Požar je ugašen, sanacija traje

Požar je ugašen, sanacija traje
ožujak 07 12:36 2019

Jako malo je nedostajalo Sarriju da već prije par dana spakira kovčeg i napusti London, te ode u nepoznatom pravcu. Vjerojatno prema nekom mjestu prepunom mira, tišine i duhana, pa da još jednom odvrti film u glavi i zapita se što mu je odlazak u Chelsea trebao.

Još je živ i još je u igri za to toliko željeno 4. mjesto, a put prema finalu Europa lige se čini otvorenim. Šteta tog Liga kupa i tih nesretnih penala, bili smo ravnopravni Cityju iako ne valjajući loptu principima Sarriball-a. Razumljivo s obzirom koliko je neslavno prošao susret prije toga kada smo u istu utakmicu ušli kao da igramo protiv Dragovoljca iz Poličnika (uz dužno poštovanje). Da smo barem to osvojili Talijan bi gotovo sigurno poveo momčad i u novu sezonu, a ovako ćemo morati strepiti do kraja i moliti se da briljantna uprava neće posegnuti za još jednim trikom iz svog dubokog šešira apsurda.

Uzorak na kojem temeljimo optimizam je jako tanak, a obično kad bi me uhvatio nekakav osjećaj da stvari sjedaju na svoje mjesto bi se dogodio nekakav pad. Ne pad kao spoticanje pa lagano prizemljenje, više kao skok iz aviona… bez padobrana, na beton. Ne mislim na poraz od Spursa (zahvaljujući VAR- anju) od 1:0, mislim na epskih 4:0 kod Trešnjica i gubitka prvog seta od Cityja nakon 5:0 pobjede protiv Huddersfielda.

Sličan osjećaj imam i sad nakon partija koje smo pružili u pobjedama protiv Tottenhama i Fulhama. Tko se jednom opeče puše i na hladno, a pogotovo kad mu Wolvesi stižu u goste 2 i pol dana nakon Dynamo Kieva, ali moram(o) vjerovati.

Build-up faza je standardno dobra, a iako uvijek ima mjesta za napredak smatram da je to segment igre koji konstantno dobro odrađujemo (Jorginho).

Pozitivna i negativna tranzicija izgledaju puno bolje nego u pojedinim utakmicama ranije. Tu posebno treba naglasiti utjecaj Kantea i Emersona u negativnoj (za Kantea znamo, a tek sad vidimo koliko je Alonso spor), a Hazarda i Higuaina u pozitivnoj (Hazard je i prije bio dobar, ali uz Higuaina koji se za razliku od nekih pametno kreće se otvara i više prostora).

Faza obrane je poboljšana isključivo boljom koncentracijom, kompaktnošću i samim time agresijom koja je logičan slijed događaja kada smo gusti i bliže protivniku. Sarrijevim rječnikom: „mentality“.
U većoj mjeri viđeno protiv Spursa, dok smo Fulhamu dozvolili par situacija koje oni na svu sreću nisu iskoristili.

Napad u zadnjoj trećini je do dolaska Higuaina bio noćna mora svih nas koji pratimo Chelsea, a nakon uvodne prilagodbe naših igrača na sposobnu 9-ku sve izgleda puno bolje i opasnije.

Nije Gonzalo naš spasitelj i nije igrač koji će nas sam dovesti do ciljeva koje bi trebali ispuniti do kraja sezone, ali je definitivno igrač uz kojeg je drugima puno lakše za igrati i pokazati ono što zapravo mogu. Sami pokazatelj toga su prilike u kojima se nalazi zahvaljujući osjećaju za prostor i kretnjama koje omogućuju suigračima da mu dodaju ili ulaze u prostor koji on otvara.
Niti Morata, a Giroud pogotovo nisu tipovi igrača koji su sposobni odlijepiti se od stopera te naći međulinijski prostor iza leđa protivničkih zadnjih veznih pa kreirati. Higuain to radi vrhunski i na taj nam način puno pomaže u smislu otvaranja mjesta za napad prostora od strane Hazarda i Pedra (Willian nekad, ali u puno manjem obujmu), a vrlo često i Barkleya koji se zna ubaciti, ali zasad jako neefikasno zahvaljujući užasnoj tehničkoj izvedbi.

Posebno raduje vidjeti suradnju Higuaina i Jorginha koji poznaje njegove in- out pokrete tijela, pa ga pokuša lob dodavanjem izbaciti u priliku preko obrane i kad ona stoji jako nisko. Za to je potrebna savršena preciznost da bi se stvorila gol šansa, ali sve i da se postigne pogodak raznovrsnost napada i pokoja opcija više nam sigurno neće nauditi.

Zadnja utakmica protiv Fulhama je pokazatelj kako se i na postavljenu obranu napadač može dovesti u prilike pravovremenim odvajanjem od braniča i biti opasan uz pravovremenu loptu upućenu od suigrača. To je ono što nam treba i to je jedan od načina kako razbijati bunkere u koje sabijemo protivnika posjedom.

Nažalost, takvih je utakmica puno i od toga ne možemo pobjeći iako bit Sarriball-a nije dovesti loptu u zadnju trećinu i sterilno kružiti s njom oko 16-erca. Mi trebamo protivnike koji se dolaze nadigravati, koji će rado visoko napadati, pa da kroz srednji presing i tranziciju okomito napadamo prazne prostore koji se otvaraju. Nismo još spremni za City, ali sa svima ostalima već sad možemo bez problema igrati.

Vrijeme je ključ uspjeha trenera kao što je Sarri. Naglašavam po vjerojatno stoti put da ništa ne ide preko noći, pa čak ako si na klupi Cityja ili PSG- a i imaš mogućnost da u momčad dovedeš koga god poželiš.
Kad već nismo toliko moćni barem bi mogli naći čovjeka u kojeg vjerujemo i kojem možemo povjeriti dugoročan posao, a da se njegova filozofija poklapa s ciljevima i vizijom budućnosti kluba. Ono što diše Sarri moraju disati svi, od čistačice do sportskog direktora i vlasnika kluba, a jedini način da to doživimo je da Sarri nastavi pobjeđivati u inat svima i da ih natjera da mu vjeruju. Malo smiješno i amaterski to zvuči, ali eto.. to je naš Chelsea.

Neka nazove Ole Gunnar Solskjaera, on zna kako iz situacije kaosa i nereda sve postane super i krasno uz pobjede.

Just keep winning!


Hej, čitatelju! Ovaj tekst, kao i svi ostali na portalu chelseacroatia.com, autorsko su djelo volonterskog uredničkog tima članova službeno priznate Udruge navijača Chelsea FC Hrvatska.

Sami financiramo hosting web stranice, kao i sve ostale troškove osnovnog funkcioniranja udruge – podrži naš rad učlanjenjem u udrugu simboličnom sezonskom članarinom kojom, uz postajanje dijelom najveće zajednice Chelseajevih navijača u regiji, dobivaš i ekskluzivni članski paket uz sva ostala prava i pogodnosti!

KAKO SE UČLANITI?

Odlasci na utakmice, razna događanja, nagradne igre i mogućnost aktivnog sudjelovanja su udaljeni samo par klikova mišem – vidimo se!

  Kategorije:
Vidi Više Članaka

O Autoru Članka

Martin Tarle

Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!

Vidi Više Članaka