„Novo normalno“ kako volimo nazvati stvari koje su plod ove Covid priče oko nas. Novo normalno kao izgovori za mnoge stvari koje traže opravdanje. Novo normalno je svuda oko nas, ali na zapadu Londona sve je po starom!
Kako započeti tekst o smjeni još jednog trenera na klupi Chelseaja. Sada već broj 14 u eri Romana Abramoviča. U periodu od kada je došao 2003. do danas kroz Stamford Bridge prošlo je 12 trenera.
17 godina – 14 smjena – 12 trenera.
Brojke koje zapravo ne trebaju drugo objašnjenje, brojke koje zaista govore same za sebe i brojke koje govore i više nego što mi mislimo.
I nekako smo mi kao navijači polako i navikli na sve ovo. Navikli, ponekad se manje bunili, ponekad više, ali ovaj put mislim da nas boli najviše…
Kao autor teksta zaista ne želim nametati svoje mišljenje nikome. Siguran sam da svatko tko čita tekst ima svoj komentar na sve ovo i jako je teško napisati nešto, a da se ne nađe pojedinac koji će reći da se bilo koja strana priče favorizira.
Nije mi cilj stati na stranu Franka Lamparda niti na stranu Romana Abramoviča, želim samo skrenuti pozornost na par činjenica, a svatko od nas pojedinačno kao što rekoh iz teksta će izvući ono za što misli da je točno i što njemu odgovara.
Dakle Frank Lampard je stigao na klupu Chelseaja prošle sezone, složit ćete se na veliku radost većine nas. Ekipa koja je sezonu prije završila s trofejom Europske lige, i ujedno ostala bez trenera i najboljeg igrača. Uz sve to imali smo aktivnu i zabranu transfera i zaista smo bili u situaciji koja nije pružala puno optimizma.
Jako mali broj ozbiljnih kandidata za mjesto trenera zbog gore navedenih problema… bio je idealan za trenera koji je silno želio baš taj posao. Svi znamo kako je ta sezona bez prevelikih očekivanja završila, ne bih se previše zadržavao na tome. Ušli smo u LP što je po meni bio ogroman uspjeh. Afirmirali su se neki novi igrači (Mount, Abraham, James, Gilmour) i sve je bilo spremno za novu sezonu.
Ljetni prijelazni rok je potvrdio da se oko Lamparda gradi ozbiljna ekipa i da je cilj okupiti mlade i perspektivne igrače, koji će pod isto tako mladim i perspektivnim trenerom stvoriti Chelsea kakav svi želimo. Ne sjećam se kada sam osobno više iščekivao početak sezone, toliko „nabrijan“ da lopta krene s centra i da nastavimo tamo gdje smo stali.
Sezona je počela solidno. Praktički bez predsezone, kao i ostatak lige krenuli smo šareno, pa smo se digli i počeli zaista ličiti na ekipu koja ima glavu i rep. Stigao je novi vratar, i mislio sam da je i najslabija karika u ekipi sada otišla na klupu. Sredinom prosinca sve je izgledalo kao u bajci.
I onda pad. Onda se desilo u ekipi nešto što ni Lampard nije očekivao. Sjetimo se malo Wernera, Chilwella, Jamesa, Ziyecha s početka sezone. Kakve su partije pružali. Bilo je milina gledati s kojim lakoćom su se kretali po terenu.
Gdje je krenulo po zlu? Pitanje je to koje je za dublje analize. U ekipi se nešto ozbiljno poremetilo. Lampard odjednom više nije znao niti formaciju, niti najboljih 11. Postali smo ekipa koje se više nitko ne boji, ekipa s kojom svatko želi igrati, i što je najgore ekipa koju je svatko mogao nadigrati.
Bili smo izrazito spori na lopti, nismo stvarali prigode, i ono što se stvori nismo mogli realizirati. Po izgubljenoj lopti bili smo užasni u povratku, svaka polu-kontra i kontra bili su pola gola, a pritisak je postajao sve veći i veći. Koliko god Lampard pričao kako on voli pritisak, i da se jako dobro nosi s pritiskom, bilo je vidljivo da tone sve više i više. Što je najgore, osjećaj je da su mu i igrači počeli okretati leđa, da je počeo gubiti svlačionicu, a to je gotovo uvijek završena priča.
