Počele su kružiti glasine o mogućim seobama igrača, destinacijama na koje možda odlaze i milijunskim ciframa koje bi za njihove usluge trebale biti isplaćene. Sasvim sigurno je da Chelsea planira biti puno aktivniji na planu kupovine jer trenutna ekipa definitivno treba još kvalitete i svježe krvi.
Prošli ljetni prijelazni rok po meni je jedan od najgore odrađenih u novijoj povijesti kluba, nadam se da ne možemo biti tako slijepi drugu godinu zaredom. Prije nego se upustimo u raspravu o igračima koji odlaze i dolaze, mislim da je najbitniji trener. Ne samo radi filozofije koju donosi, pa se po njoj slaže igračka križaljka, već i po tome što svaki trener ima „svoje“ igrače koje nerijetko znaju „vući“ za sobom.
Navodno je najbliži dolasku Maurizio Sarri, trener Napolija s kojim je imao sjajne rezultate u Italiji sa ne baš tako moćnim pojedincima kakve imaju ostali talijanski velikani, ali bili su tim. Naravno da je u momčadi imao i par istaknutih induvidualaca, poput Koulibalyja, Mertensa i Insignea koji bi kao takvi vrlo brzo mogli tražiti nove izazove, pa možda čak i ovog ljeta.
Prema nekim navodima naš je klub uvidio dugoročno riješenje u obliku Juliana Naglesmanna što bi bilo itetako zanimljivo riješenje s obzirom da čovjek ima 30 godina, a njegov Hoffenheim bilježi izvrsne rezultate, uz prepoznatljiv sustav i stil igre koji je oduševio sve u okvirima Bundeslige. Skeptičari će se sjetiti AVB-a, malog Mourinha koji je došao na sva zvona, a danas se tek tu i tamo čuje za neki njegov podvig, a vezan za dakarski reli.
Vjerujem u njemačku mladu trenersku nadu ponajviše zbog energije i znanja koje je sposoban uložiti u svoju ekipu, a što mu, unatoč godinama, daje autoritet i kredit da ga igrači slijede. Iako ga neki pomalo ironično nazivaju predvodnikom „laptop trenera“, činjenica je da su mladi treneri sve češće predmet potrage klubova koje treba izvlačiti sa puta prema dnu. Real, Atletico, Milan, Schalke, Bayern, Tottenham… svi su oni dali priliku tada ili sada relativno mladim trenerima, pa što ne bi mogli i mi!? Kramarić bi jedva čekao…
100 milijuna eura je navodno ponuđeno za Roberta Lewandovskog, što bi trebao biti najveći transfer u povijesti Chelseaja. Kada pogledamo što se sve danas smatra igračem vrijednim tolikog novca, onda dolazimo do zaključka da Lewa i nije tako skup. Igrač je to koji donosi 30 golova po sezoni, nešto što nam svakako treba i bez čega nemamo pravo računati na velike stvari u sljedećoj sezoni. Problem je taj što nama ne treba jedan, nego tri ili četiri vrhunska igrača da budemo konkurentni na svim frontovima. Ostat ću suzdržan u prognozi da li je realno da u ovom trenutku potpišemo ovakvog kapitalca, ali iz polufinala Lige Prvaka u dresu bavarskog diva zaigrati Europa Ligu
Još ima igrača o kojima se piše, pokušavaju se zagolicati mašte nas jadnih navijača koji jedva čekamo da se nešto zakuha, ali mislim da moramo ostati pribrani još neko vrijeme. Svjetsko Prvenstvo će otkriti puno stvari po pitanju igračkih kvaliteta njegovih sudionika koji su poznatiji javnosti, a naravno i otkriti one iz sjene. Tek tamo početkom mjeseca srpnja možemo očekivati „prave“ transfere. Prije toga bi valjalo pokušati očistiti svlačionicu, a što opet ovisi o planovima novog trenera.
Nadam se samo da će taj biti mudriji pa klupsku politiku učiniti bar malo smislenom. Posezanjem za nekim od 40- ak igrača po posudbama, ili pak onima iz omladinskog pogona umjesto dovođenja novih popout Zappacoste, Drinkwatera i sličnih možda se sačuva koji milijun, a i pokaže mladim igračima da imaju priliku i mjesto za dokazivanje svoje kvalitete.
Moj idealan prijelazni rok bi sadržavao dolazak jednog od ove dvojice trenera, s tim da sam uvijek skloniji mlađima, ali ne bi imao ništa protiv Sarrija jer smatram da bi sa sobom povukao par igrača koji bi nam bili od prave pomoći. Neki od poteza koji bi nas osnažili, uz povlačenje s posudbi Zoume, Kennedyja, Loftus- Cheeka, Abrahama, Batshuayija, Pašalića…
Zamjena Courtois– Oblak, Hysaj desni bek, Jorginho vezni, Kramarić, Mertens, Lewandowski napadači…
Snovi se ne naplaćuju, uživajmo dok možemo!
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
