Objava Zinedinea Zidana da napušta klupu Real Madrida je dodatno protresla i ovako uzdrmano tržište ponajboljih trenerskih imena. Koliko god njegov potez bio logičan, ali i težak i vrijedan poštovanja, toliko Chelsea gubi opciju više. Teško će netko u situaciji izbora između ova dva kluba izabrati londonske plave, a u prilog tome ide i trenutna kriza upravljanja klubom (ili malo duža) koja najviše vuče k tome da Chelsea bude prodan nekome tko ima više želje, vizije i ambicije, nekome kao što je nekad bio Roman Abramovič. Mislim da dobar rezultat i kontinuitet kvalitete jednog kluba ovisi o homogenosti radnih skupina unutar tog kluba. Ne ističe se slučajno ideal da od npr. čovjeka zaduženog za košenje travnjaka, preko momčadi, pa do ljudi u upravi svi moraju misliti i disati isto, uz viziju koju se slijedi. Naravno da je to teško postići, ali tome se mora stremiti… Uostalom, već smo to u našem klubu viđali, pa zašto ne bi opet. Romane, molim vas, odmorite se u Tel- Avivu pa opet zasučite rukave jer klubu treba čvrsta ruka i red.
U engleskom nogometu je manager centralna figura u procesu stvaranja rezultata na terenu, nekakav spoj trenera i sportskog direktora (nije u svim klubovima tako), pa nije ni čudo da ako netko „pogodi“ pravog čovjeka tog istog pokuša zadržati koliko je god moguće.
Svi znamo za Sir Alexa, Wengera… Eddie Howe već 6 sezona vodi Bournemouth, Chris Hughton Brighton 4, Sean Dyche 6 sezona u Burnleyu, Pochettino 4, Klopp 3… David Moyes je dugoročno napravio sjajan posao kao prvi čovjek Evertona, Tony Pulis Stokea… itd, itd. Najdugoviječniji trener Chelseaja u zadnjih 30-ak godina je Claudio Ranieri. Mister je uživao povjerenje čelnika kluba čak 4 godine… unatoč vrlo dobrim rezultatima s ekipom u nastanku, morao je otići i prepustiti svoje mjesto tada mladoj i gladnoj trenerskoj senzaciji koja ubrzo potvrđuje svoju klasu. The Special One je učinio da se više nitko ne sjeća Ranierija i njegovih zasluga u vremenu provedenom na klupi Plavaca, a pomalo tužno jer je upravo on napravio okosnicu i potpisao igrače ključne za uspjehe koje je poslije ostvario Mourinho. Osim možda taktičkih pogrešaka u polufinalu Lige prvaka protiv Monaca, gotovo da i nemamo zamjerki svemu što je ostvario Talijan, uz veliko hvala.
Zaslužuje li Antonio Conte priliku da još koju sezonu predvodi ovu ekipu s kojom je ipak osvojio dva trofeja!? Istina, ova druga sezona je bila teško mučenje tokom cijele sezone, ali ne samo Conteovom krivicom. Uprava je donosila jako nelogične odluke, potpisana su pojačanja sumnjive kvalitete, a prodani igrači koji su bili ključni u osvajanju titule nekoliko mjeseci prije…
Puno se stručnjaka kune u treću sezonu na nekoj funkciji kao krunu stvaranja u jednom ciklusu, onu koja bi trebala u potpunosti pokazati plodove rada i truda uloženih u „uvodne“ dvije godine. S obzirom na previranja na marketu trenera, a i nedostatak odlučnosti uprave kluba u imenovanju novog čovjeka ne bi bilo čudno da se novo imenovanje uopće ne dogodi. Puno se pisalo i razbacivalo imenima kandidata, činilo se da je Sarri bio najbliže, ali nikakve potvrde i dalje nema. Mislim da Conte ima volje i želje, a pokazao je da može… Možda mu se smiješi ta treća sezona, uz odgovarajuća pojačanja i slaganje momčadi za četvrtu, onu u kojoj ćemo igrati Ligu prvaka. Opet…
Glasujte i recite što vi mislite!
Nakon novonastalih okolnosti, treba li Conte ipak ostati?
View Results
Odrastao podno Promine, s trenutnim prebivalištem u Splitu. Jedina plava koju priznaje je ona na dresu Chelseaja i DOŠK-a iz Drniša, a jedini nogometni bog za njega je Frank Lampard. Čvrsto je na zemlji, realan i objektivan osim kada razmišlja o trenerskom pozivu. S obzirom na propalu karijeru nogometaša smatra da mu se negdje mora vratiti, pa sad... Besprijekoran taktičar o kojoj god se igri radilo, pobjeda je imperativ!
