Iz turbulentnog derbija protiv Mourinhovog Uniteda izašli smo s jednim bodom, a premda smo ga osvojili tek u 96. minuti, svejedno nismo previše zadovoljni. To sve govori o tome kakva je utakmica bila. Chelsea je bio bolji u svakom segmentu, a sve do 60. minute i sretnog izjednačenja, United je mogao biti zadovoljan što nije gubio s par golova razlike. Nakon toga, kako i sam Sarri priznaje, igra njegove momčadi se raspala i Martial nam je zabio još jednog.
Kako bilo da bilo, evo nam i ocjena s tog susreta:
Još jednom imamo par jasno diferenciranih skupina igrača. U prvoj su strijelci Antonio Rüdiger i Ross Barkley. Rüdiger je pri jednom korneru pobjegao Pogbi i lijepo zabio za 1-0, dok je Barkley u mrežu zakucao izjednačujući pogodak u zadnjoj minuti. Jedini su prešli 2.0 i zapravo su toliko iznad svih drugih da se jasno vidi kakav utjecaj zabijen gol ima na sveukupni dojam. Bez tih golova oboje bi, pogotovo Barkley koji je odigrao tek pola sata, vjerojatno bili u idućoj skupini sa svima ostalima.
U toj skupini su skoro svi. Donekle se istaknuo N’Golo Kanté s vrlo dobrom ocjenom, dok su na obrnutoj strani priče Willian i Marcos Alonso koji su skoro ušli u minus.
Williana jednostavno ove sezone ne ide. Vrlo je koristan u izvođenju prekida, odakle mu i jedna asistencija za Rüdigera te još jedna skoro asistencija za Luiza, ali van toga kontribuira malo i nimalo. Alonso, pak, je morao zabiti jednom prilikom kada je praktički sam ispred De Gee loše primio loptu, a (ne)izravno je kriv za oba gola. Prvi prvome je ležao u petercu netom ispred strijelca Martiala, a pri drugome se nije stigao vratiti u obranu te je s njegove strane došao asist za istog igrača.
Između tih par ‘istaknutijih igrača’, uguralo se još njih osam, svi u rasponu od 0.5 do 1.0, što bi njihov nastup označilo kao prosječan. Na čelu je Eden Hazard koji nije uspio utjecati na utakmicu kao inače, a odmah iza njega Kepa, koji zaista nije kriv kod ni jednog gola. Blizu im je i Jorginho koji je zapravo odigrao vrlo dobru utakmicu, pogotovo u prvom poluvremenu, ali mu kao relativno neprimjetnom igraču bez end product-a ocjena pati zajedno s ostatkom momčadi.
Nakon njih redom idu Pedro, Azpilicueta, zamjene Giroud i Pedro, te na kraju naš Mateo Kovačić. On je u nekoliko navrata ušao u izvrstan dribling i onda – stao. Jasno se vidi da još uvijek ima onu kočnicu koju mu svi viđamo zadnjih par godina. Uz samo malo više samopouzdanja neki od njegovih prodora bi mogao završiti nečim spektakularnim.
I na kraju, u posljednoj ‘skupini’, déjà vu – Álvaro Morata. -1.66! Potpuna katastrofa. Nitko osim njega nikad nije bio ispod -1.0, a njemu je ovo drugi put. Lošiju ocjenu dobio je samo na otvaranju sezone protiv Cityja (-1.82)… O, Sarri, zašto je izašao tek u 79. minuti?
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
