Druga ovosezonska reprezentativna stanka odlična je prilika da se reflektiramo na dosadašnji dio sezone, posebice na dvojac iz naslova članka – Matea Kovačića i Rossa Barkleya. Iako obojica u Sarrijevoj formaciji igraju istu poziciju, tj. lijevog čovjeka u veznom redu, nemaju jako puno toga zajedničkog. Nakon ligaške utakmice s Liverpoolom i vrlo loših Barkleyevih desetak minuta činilo se kako Kovačić ima zacementirano mjesto u prvih jedanaest. No, protekli tjedan bio je odličan za Engleza s osmicom na leđima jer je pružio odličnu partiju protiv Southamptona pa se postavlja pitanje – Tko će biti prvi izbor Maurizija Sarrija u narednim utakmicama?
5. siječnja 2018. godine Chelsea je realizirao transfer Rossa Barkleya, Evertonovog „dragulja“ koji je zbog teške ozljede izbivao već duže vrijeme s terena. Bio je to pomalo riskantan potez, ali plaćena cijena nije bila velika, radilo se o nekih 17 milijuna€ što je za današnje tržište i više nego povoljno. Barkley je tako s navršene 24 godine prešao u redove jednog od najvećih klubova Engleske u kojem tada, na njegovu žalost, nije bilo puno mjesta za igrača poput njega. Conte je njegovao 3-4-3 i 3-5-2 formaciju i kada se ovaj mladić iz Liverpoola konačno oporavio od ozljede koljena, ulazio bi s klupe igrajući na nekom od krila. Dobivao je minimalnu minutažu i igrao na pomalo neprirodnoj poziciji za njega. U sezoni 17./18. nastupio je samo 4 puta za Chelsea i svaki nastup odradio ispodprosječno. Za mladog i perspektivnog igrača koji je nekoć puno obećavao i bio „vruća roba“ na tržištu to nikako nije bilo dobro i dobio se dojam kako je Chelsea ipak pogriješio s ovim transferom.
14. srpnja 2018. godine Maurizio Sarri postao je novi trener Chelseaja i u startu se jako puno toga promijenilo. Već u predsezoni, talijanski je stručnjak sipao riječi hvale na račun Rossa Barkleya i udijelio mu pozamašan broj minuta na travnjaku. Njegove igre tada možda nisu bile briljantne, ali je nakon dugo vremena napokon uhvatio kakvu-takvu konstantu u igranju, a i igrao je na njemu odgovarajućoj poziciji. Poznavajući mentalitet novog trenera, moglo se zaključiti da bi se Ross, uz kvalitetan rad, mogao vratiti na stare staze i ponovno pronaći svoju dobru igru iz Evertona.
Međutim, 8. kolovoza 2018. u Chelsea je na jednogodišnju posudbu iz Real Madrida stigao naš Mateo Kovačić kao rezultat jednog vrlo, vrlo dobro odrađenog prijelaznog roka za Plave. To je potez koji je razveselio mnoge navijače Chelseaja, uključujući i mene osobno, jer smo napokon dobili jednog Hrvata u klub i to ne bilo kakvog. Od prvog Kovačićevog nastupa za Chelsea bilo je jasno da će on i Barkley konkurirati za istu poziciju – onu slijeva Jorginhu, dok je desna strana rezervirana za Kantéa (i Rubena Loftus-Cheeka). Baš u tom prvom nastupu protiv Arsenala, Kovačić je zamijenio svog vršnjaka Barkleya i odigrao jako dobrih 30 minuta. Skupa s Hazardom, načinio je prevagu u utakmici i preciznim dodavanjima te dobrim kombinacijama smirio igru i doprinio u značajnoj pobjedi.
