Večeras s početkom u 21.00 h na rasporedu je utakmica 5. kola EL u kojoj kod kuće dočekujemo grčki PAOK. Gosti iz Soluna još imaju nekakve šanse za prolazak u nastavak natjecanja, ali one uvelike ovise o ishodu večerašnje dvije utakmice naše skupine. Mi smo svoje na vrijeme odradili i nemamo nikakvih imperativa, možda kao glavni zadatak možemo označiti odmaranje glavnih igrača i nova prilika za ove koji zasad igraju manje.
U konkurenciji za ovu utakmicu sigurno neće biti Mosesa koji ima problema s leđima, Hazarda koji je dobio udarac u gležanj, te već duže odsutnog Ampadua. Imamo kroz povijest puno problema s leđima, a samo ove sezone su već hvatala Edena, te sad i jadnog Victora… možda su nam tvrdi tereni tamo u Cobham Centru, vjerojatno jako malo kiše i puno bure!? Šalu na stranu, PAOK sigurno ne dolazi u London turistički jer su ozbiljna ekipa koja je u dobroj formi, a ista nije baš popraćena srećom kada su europske utakmice u pitanju. Po mom osobnom mišljenju su iza Chelseaja najbolja momčad skupine unatoč tome što su uspjeli oba puta izgubiti od MOL- a i to bez postignutog pogotka, ali su u oba susreta svojom igrom zaslužili izaći barem neporaženi. Tako bi imali savršen ulazak u sezonu jer su u domaćem prvenstvu zasluženo prvi i to sa 6 bodova viška u odnosu na Olympiacos, prvi pravi pratitelj (Atromitos bi trebao padati i u formi i rezultatu).
Posebno kompaktno, čvrsto i opasno iz kontri izgledaju u gostima, a dakako najviše protiv ekipa koje im svjesno ili nesvjesno uzmu posjed i ostave mjesta za brza otvaranja u protunapadu. Upravo iz tog razloga su uspjeli izgubiti dvije utakmice protiv mađarske momčadi koja ih je „ubila njihovim oružjem“. Mi večeras sigurno ulazimo u 65+ postotka posjeda lopte bez obzira na sastav u kojem ćemo istrčati i dakako da ćemo igrati svoju igru jer druge opcije gotovo pa ni nemamo. Vrlo lako nam se može dogoditi da kao i puno puta ove sezone ne uđemo odmah u utakmicu, pa poslije ne iskoristimo par prilika i odemo prema još jednoj dosadnoj i nepoželjnoj 0:0 utakmici. Bilo bio odlično za promjenu npr. krenuti ritmom gaziti protivnika od prve minute, pa da vidimo nakon 200 bržih i preciznijih dodavanja tko ima volje držati striktno poziciju i tko može ne „zaspati“ duži period utakmice. Sarriball je još u začecima, a upravo ovakve utakmice su prilika za unaprjeđivanje. Jasna slika se dobije tek u derbi utakmica, ali do prave izvedbe u takvima se mora postepeno doći.
Prosinac nam je pretrpan novim izazovima i jako je bitno nastaviti kvalitetno raditi, pa će valjda to i rezultatski biti nagrađeno. Već u Nedjelju nas čeka nova bitka u Premier ligi, a to je utakmica protiv Fulhama koja nam može donijeti jako puno u oba konteksta. Pobjeda znači sigurnost i mir, a sve ostalo nova pitanja i sumnje oko sustava igre koji slijepo pratimo i od njega ne odstupamo.
Mogući sastav: Kepa- Emerson- Cahill- Christensen- Zappacosta; RLC- Fabregas- Barkley; Willian- Giroud- Pedro
Sjetih se još jednog cilja… ne primiti gol iz prekida (zasad možemo barem pokriti prostor na vrhu peterca u razini prve stative). Zaigrajmo…
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
