Što je potrebno da određenog igrača prozovemo igračem svjetske klase iliti world class igračem? Osobno, čini mi se da se danas previše razbacujemo tim terminom pa nakon jedne dobre sezone ili svega nekoliko utakmica proglašavamo igrača za world class materijal. Zato je važno odrediti što to igrača čini igračem svjetske klase, a definicije su različite. Kad bismo pitali 50 nogometnih pratitelja kako bi oni opisali igrača svjetske klase, vjerujem da bi svi dali različitu definiciju. To pokazuje da će i ovaj tekst biti subjektivne prirode, ali uostalom i sve vezano za nogomet je subjektivno i ponekad je nevjerojatno kako iste ili slične situacije možemo vidjeti potpuno različito. Po meni, igrač svjetske klase mora biti među pet-šest najboljih igrača na svojoj poziciji barem nekoliko sezona unazad. To može zvučati kao usko objašnjenje i ne daje prostora za puno nogometaša, ali world class igrača niti ne smije biti puno jer onda taj epitet gubi smisao. Prođimo naše kandidate za tu titulu i pogledajmo ima li naš klub u svojim redovima takvog dragulja da ga prozovemo igračem svjetske klase.
Na poziciji golmana potrošili smo puno novaca i nedvojbeno je Edouard Mendy sjajan golman, ali teško da ga možemo nazvati golmanom svjetske klase. Definitivno nas je izvlačio u nekim utakmicama ove sezone, a pamtit ćemo posebno njegove famozne bravure protiv Brentforda kojima nam je donio tri boda. Ipak, to nije dovoljno da ga prozovemo golmanom svjetske klase, ono što je nama ipak bitnije je da je na dovoljnoj razini za biti prvi golman Chelseaja i mislim da ne postoji navijač našeg kluba koji bi gledao prema poziciji golmana u prijelaznom roku.
U obrani moramo staviti ruku na srce i reći da pojedinačna kvaliteta naših stopera i nije na nekoj zavidnoj razini. Thiago Silva je zasigurno u nekom dijelu svoje karijere bio u top pet stopera svijeta, ali već je u poznim igračkim godinama i izvan svog primea. Antonio Rűdiger je pun dobrih kvaliteta i s obzirom da se dovodi u kontekst s Real Madridom sigurno je vruća roba nakon što je dobio dozvolu od kluba da može pregovarati s klubovima izvan Britanije. Nadamo se da će ipak naći zajednički jezik s klubom i potpisati novi ugovor. Ipak, ni Rudigera ne možemo nazvati stoperom svjetske klase, a njegove manjkavosti vidjele su se u izostanku dobrog obrambenog sustava što smo vidjeli pod Lampardom. Najveća mana mu je snalaženje u širokom prostoru bez lopte. Zato je puno bolji u sustavu s tri stopera jer uz sebe ima dodatna dva stopera koji mu pomažu, a često i lijevog beka i jednog veznjaka. Puno je dobio i igranjem uz Thiaga Silvu koji mu čuva leđa kad se priključi veznoj liniji. U igri s dva stopera do izražaja su dolazile njegove manjkavosti kad se nađe na širokom prostoru. Protivnički napadači dobivali su previše vremena da se razmašu. Unatoč svojoj brzini i fizičkoj snazi, često je kasnio u reakcijama. Slična je priča i s Andreasom Christensenom, jedan je od miljenika navijača, dobro se snalazi kad mu sustav odgovara, ali sklon je kiksevima i daleko od nečega što bismo nazvali igračem svjetske klase.
Na bekovskim pozicijama imamo svog konja za trku. Reece James plijeni svojim igrama u posljednje dvije sezone, odličan u oba smjera, prodoran, brz i snažan, a ima volej kao malotko na svijetu. Još je mlad, tek je napunio 23 godine i razvija se u pravom smjeru, ali treba uzeti u obzir da igra na poziciji desnog beka koja je trenutno u nogometu, a posebice engleskom, puna konkurencije i ne bih još Jamesa nazvao igračem svjetske klase. Ipak, ima potencijala to postati u sljedeće 2-3 sezone i vjerujem, zapravo uvjeren sam, da će se to i dogoditi. Na drugoj strani imamo još jednog sjajnog beka, Bena Chilwella. Tek njegovom teškom ozljedom i dugim izostankom, shvatili smo koliko je ustvari dobar i da je razlika između njega i Alonsa ogromna. Nadajmo se da će oporavak biti uspješan i da će Ben dobiti konstantu nastupa jer sklon je ozljedama. Ako ga iste zaobiđu, i Chilwell se vrati igrama s početka ove sezone, možda i on može ući u priču o svjetskoj klasi, u ovome trenutku nije taj.
U srcu terena imamo igrače s čijim smo predstavama itekako zadovoljni. Mateo Kovačić već četvrtu sezonu u Zapadnom Londonu igra jako dobro, vidjelo se koliko znači našoj momčadi u oba smjera u onih nekoliko utakmica koje je propustio zbog ozljede. Iako su prije desetak godina svi u Hrvatskoj tvrdili kako će Kova zasigurno postati igrač svjetske klase, javno mnijenje je da on ipak nije u potpunosti ostvario svoj potencijal. Uz njega imamo Jorginha koji je proglašeni UEFA-inim igračem godine jer je osvojio Ligu prvaka i EURO, a na glasanju za Zlatnu loptu je zauzeo treće mjesto. Iako niže vrlo dobre partije zadnje dvije sezone, nije bio instrumentalan u igrama Chelseaja i talijanske reprezentacije u borbi za europski tron pa mnogi smatraju da su te lovorike ipak nezaslužene i da je Jorginho precijenjen. Osobno, mislim da ga je pretjerano zvati precijenjenim, ali u sam svjetski vrh, ne spada. Daleko je od nekih ideala te pozicije, povučenog playmakera poput Xabija Alonsa i Sergija Busquetsa koji su u oba smjera bolji od Jorginha. Jorginho je sporiji što se tiče igre prema naprijed, istina je da diktira tempo igre svoje momčadi, ali ponekad je taj tempo prespor. Što se tiče igre prema nazad, Jorginhu nedostaje agresivnosti kakvu posjeduju povučeniji veznjaci, a ne možemo zaboraviti niti da je kikseva bilo više nego što bi se to očekivalo.
