u veliku ljubav kako su godine prolazile, a iz dana u dan nastavlja s rastom. Igrom sudbine, Flego postaje urednik na ovom portalu, nastavljajući sad malo bolju pisačku karijeru koju su dosad bilježile dvije započete, ali nikad dovršene knjige te tri bloga/foruma ugašena zbog autorove sve više prisutne lijenosti.
