Nekoliko igrača je manje ili više drastično promijenilo svoju poziciju i/ili ulogu dolaskom Maurizia Sarrija. Azpilicueta je opet desni bek, Alonso više nije wing bek, Moses isto tako, Fabregas postaje duboki playmaker, Barkley srednji vezni… A ipak se daleko najviše priča o N’Golu Kanteu i njegovom prelasku sa srednjeg veznog na… srednjeg veznog. Tako je barem na papiru. Ipak, svatko tko se iole razumije u nogomet zna da je pozicija ‘vezni’ najraznolikija po vrsti uloga i načina igre. Tu postoji zadnji vezni, defenzivni vezni, srednji vezni, box to box, playmaker, ofenzivni vezni… Jedan igrač može biti kombinacija prethodno navedenih naziva, a dva igrača mogu biti na papiru ista pozicija, a u stvarnosti potpuno drugi tip igrača s potpuno drugačijim ulogama – Npr. Jorginho je zadnji vezni, ali nije baš defenzivni, već playmaker, dok je jedan Makelele na potpuno istoj poziciji u istoj formaciji bio čisti defenzivni, zadnji vezni. Dva nespojivo različita igrača.
Gdje onda spada Kante? Definitivno jest defenzivni vezni. Ali, znači li to da je on i zadnji vezni? – Ne. Zašto? Pođimo redom.
Zadnji u veznom trojcu
Da bismo analizirali ovu opciju, trebamo se prisjetiti jedinog vremena kada je N’Golo u relevantnoj prošlosti (3 sezone u Premier ligi) igrao na ovoj poziciji. Možda ste zaboravili, ali to je bilo tamo još 2016. godine kada je Don Conte tek došao. Leđa je čuvao Nemanji Matiću i Oscaru u tom neslavno propalom i brzo zaboravljenom veznom redu koji je, zajedno s ostatkom momčadi i formacije, brže-bolje promijenjen u slavnih i nezaboravnih 3-4-3.
Nije Kante bio loš, dapače. Bio je vrlo dobar, presijecao je i oduzimao puno lopti kao što to samo on zna… Ali, nešto je nedostajalo. Ne pišem ovo iz svog nekog subjektivnog mišljenja već je sam Conte, a i mnogo drugih stručnjaka imalo isti taj zaključak tijekom i nakon tog kratkog perioda. U čemu je stvar? Kante je defenzivni veznjak koji se oslanja na trku i pokrivanje što većeg prostora. To, uz izvrsnu anticipaciju, su karakteristike koje njemu omogućavaju da radi ono što radi, a ne pozicioniranje ili inteligencija.
Još jednom – Nije N’Golo ni u tome loš, dapače, ali mu te karakteristike nisu na toliko elitnoj razini kao one prethodno navedene, niti su igdje blizu jednom Claudeu Makeleleu. Usporedba s njim ima najviše smisla obzirom da je po njemu i nazvana ova pozicija. Dodatno, zbog izgleda, nacionalnosti i kluba Kantea se stalno s njime stavlja u istu rečenicu, iako su to zapravo dva podosta drukčija igrača. Makelele, relativno spor igrač (pogotovo kasnije u Chelseaju), osvajao je i presijecao lopte podjednakom učinkovitošću kao Kante, ali je on to činio zahvaljujući svojoj vanzemaljskoj nogometnoj inteligenciji i vještini pozicioniranja. N’Golo to nadoknađuje vanzemaljskom trkom i anticipacijom.
Ukratko, Kante je dobar za ovu poziciju, ali mu nije idealna. On ne voli biti ‘samo’ štit zadnjoj četvorci i korektor više postavljenim veznjacima, njemu treba prostor. Prostor da iskaže svoju trkačku sposobnost kojom biva ‘po cijelom terenu’, nešto što ne može u tolikoj mjeri igrajući čistog zadnjeg veznog. Na dalje, treba mu pozicija koja mu omogućava da visoko pritišće protivnika i osvaja lopte visoko u protivničkoj polovici. Sjetimo se samo koliko puta je na taj način nešto opasno ‘zakuhao’.
Vezni u trojcu
Dakle, sada pričamo o istoj formaciji, ali o prednje dvije pozicije umjesto o zadnjoj – ono što Kante igra sada. Ona mu omogućava upravo ono o čemu sam pričao u prethodnim paragrafima – prostor da bude po cijelom terenu te osvaja lopte lijevo, desno, duboko i visoko. Ukratko, njegovu najveću vrlinu.
Je li mu ova pozicija idealna? – Također, nije. Zašto? Zbog onog što smo svi bili naslutili prije početka sezone, vidjevši da će ga Sarri ovdje koristiti, a kasnije se i uvjerili već nakon par utakmica – Od njega se sada očekuje veća ispomoć u napadu, a tu je N’Golo ipak manjkav. Poglavito se od njega traži da ulazi u šesnaesterac iz drugog plana i zabije koji gol. Vidjeli smo već nekoliko puta da lopta ide prema njemu u prilike nakon kojih bi jedan Lampard već imao nekoliko golova na kontu. Čak smo ga vidjeli kako u takvim situacijama puca glavom (!).
Sve drugo ide njemu u korist, ima slobodu i prostor, trči, oduzima lopte i sasvim solidno sudjeluje u pas igri, ali ovaj segment mora popraviti. Ne sumnjam da na treningu Sarri posebnu pozornost obraća Kanteu, pa i Kovačiću, na vježbanje udarca i ulaska iz drugog plana.
