Odakle krenuti nakon jučerašnjeg nastupa i poteza pojedinih igrača za vrijeme i nakon utakmice.
Prema nekim statistikama imamo 2% šanse da se kvalificiramo za Ligu prvaka i završimo u top četiri momčadi na kraju sezone. Kao pravi navijač Chelseaja još uvijek se nadam da je to moguće unatoč pokazateljima koji nam nikako ne idu u korist.
No, postavlja se pitanje; Zaslužujemo li biti među top četiri momčadi ili nam treba prizemljenje za iduću sezonu? Kvalifikacija za Ligu prvaka svakako bi ostavilo pozitivan dojam zajedno sa osvojenim FA kupom, ali i to je pod velikim upitnikom s obzirom na stanje u klubu, terenu i svlačionici.
Ako analiziramo detaljnije;
1. Chelsea mora pobijediti Newcastle u gostima što nisu napravili od 2011. (tri poraza i jedan remi). Newcastle možda ima negativan niz od 4 poraza i ove sezone ih je Chelsea 2 puta pobijedio, ali gostovanje u Premier ligi nikad nije lako.
2. Liverpool mora izgubiti od Brightona kod kuće. To se nije dogodilo od 1982. godine iako su od tada igrali samo 5 puta. Liverpool ima ogromnu prednost što se tiče gol razlike (+42 vs. +27) što znači da bi nam remi odgovarao samo u slučaju ako pobijedimo Newcastle sa 16 golova razlike. Znači tu mogućnost možemo slobodno zanemariti.
Ovo pitanje je dosta složeno s obzirom na viđeno ove sezone. Jesu li se Conteu obile o glavu riskantne rotacije momčadi? Je li uprava podbacila s transfernom politikom? Je li sam Roman Abramovič ili na kraju krajeva sami igrači?
Opet zanimljiv statistički podatak pokazuje koliko smo slabi u realizaciji ove godine. U devet od deset prvenstvenih utakmica smo izgubili 24 boda, ali samo zbog jednog pogotka. Ne uzimajući u obzir poraze od Bournemoutha i Watforda. Tu je sezona bila izgubljena. Ako citiramo Cesca Fabregasa;
“Nismo zabili dovoljan broj pogodaka s obzirom na broj stvorenih prilika.”
Isto se ponovilo i protiv Huddersfielda. Opet nam je nedostajao samo jedan pogodak da uzmemo bodove. Conte je nakon utakmice samo dodao;
“Možda sam ovo već i rekao, ali da, utakmica protiv West Hama je bila presudna. Teško je objasniti da uz posjed od 82% uz velik broj stvorenih šansi nismo zabili još jedan pogodak nego primili. Teško je za objasniti, ali moramo prihvatiti taj rezultat.”
“Moramo prihvatiti peto mjesto na tablici. Šteta je zato što sam vidio veliku predanost igrača. Pokušali su osvojiti sva tri boda, ali opet nismo zabili taj jedan pogodak koji je presudan. Nogomet je jednostavan, ako želite pobijediti morate postići jedan pogodak više od protivnika, ali mi to nismo bili u stanju napraviti.”
Ovakve izjave se ponavljaju već jako dugo, ali možemo li kriviti samo trenera zbog ovakve situacije? Neki će pomisliti da je pogriješio zbog rotacije momčadi u ključnim utakmicama, ali on je dodao:
“Glupo je misliti da su rotacije problem. Mi smo Chelsea. Imamo veliku momčad i igrače koji mogu odigrati cijelu utakmicu, ali moraju pobijediti. Uspjelo nam je protiv Burnleyja. Isto tako smo izgubili dosta energije protiv Liverpoola, ali smo pobijedili. To je nogomet.”
“Ja sam realan. Mislim da na kraju sezone završiš na mjestu na kojem i zaslužuješ. Ako je to u ovom slučaju peto mjesto, to znači da zaslužujemo biti tu, ni manje ni više.”
Zanimljiva je zadnja izjava kojom Conte daje naznake da bi klub iduće sezone mogao nastaviti i bez njega.
“Moramo se fokusirati na iduću utakmicu i na finale FA kupa, a onda je tu klub koji će odlučiti što je najbolje za poboljšanje trenutne situacije.”
Ono što nije rekao, a i nema potrebe u ovom trenutku je činjenica da “poboljšanje situacije” može značiti da klub možda nastavi i bez njega u idućoj sezoni. Možda je to za neke pogrešan potez, ali šta je tu je.
Da se vratimo na sam početak. Jučerašnja utakmica je svima ostavila gorak okus u ustima. Nakon dobrog početka, pozitivnog naboja i puno nade, dva sata kasnije totalno obrnuta situacija.
Sve je završilo u razočaranju, frustracijama i ljutnji. Očekivano. Izgubljena tri boda su svakako utjecala na planirane ovacije navijača u čast zadnje domaće utakmice ove sezone.
Koliko god razočaravajući bio remi protiv Huddersfielda mislim da je trener skupa sa svojim osobljem i igračima zaslužio podršku navijača. Peto mjesto i potencijalno osvajanje FA kupa nije toliko loše jer smo vidjeli i gorih dana na Stamford Bridgeu, a ne moramo ići tako daleko u prošlost.
Ovacije navijača su na kraju ispale gotovo sramotne kao i sam rezultat. Nakon posljednjeg zvižduka, igrači i navijači su krenuli prema izlazima. Hazard je ostao u mjestu ne vjerujući što se događa. Prema podacima možda oko 5000 navijača je ostalo na stadionu kako bi podržali igrače i trenera.
Igrači su se vratili i odradili svoju dužnost, ali definitivno ne sa punim srcem. Pogotovo sami navijači koji su ionako bili na izlazu.
Nije bilo posebnog govora, osmjeha, znakova podrške i “tapšanja” po ramenu za dobro obavljen posao. Možda je uzrok tome sredina tjedna (kasna večer, ljudi ujutro moraju na posao/školu/fakultet) ili je to samo dio kulture “modernog nogometa”, ali ostaviti ćemo ovo za neku drugu analizu.
To je ono što bi nas sve trebalo rastužiti više od svega.
Zadnji koji su napustili teren možda i po posljednji put su David Luiz i Antonio Conte.
