Mala škola zašto “mrzimo” Tottenham

20 veljače 16:47 2020 by Borna Škrlec

Porazi uvijek bole. Još više bole ako su naneseni od strane Manchester Uniteda, Arsenala, Liverpoola ili Tottenhama. No, čini se kako naš lokalni navijački milje i nije baš svjestan da su upravo potonji naši najveći rivali. Rivalitet sa Spursima traje dugi niz godina, a osim toga radi se o dva kluba iz istog grada. Stvari na i izvan terena nerijetko su znale eskalirati, što između igrača, a što između navijača. Ako se i ne slažete na prvu, sjetite se samo ne tako davne utakmice na Bridgeu kada smo Tottenhamu oduzeli nade za naslov i predali ga u ruke momčadi Leicester Cityja. Uglavnom, u ovoj ćemo kolumni pokušati odgovoriti na pitanje – Zašto su Spursi naši najveći rivali?

POČETAK I BROJKE

Uvriježeno je mišljenje kako se ovo rivalstvo „rodilo“ 1967. godine. Te je godine igrano prvo finale FA kupa u kojemu su sudjelovala dva londonska kluba. Pogađate, radi se o Tottenhamu i Chelseaju. Utakmicu je na stadionu pratilo čak 100 000 gledatelja, a to tzv. Cockney Cup finale pobijedli su Spursi s 2-1. Osim toga, u sezoni ’74-’75, Spursi i Bluesi borili su se za ostanak u prvoj engleskoj ligi i iako nerado to pišem, Bluesi su ponovo izvukli deblji kraj. Chelsea je ispao iz lige, a Tottenham je zbog jednog boda više i ključne pobjede u međusobnom susretu pred kraj sezone osigurao ostanak. Naravno, bila su to neka druga vremena, ali tu su udareni temelji ovog ljutog suparništva.

Ukupno gledajući, ova su se dva kluba susrela 165 puta (od toga prvi put 1909. u prvoj ligi, pobjeda Plavih), 71 utakmica otišla je na stranu Chelseaja, 54 na stranu Tottenhama, a 40 utakmica bilo je odigrano bez pobjednika. Najveća Tottenhamova pobjeda je 5-0, ali datira tek iz 1920. godine, dok su Bluesi slavili sa 6-1 na gostujućem terenu i to 1997. Slikom je neke stvari lakše izreći nego riječima pa tako situaciju s trofejima najbolje dočarava ova tablica:

U 90-ima i od početka Premier lige u formatu kakvog danas poznajemo, Chelsea je bio dominantna momčad i usudio bih se reći da se ljubomora i zavist kod navijača Spursa počela ozbiljnije taložiti.

TENZIJE, TENZIJE…

Vratimo se sada u 21. stoljeće. Jedan susret iz 2007. godine je definitivno vrijedan spomena, a radi se četvrtfinalu FA kupa u kojem je Chelsea gubio 1-3, no potom izjednačio na 3-3 i osigurao replay utakmicu. Nakon ove prve utakmice došlo je do velikog obračuna huligana na ulicama Londona, a 10 ljudi je zadobilo ozlijede nožem. No, to nije sve. Uzvratnu utakmicu su Plavci, naravno, dobili, a neposredno nakon sučeva posljednjeg zvižduka i usred slavlja s navijačima na tribinama, na teren je utrčao navijač Spursa s namjerom da šakom udari Franka Lamparda u glavu. Srećom, do toga nije došlo, a dotični gospodin bio je uhićen. Što se ove najnovije povijesti tiče, ovi su se ljuti rivali sreli i u finalu Liga kupa 2015. u kojem je ponovo slavio Chelsea i to s 2-0 pogocima Terryja i Diega Coste, a nakon te utakmice došlo je do još jednog sukoba navijača i to u londonskom metrou.

Cijela ta priča kulminirala je već u uvodu spomenutom utakmicom iz 2016. godine kada je Chelsea imao katastrofalnu sezonu, a Tottenham je i dalje lovio zadnji tračak nade u pohodu na titulu. Igralo se na Bridgeu, a poveli su gosti i to s 0-2, tenzije su bile sveprisutne i mnogi su igrači olako gubili živce. Treba naglasiti da što je utakmica išla dalje, igrači Spursa su gubili kontrolu nad njom i golovima Cahilla i Hazarda došla je u egal. Atmosfera se u potpunosti rasplamsala, klizeći startovi gostujuće momčadi bili su iznimno surovi i nimalo sportski. Iako nitko nije dobio crveni karton, dovoljno govori činjenica da je Mark Clattenburg podijelio 12 žutih kartona, od toga devet igračima Tottenhama što je rekord Premier lige. Nakon završetka igre došlo je i do ozbiljnijeg incidenta zbog kojeg je Mousa Dembélé zaradio šest utakmica kazne, a to nije ni čudno budući da je kopao oči Diega Coste. U cijelom tom metežu i naguravanju, na podu se, ni kriv ni dužan, našao Guus Hiddink, tadašnji trener Bluesa.

ZAKLJUČAK – SORE LOSERS

Jedna opsežnija anketa iz 2012. godine pokazala je da navijači Chelseaja smatraju Tottenham svojim najvećim rivalima, ali ne i obrnuto. Nije čudno što smo Spursima „tek“ drugi najžešći suparnici jer ipak je njihovo rivalstvo s Arsenalom i sjevernolondonski derbi malo veći pojam. Bez obzira na to, utakmice Chelseaja i Tottenhama nose posebnu draž i poseban naboj. Nitko ne želi izgubiti jer i jedni i drugi te poraze vole nabijati drugima na nos. Najbolje o tome svjedoči izjava samog Lamparda koji je rekao: „Uvijek je loše izgubiti od Spursa jer oni rade DVD-e o tome idućih 10 godina.“ Makar su u posljednjih nekoliko godina ostvarili nekoliko bitnijih pobjeda, u navijačima Spursa očito i dalje leži onaj jal i zavist prema plavim susjedima pa ne znaju muški prihvatiti poraz. Dodajmo u ovu priču i nezaobilaznu činjenicu da je u ovim trenucima trener Tottenhama jedan jedini, The Special One i teško je poreći da Chelsea ima većeg rivala od njih. Stoga je utakmica u subotu s njima definicija six-pointera, krucijalan moment sezone i za jedne i za druge. Za one koji i dalje imaju oprečno mišljenje o Chelseajevom najvećem rivalu, poslušajte samo u videu ispod što se pjeva na Stamford Bridgeu prije svakog izlaska domaćih igrača i bit će vam jasno zašto su Spursi naši najveći rivali. Amen.

Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.

Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!

KAKO SE UČLANITI?

Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!