U sredini imamo i N’gola Kantea, igrača koji je, kao nekad Makelele, sinonim za svoju poziciju (usporedba s Makeleleom više je slikovita jer, iako su obojica defenzivni vezni, njihove se role razlikuju i Kante pokriva puno veći dio terena). Gotovo je nemoguće naći igrača koji bolje od njega opisuje poziciju defenzivnog veznog. Ima ga svugdje, pokriva cijeli teren, pa se ponekad čini da igra rolu box-to-box veznjaka, s njim i bez njega ekipa nije ista. Osvojene lopte, osvojeni dueli, svugdje je neprikosnoven i tako u kontinuitetu još od one sezone s Leicesterom 2015./16, a osvojio je i Svjetsko prvenstvo s Francuskom. Teško ćete naći osobu na ovom svijetu koja bi rekla da Kante nije igrač svjetske klase. N’golo Kante – bez sumnje Chelseajev igrač svjetske klase!
Prema naprijed imamo nekoliko vrlo zanimljivih, kvalitetnih igrača. Većinom vrlo mladih koji tek trebaju dokučiti svoj zenit i tu smo praktički bezbrižni. Ipak, ni jedan od njih se trenutno ne može nazvati igračem svjetske klase. Timo Werner i Kai Havertz tako su djelovali u Bundesligi, ali dolaskom u, složit ćemo se svi, zahtjevniju ligu, očito je da im je potrebno još dosta prilagodbe. Njih dvojica moraju u prvom redu poraditi na konstantnosti, jednoj od kvaliteta koja čini igrača svjetskom klasom. Havertz je dio svoje magije znao pokazati na nekim utakmicama, ali onda ga 5-10 utakmica nema ni na mapi. Kod Wernera je problem u samopouzdanju kojeg je potpuno izgubio i iskreno se nadamo da će ga brzo naći i da najzad može doći barem blizu razine realizacije koju je imao u Leipzigu. Na krilu imamo i Christiana Pulisica koji je također došao iz Njemačke, ali po formi koju pokazuje ove sezone daleko je od toga da bude „Lebron James nogometa“, kako su ga nazvali prijatelji Amerikanci. Mason Mount, inače autoru teksta omiljeni igrač, vjerojatno je najkonstantniji naš igrač, ali ni on još nije na razini world class igrača. Romelu Lukaku je možda najbliži kandidat za tu titulu. Svojim fizičkim sposobnostima i nekim drugim pojedinačnim kvalitetama spada u sam svjetski vrh, a igre u Interu i belgijskoj reprezentaciji bile su na toj razini. No, ne smijemo zaboraviti njegove igre u Premiershipu prije odlaska u Inter kada, za vrijeme igranja u Manchester Unitedu, nije spadao u top 10 napadača svijeta. Slična priča je i u njegovu drugom mandatu u Chelseaju jer trenutno, ruku na srce, pokazuje puno manje od onoga što od njega očekujemo. U trenutku pisanja ovog teksta, aktualan je i ONAJ intervju pa Romelu i tu gubi bodove.
Zaključno možemo kazati da Chelsea ima JEDNOG neospornog igrača svjetske klase, a to je N’golo Kante. Prvi koji je na rubu je Romelu Lukaku, a ostatak kadra ne može, barem zasada, ući u tu priču. Možda ta brojka zvuči porazno, ali nije sve tako sivo. Dapače, Chelsea ima puno igrača koji imaju potencijal biti sam vrh svjetskog nogometa. U Reeca Jamesa i Masona Mounta polažemo velike nade, oni su izdanak naše akademije i njihov postepeni razvoj pratimo detaljno i uvjereni smo da mogu doseći najvišu razinu. „Naši Nijemci“ Kai Havertz i Timo Werner tek su sezonu i pol u Engleskoj i uvjereni smo da još nisu pokazali ni pola svog talenta. Trenutno je manjak pojedinačne kvalitete jedino u obrani, a s obzirom da nekolicini igrača ističe i ugovor, uprava kluba u prijelaznom roku najviše pažnje treba usmjeriti obrambenim, točnije, stoperskim pozicijama. Ostatak ekipe, kako smo i naveli u tekstu, pršti od kvalitete i potencijala i kao navijači možemo biti itekako optimistični. Blagajna kluba stoji dobro, prvaci smo Europe, a mladih igrača nam ne nedostaje. Ne zaboravimo da na klupi imamo stručnjaka svjetske klase, Thomas Tuchel jedan je od najboljih trenera današnjice i već je pokazao da s ovim igračima može puno. Pred nama, navijačima Chelseaja, su lagodne godine. Uvjeren sam u to!
*Stavovi izneseni u kolumni su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav uredništva i udruge.
Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.
Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!
KAKO SE UČLANITI?
Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!