Srednji vezni u tandemu
To je zapravo Kanteova pozicija. On nije zadnji vezni. On je čisti defenzivni, ali srednji vezni koji voli slobodu da svojom divljačkom trkom pokrije ‘cijeli’ teren svojom prisutnošću i na taj način prije ili kasnije ukrade pokoju loptu. Ovu poziciju igrao je u svojim (do sada) najboljim danima, osvajačkim sezonama s Leicesterom i Chelseajem. Iako su ekipe imale drukčiju formaciju (4-4-2 i 3-4-3), obje su u srcu terena imale tandem u kojem je Kante zapravo bio ‘istureniji’ veznjak, bilo pored Drinkwatera, bilo pored Matića – i to sve bez većih ofenzivnih zadataka.
Zaključak
Dakle, ovo gdje Kante sada igra mu nije pogrešna pozicija, već eventualno pogrešna formacija. U veznom trojcu on može ili igrati zadnjega i biti limitiran u trci i prostoru, ili igrati prednjega pa imati neželjene ofenzivne zadatke. Praktički se bira hoćemo li mu reducirati najveću vrlinu, ili amplificirati najveću manu. Samim time, ni jedno nije pogrešno.
Dapače, smatram da je ‘pogrešnije’ gušiti igračevu specijalnost. Mane se mogu – nekad manje, nekad više – ali uvijek do neke mjere ispraviti. Dajte Kanteu da trenira pucanje i ulaske iz drugog plana i on onakav, ponizan i radišan kakav jest, bi lako moguće kroz koji mjesec mogao postati makar adekvatno dobar u tom segmentu igre. Oni koji su pratili Napoli znaju da je Allan bio čisti zadnji, defenzivni vezni, koji skoro pa gola nije bio zabio u karijeri. Dolaskom Sarrija i premještajem na istu poziciju ispred Jorginha – puf, nekoliko golova po sezoni.
U čemu je u biti stvar, a zapravo je puno bitnije od filozofskih rasprava o tome koja Kanteu pozicija najviše paše? – U Sarrijevom sistemu. Čovjek iz vrlo jasnih razloga igra 4-3-3 i iz još jasnijih razloga na poziciji zadnjeg veznog mora biti jedan Jorginho. Metronom, playmaker u stanju diktirati tempo igre i imati rekordne brojeve dodira i dodavanja po utakmici. To Kante svakako nije te nema govora o promjeni s Jorginhom.
Time se postavlja pitanje – Zašto ne modificirati formaciju i igrati 4-2-3-1? Već rekoh, postoje razlozi zbog čega Sarri igra 4-3-3. Većinu njih zna sam Sarri puno bolje nego ja ili Vi, ali srž je u principima pozicijske igre gdje ovaj ‘metronom’ mora biti u središtu igre s unaprijed predodređenim opcijama ispred, lijevo, desno i iza njega. Da se na jednoj strani nalazi jedan takav igrač, a na drugoj strani jedan N’Golo Kante, koji je sve samo ne playmaker, to ne bi imalo smisla, stvarao bi se nesrazmjer i poremetio cijeli juego de posicion. Iz istog razloga je i Allan morao postati box to box razbijač, a ako je on u tome bio uspješan, zašto ne bi i naš Kante?
U stvarnosti, u fazi gradnje napada formacija izgleda upravo tako, 4-3-3 s Jorginhom u sredini svega i Kanteom i Kovačićem iza (točnije, ispred) njega. U fazi završavanja napada Kovačić ulazi visoko i prema sredini, a Kante, ukoliko za to nema potrebe, ne ide visoko nego ostaje straga, time ionako formiravši hibridnih 4-2-3-1.
Još samo da se osvrnem na ‘dojam’ kojeg mnogi imaju – Da Kante ove sezone ne izgleda jednako dobro kao prije niti u defenzivnim zadacima, da ne oduzima i ne presijeca lopte jednako kao i prije… Istina, nije. Zapitajte se samo, koliko je ‘teže’ oduzimati i presijecati lopte kada protivnička momčad ima 30% posjeda, nego li kada ima 50% kao prošlih sezona? Rekao bih, podosta. Svaka kontra koju N’Golo spriječi u tih 30% je zlata vrijedna i možda nas je spasila gola, nešto što nije bilo u tolikoj mjeri bitno u kompaktnom i opreznom Conteovom sistemu.
Suma sumarum, Kante u ovom sistemu NE igra na pogrešnoj poziciji. Dapače, igra upravo tamo gdje bi trebao igrati i Sarri to sasvim sigurno neće mijenjati. Mi se samo nadajmo se da će se popraviti u ofenzivnom segmentu, ali poznavajući Kantea, nemojte se previše iznenaditi kada počne zabijati. Možda već sutra protiv Liverpoola, i to glavom!
Vječni "pobjednik" svih rasprava koje voli voditi više nego kruha jesti. Za njega je čaša uvijek napola puna, a trava uvijek zelenija u njegovome dvorištu. Student medicine i gorljivi zagovornik klasičnog liberalizma, kojeg uspješno nameće uzduž i poprijeko (oksimoron?!). U slobodno vrijeme se vrlo (ne)uspješno kladi vrlo (ne)preciznim prognozama ishoda sezone, zbog čega neki pošteni ljudi i dalje iščekuju isplatu. Po Splitu se priča kako je prodao dušu vragu, samo kako bi se kao presedan u izvještaje utakmica uvela opcija negativnih ocjena...
