U prvom poluvremenu Chelsea zaista nije puno napravio. Veći dio vremena se branio i jako, jako teško prolazio prvu liniju pressinga. Onih par puta kada ju je prošao, izgledalo je jako dobro, ali bi se brzo raspalo u zadnjoj trećini terena gdje jednostavno nije bilo nikakve ideje.
Ipak, na poluvrijeme smo otišli s vodstvom iz jedine prilike i jedinog udarca uopće. Fantastično je pressing preskočio Luiz sa dalekom dijagonalom, a onda su tri ‘mala’ izvrsno odigrala da bi akciju završio – N’Golo Kanté. Isti onaj koji ”igra preblizu golu i ne zna zabiti”.
U drugo poluvrijeme ekipa je ušla ohrabrena tim golom i naglo je svaki Cityjev visoki pressing završavao neuspješno. Najznačajnije onaj put kada je Kanté (da, isti onaj koji igra preblizu golu) preuzeo loptu i sam došao do šesnaesterca i izvrsno asistirao za Williana… koji je promašio loptu.
Ni City nije prestao napadati, ali se momentum okrenuo. Sada više Chelsea nije bio bezopasan, dapače. I igrao je dobro.
Kako je vrijeme prolazilo, Chelsea se prirodno sve više spuštao duboko da obrani rezultat, a City je sretno preuzeo loptu, ali s njom nije uspio postići puno. S druge strane, nakon jednog kornera Chelsea je i povećao rezultat preko Davida Luiza!
OCJENJIVANJE IGRAČA
-3 = očajan -2 = vrlo loš -1 = loš 0 = ni dobar ni loš 1 = dobar 2 = vrlo dobar / odličan 3 = fantastičan
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