Od te pobjede prošla su gotovo čitava dva mjeseca i većinu ligaških utakmica upravo je Kovačić bio starter u Sarrijevu timu. Barkley bi uglavnom zamijenio Matea u igri ili krenuo od prve minute u utakmicama manjeg značaja poput one protiv PAOK-a te Liverpoola u Carabao kupu. U to se vrijeme Kovačić konsolidirao u ekipi, suigrači mu sada puno više vjeruju i češće ima loptu u nogama. S njim u igri, Chelsea igra smirenije jer se može osloniti na čovjeka koji je odličan dodavač lopte i posjeduje zavidnu viziju, izniman je tehničar te dribler kojemu je vrlo teško oduzeti loptu. Vidljivo je da i on sam napreduje i gradi samopouzdanje, nedavno je upisao i prvu asistenciju i nekoliko se puta odvažio na udarac u situacijama kada bi nekada prije možda odigrao neki jednostavan i nerizičan pas. Međutim, upravo je udarac i finiširanje akcije boljka Matea Kovačića. Šutevi koje smo vidjeli bili su vrlo neprecizni i lopta bi najčešće otišla daleko iza gola što ukazuje na činjenicu da Mateo mora još itekako poraditi na tom segmentu igre kako bi se dodatno izdigao u svojoj igri.
Za razliku od njega, Barkley ima vrlo kvalitetan udarac nogom, ali i glavom, što smo mogli zamijetiti u više prilika kada je opasno prijetio protivničkim vratarima. Osim toga, njegove fizikalije također su mu forte. Prilično je direktan u svojoj igri, a dokaz tome je prvi gol protiv Southamptona kada je na protivničkoj polovici agresivno ušao u protivnika, spretno uzeo loptu i potom upisao asistenciju za Hazarda. Dobar nastup u toj utakmici okrunio je i prvim pogotkom za Plave koji ne demonstrira navedene kvalitete, ali ne može se poreći da je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Iako je tehnički jako dobro potkovan, teško se može mjeriti s Kovačićem na tom području. Dojam je, da je Mateo rođen s loptom u nogama i njegove kretnje su čisti užitak za gledanje. Itekako je agilniji i brži od Barkleya (koji je, ruku na srce, nešto brzine izgubio i zbog spomenute ozljede), a njegov perolak korak dok osvaja desetke metara na terenu teško je usporediti s bilo kime.
Apropos, u engleskom jeziku postoji termin flair s kojim su, vjerujem, dobro upoznati igrači Football Managera i FIFA-e. Tu riječ nije lako prevesti na hrvatski jezik, no najbliži prijevodi glasili bi urođeni talent, lucidnost ili pak lepršavost. Upravo je u tome Mateo Kovačić miljama ispred mnogih drugih igrača pa tako i Barkleya. Ako bi 20 bio maksimum, flair ove dvojice igrača odgovarao bi njihovim brojevima na leđima; Kovačić defintivno zaslužuje 17, ako ne i više, a Barkley je neka 8-ica koja se više-manje uklapa u prosjek. Za Matea je skroz prirodno odigrati neki pas petom ili izbaciti igrača minimalnom fintom tijela; on općenito ima strašan talent za baratanje loptom. Kao još jednu prednost Hrvata nad Englezom izdvojio bih i defanzivne sposobnosti koje je Kovačić značajno poboljšao za vrijeme boravka u Madridu i u tom je polju također korisniji od Barkleya koji jednostavno nije navikao na takav tip zadataka.
Za kraj, treba nas radovati dobra forma Rossa Barkleya koja je rezultirala i dugo čekanim pozivom u reprezentaciju. Odlično je imati dva uistinu dobra igrača na istoj poziciji, u to nema sumnje. Bez obzira što favoriziram Kovačića, mišljenja sam da će Sarri i dalje u bitnijim utakmicama pribjegavati baš njemu u početnoj postavi, no Barkley će također biti vrlo dobra opcija za pojedine utakmice. Iskreno se nadam da će ovakva konkurencija biti „zdrava“ za obojicu i da ćemo što sezona bude išla dalje gledati još bolje i oku ugodnije predstave s njihovih strana.
Mlada nada hrvatskog kvizaštva s čak dva skoro pa uspješna, ali i jednim pobjedonosnim nastupom na Potjeri. Završio zagrebački MIOC s odličnim, trenutno studira strojarstvo. U svojoj raskošnoj nogometnoj karijeri sakupio je preko dva (čitaj: ukupno tri) nastupa za limače NK Zeline. Ne voli kišobrane, povrće i Pepa Guardiolu. Inače, uživa u Monty Pythonu, Seinfeldu, Johnny Cashu, čvrstom nogometu i dugim šetnjama uz more.