Pola sezone je prošlo i stanje na tablici nije bilo bajno. Lampard se počeo sve više spominjati kao bivši da bi u ponedjeljak 25.1. nakon pobjede protiv Lutona u FA Cupu stigla vijest da Lampard više nije trener ekipe iz Londona. Koliko god to nekome bilo drago ili ne Lampard je još jednom morao napustiti Stamford Bridge. Ovaj puta sam siguran da najviše boli. Kako njega tako i nas navijače. Nije lako gledati klub koji se pati i koji pored svega toga gubi trenera koji je toliko obećavao.
Lampard je imao svoje grijehe, tu nema nikakve dileme. Koliko god je prva sezona izgledala odlično, gdje se točno vidjelo kako ekipa izgleda i čemu se teži, toliko je u ovoj drugoj sve to bilo obrnuto. Sjetimo se samo utakmica protiv velikih šest ove sezone. Jesmo li dobili koju? Ne. Jesmo li u bilo koju od tih utakmica ušli uplašeno i sa parkiranim autobusom? Apsolutno ne. I dok bi neki prijašnji treneri protiv, Cityja, Liverpoola, Uniteda, zatvorili utakmicu i tražili šansu iz kontri, Lampard to nije želio. Igrao je svoju igru, želio je nadigravanje, posjed, dominaciju. To je bio stil koji je Lampard tražio od igrača. Imao je izrazito ofanzivne bekove, ali ih je loše pokrivao. Imao je odlična krila, ali ih je loše koristio. Imao je tri fantastična napadača, ali ih je previše rotirao. Imao je super talentiranu vezu, ali je nije iskoristio. Imao je sve, ali vremena imao nije.
I nikako se ne mogu oteti dojmu da je ovo pogrešno i da on to nije zaslužio. No, hajdemo se vratiti malo gore na one brojke: 17 godina – 14 smjena – 12 trenera. Znate šta još treba dodati tom nizu? Broj 5, to je 5 naslova prvaka Engleske. Uz Manchester United u tom periodu najviše naslova! Od njihovih 5, svi su pod vodstvom legendarnog sir Alexa.
I više nego jasna je činjenica koja je politika Romana Abramoviča. Treneri su kod njega potrošna roba. Jedan ode, drugi dolazi, da mu se prilika, uzme titulu, ide niz loših rezultata, smjena i tako u krug. Politika koja se mnogima ne sviđa, s druge strane politika koja „daje rezultata“ barem je tako u očima Rusa.
Tko nam može reći da je Mourinho ostao sve ove godine ne bi ima 6-7 titula? Nitko, ali ne bi možda imali ni one od Ancelottija i Contea. Roman Abramovič je sve samo ne strpljiv čovjek, a Frank Lampard je to jako dobro znao onoga trenutka kada je dolazio na klupu Chelseaja. Ostaje velika praznina i mrlja na sve dobro što je Lampard pružio ovome klubu. Lampard je izrazit profesionalac bio kao igrač, a ostao kao trener. On je vrlo dobro svjestan svega i siguran sam da će iz svega ovoga izaći još jači, i da je pred njim velika trenerska karijera. Ali, Frank Lampard mora prihvatiti i početi učiti na svojim greškama kojih je bez sumnje bilo. Kroz ovaj period u sezoni su prošli i Man United, Arsenal. Svi oni imaju trenere koji su na nivou Lamparda. Na njegovu žalost samo jedan klub ima za vlasnika Romana Abramoviča.
Tko poslije njega?
Prilično je sigurno da u trenutku čitanja ovog teksta Chelsea već trenira pod palicom Tuchela. Trenera koji za razliku od Lamparda ima trenerskog iskustva. Što možemo od njega očekivati, zaista je iluzorno prognozirati. Trener koji može mnogo, a s druge strane ne mora ništa. Ulazi u ekipu i ligu koja mu je strana. Način igre i vođenja nije ni približan kao u Francuskoj i Njemačkoj. Opet prolazimo kroz fazu prilagodbe i razumijevanja. Kao da nam nije bilo dosta te priče kroz proteklu sezonu. Borba za top 4, LP koja će uvelike odrediti tijek sezone, i trener koji ima više upitnika nad glavom nego što zapravo znamo o njemu.
Međutim, nitko nam ne daje za pravo da osuđujemo čovjeka prije nego što je zapravo došao. Ima ozbiljnu ekipu na raspolaganju. Ukoliko uspije posložiti kockice to može biti jako dobra priča. Dobra priča koja nam može pomoći da prebolimo odlazak legende kluba. Koliko god pljuvali i osuđivali Lamparda, skidam mu kapu za sve što je kao trener napravio za ekipu, i iskreno se nadam da ovo nije bila posljednja utakmica koju je vodio kao trener Chelseaja.
IN FRANK WE TRUST!
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
