Statistički savršena vladavina „Velikog Sama“ završava nakon 67 dana. Gareth Southgate preuzima u iduće četiri utakmice zajedno s Hollandom koji uskače pomoći iz U21.
Možda se ovo čini kao preoštra odluka od strane FA, da otpuste (…na „obostranu suglasnost“ složili se o raskidu ugovora..) Sama Allardycea kao izbornika Engleske reprezentacije nakon „operacije“ novinara Telegrapha. Zamka koja je otkrila „Velikog Sama“ kako zarađuje sa strane sudjelujući u sumnjivim dogovorima.
„Mislite li kako je FA voljan popustiti divljem zamahu promjenjivog javnog mišljenja?“ onda se možda možete prisjetiti kampanje i novčanih kazni protiv Chelsea i Mourinha i žutih kartona Costi zato što je „previše disao kao stranac“ i tako dalje. Telegraph navodi da su svoja „otkrića“ dostavili FA-u prije puštanja u javnost, ali to još uvijek izgleda poprilično brzoplet i transparentan pokušaj kontroliranja PR štete.
Sam Allardyce je čini se kritizirao odluku FA o redizajniranju Wembleya što je bez sumnje dodatno doprinijelo njegovom brzom padu.
„Allardyceovo ponašanje je neprimjereno za izbornika Engleske reprezentacije. Prihvatio je činjenicu da je napravio značajnu pogrešku u prosudbi te se ispričao. Međutim, s obzirom na ozbiljnost svojih postupaka, FA i Allardyce su se međusobno dogovorili o raskidu ugovora koji odmah stupa na snagu.“
„Ovo nije odluka koja je donesena olako, ali prioritet FA je zaštita širih interesa i održavanje najviših standarda u nogometu. Izbornik Engleske seniorske muške reprezentacije je pozicija u kojoj se mora pokazati snažno vodstvo i poštivanje pravila igre u svakom trenutku.“
Opet s druge strane, je li to stvarno toliko iznenađenje da netko koristi svoju poziciju kako bi zaradio više novaca? Za ono za što je Allardyce optužen ne čini se kao veliki problem kao što je postojanje ovakvih „sivih“ vlasništva trećih strana, a da ne spominjemo novac i „usluge“ dogovorene „ispod stola“. Naravno, ovakve situacije ne vidimo često u javnosti, da netko nečiju „ruku mije“ kako bi se nešto dogovorilo, ali jesmo li zaista toliko naivni da ne znamo da se to stalno događa?
Pretpostavljam da su „sumnjivi dogovori“ ili kako ih već želite nazvati učestaliji nego mislimo. Mourinho, Mino i Mendes, Chelsea, Joorabchian i Bertolucci – osobni odnosi su način na koji se odvijaju poslovi.
To naravno nije isprika za ništa (pogotovo ako se ne poštivaju pravila FA i FIFE), ali čini se kako je napravljen poprilično „velik brijeg“ iz jednog malog, sitnog „krtičnjaka“. I sada treba čekati da se otkriju i ostala imena.
Neslužbeni mozak Udruge, pravi antipod tezi da su Chelseajevi navijači ordinarni imbecili. Obožava Chelsea, a ni Vuco mu nije mrzak. Dok drugi gledaju utakmicu i razbijaju krigle piva o glavu, on vrijedno na Facebooku prenosi događanja s terena vjernom plavom puku. Ljepši spol tvrdi da je on jedan od glavnih razloga zašto im na okupljanjima pogled s televizora bježi negdje drugdje. Na histerični smijeh ostatka redakcije...
